OTVORENO GOSPODARSTVO

Otvorenost na tržištu dobara i financijskim tržištima

Otvorenost ima tri različite dimenzije: Otvorenost na tržištu dobara – mogućnost potrošača i proizvođača da izaberu između domaćih i inozemnih dobara Otvorenost na financijskim tržištima – mogućnost financijskih investitora da izaberu između domaće financijske imovine i inozemne financijske imovine Otvorenost na tržištu proizvodnih faktora – mogućnost poduzeća da izaberu gdje će locirati svoju proizvodnju, kao i mogućnost radnika da izaberu gdje će raditi

Otvorenost na tržištu dobara Izvoz i uvoz Obujam trgovine s inozemstvom nije nužno dobra mjera otvorenosti → mnogi sektori mogu biti izloženi stranoj konkurenciji bez da se učinci te konkurencije odraze u visokom uvozu: svojom konkurentnošću i održavanjem cijena dovoljno niskim,ovi sektori mogu odražavati svoj udio na domaćem tržištu i sprječavati uvoz. Bolji indeks otvorenosti je udio koji u ukupnom domaćem proizvodu imaju razmjenjiva dobra, odnosno dobra koja konkuriraju stranim dobrima, bilo na domaćem, bilo na stranim tržištima.

Udjeli izvoza u BDP-u za odabrane zemlje OECD-a, 2003. Zemlja Udio izvoza (%) SAD 10 Švicarskad 42 Japan 12 Austrija 51 Njemačka 36 Nizozemska 62 Velika Britanija 25 Belgija 79 Glavni faktori iza razlika u udjelu izvoza u BDP-u između zemalja su geografija i veličina. Zemlje mogu imati veći udio izvoza od vrijednosti njihovog BDP-a iz razloga što izvoz i uvoz mogu uključivati izvoz i uvoz intermedijarnih dobara.

Izbor između domaćih i inozemnih dobara Ključan faktor u odluci da li kupiti domaće ili strane proizvode jest relativna cijena inozemnih dobara u odnosu prema domaćim dobrima. → relativna cijena = realan tečaj Kako se dolazi do realnog tečaja?

Nominalni devizni tečaj Nominalni tečaj između dvije valute može se izraziti na jedan od slijedeća dva načina: Kao cijena domaće valute izražena u terminima strane valute (npr. dolar je domaća valuta onda je 1$ = 0,66£) Kao cijena strane valute izražena u terminima domaće valute (npr. 1£ = 1,5$) Napomena: U 3. izdanju knjige O. Blanchard nominalni tečaj definira kao cijenu strane valute izraženu u terminima domaće valute.

Promjene tečaja nominalna aprecijacija – rast domaće valute izražene u terminima strane valute. → aprecijacija odgovara smanjenju tečaja E nominalna deprecijacija – smanjenje cijene domaće valute izražene u terminima strane valute deprecijacija odgovara rastu tečaja E kod fiksnog tečaja: smanjenje tečaja naziva se revalvacija porast tečaja = devalvacija

Od nominalnih do realnih tečajeva Konstrukcija realnog tečaja, prema knjizi, 4. izdanje Realni tečaj je relativna cijena stranih dobara izražena u terminima domaćih dobara. Jednak je nominalnom tečaju pomnoženom s inozemnom razinom cijena i podijeljen s domaćom razinom cijena – prema knjizi 3. izdanje ε = EP*/P (3. izdanje) P = cijena američke robe u dolarima P* = cijena britanske robe u funtama

Od nominalnih do realnih tečajeva Realni se tečajevi također mijenjaju s vremenom, ako i nominalni. porast relativne cijene domaćih dobara izražene u terminima inozemnih dobara zove se realna aprecijacija → odgovara smanjenju tečaja smanjenje relativne cijene domaćih dobara izražene u terminima inozemnih dobara zove se realna deprecijacija → odgovara porastu realnog tečaja Multilateralni realni tečaj, ili skraćeno rečeno, realni tečaj, je ponderirani prosjek bilateralnih realnih tečajeva, s time da se kao ponder za svaku zemlju uzima njezin udio u trgovini.

Otvorenost na financijskom tržištu Otvorenost na financijskom tržištu omogućava financijskim ulagačima da drže i domaću i inozemnu imovinu, da diverzificiraju svoj portfelj, da špekuliraju na kretanja inozemnih kamatnih stopa u usporedbi s domaćim kamatnim stopama, da špekuliraju na kretanja tečajeva. Implikacije za zemlju kao cjelinu: vanjskotrgovinski deficit ili vanjskotrgovinski suficit ako ima vanjskotrgovinski deficit znači da od ostatka svijeta kupuje više nego što prodaje ostatku svijeta → kako bi platila razliku između onoga što kupi i onoga što proda, zemlja mora posuditi od ostatka svijeta, a posuđuje tako što inozemnim financijskim investitorima čini privlačnima da povećaju držanje domaće imovine, odnosno da posude toj zemlji.

Platna bilanca Platna bilanca SAD-a, 2003, u milijardama $ Tekući račun Izvoz 1,018 Uvoz 1,508 Vanjskotrgovinski saldo (deficit = ) (1) -490 Primljeni dohodak od investicija 275 Plaćeni dohodak od investicija 258 Neto dohodak od investicija (2) 17 Neto primljeni transferi (3) -68 Saldo tekućeg računa (deficit = -) (1) + (2) + (3) -541 Kapitalni račun Porast američke imovine koju drže nerezidenti (4) 856 Porast inozemne imovine koju drže američki rezidenti (5) 277 Saldo kapitalnog računa (deficit = -) (4)  (5) 579 Statistička nepodudarnost -38

Izbor između domaće i inozemne imovine Odluke o tome investirati u inozemstvo ili tuzemstvo, ne ovisi samo o kamatnim stopama, nego i o tome u kojem smjeru očekujete da će se u budućnosti kretati tečaj Nepokriveni kamatni paritet, ili skraćeno, kamatni paritet, je arbitražni uvjet prema kojemu očekivane stope povrata na domaće i inozemne obveznice moraju biti jednake kada se izraze u domaćoj valuti. prema kamatnom paritetu domaća kamatna stopa približno je jednaka inozemnoj kamatnoj stopi uvećanu za očekivanu stopu deprecijacije domaće valute.

Tržište dobara u otvorenom gospodarstvu

Potražnja za domaćim dobrima Sada treba razlikovati domaću potražnju za dobrima i potražnju za domaćim dobrima iz razloga što: se dio domaće potražnje odnosi na inozemna dobra, a dio potražnje za domaćim dobrima potječe od stranaca Z ≡ C + I + G + εIM + X sada se mora oduzeti uvoz (potrebno je izraziti vrijednost uvoza u jedinicama domaćih dobara →εIM ) mora se dodati i izvoz tj. potražnju za domaćim dobrima koja potječe iz inozemstva

Odrednice C, I, i G domaća potražnja: Realni tečaj utječe na sastav osobne potrošnje, ali ne utječe na ukupnu razinu potrošnje.

Odrednice uvoza Količina uvoza ovisi o dohotku (ili ekvivalentno, o domaćem proizvodu) Y, i realnog tečaja, ε : (+, -) Povećanje domaćeg proizvoda, Y, dovodi do povećanja uvoza, IM. Povećanje realnog tečaja, ε , dovodi do smanjenja uvoza, IM.

Odrednice izvoza (+, +) Povećanje inozemnog proizvoda dovodi do rasta inozemne potražnje za svim dobrima, od kojih se dio odnosi i na naša domaća dobra, što rezultira rastom izvoza naše zemlje Povećanje realnog tečaja, tj. porast relativne cijene inozemnih dobara izražene u terminima domaćih dobara, čini domaća dobra atraktivnijim u usporedbi s inozemnim dobrima, što uzrokuje rast izvoza.

Potražnja za domaćim dobrima i neto-izvoz Domaća potražnja za dobrima je rastuća funkcija dohotka. Potražnja za domaćim dobrima je dobivena oduzimanjem vrijednosti uvoza od domaće potražnje te zatim dodavanjem izvoza. Domaća potražnja Uvoz (εIM)

Potražnja za domaćim dobrima i neto-izvoz Vanjskotrgovinski saldo je opadajuća funkcija domaćeg proizvoda

Ravnotežni domaći proizvod i vanjskotrgovinska bilanca Y = Z za ravnotežu na tržištu dobara potrebno je da domaći proizvod bude jednak potražnji za domaćim dobrima

Ravnotežni domaći proizvod i neto-izvoz Tržište dobara je u ravnoteži kada je proizvodnja jednaka potražnji za domaćim dobrima. Pri ravnotežnoj razini domaćeg proizvoda vanjskotrgovinska bilanca može biti u suficitu i u deficitu.

Povećanje potražnje, domaće ili inozemne Učinci povećanja državne potrošnje: porast državne potrošnje dovodi do porasta domaćeg proizvoda i do vanjskotrgovinskog deficita

Učinci povećanja inozemne potražnje: Porast inozemne potražnje dovodi do porasta domaćeg proizvoda i do vanjskotrgovinskog suficita

Koordinacija među zemljama Zajedničko oblikovanje makroekonomskih politika kako bi se poboljšala gospodarska situacija u dvjema zemljama. G7 U stvarnosti je makroekonomska koordinacija među zemljama vrlo ograničena

Deprecijacija, vanjskotrgovinska bilanca i domaći proizvod ε = EP*/P Uz danu razinu domaćih cijena i inozemnih cijena nominalna deprecijacija dovodi do realne deprecijacije. Marshall-Lernerov uvjet: NX = X(Y*, ε) – εIM(Y, ε)

Marshall-Lernerov uvjet Realna deprecijacija, odnosno povećanje realnog tečaja ε utječe na vanjskotrgovinsku bilancu putem tri različita kanala: Izvoz X; porast. Realna deprecijacija čini domaća dobra relativno jeftinijima u inozemstvu. To uzrokuje porast inozemne potražnje za domaćim dobrima – porast domaćeg izvoza. Uvoz IM, pad. Realna deprecijacija čini inozemna dobra relativno skupljim u tuzemstvu. To dovodi do prebacivanja domaće potražnje na domaća dobra i smanjenja količine uvoza. Relativna cijena inozemnih dobara, ε, porast. To povećava vrijednost uvoza εIM. Ista količina uvoza sada više košta (u terminima domaćih dobara).

Marshall-Lernerov uvjet: za dani domaći proizvod, realna deprecijacija dovodi do povećanja neto-izvoza. Deprecijacija dovodi do promjena potražnje, inozemne i domaće, i to u smjeru domaćih dobara. Ova promjene potražnje dovodi i do povećanja domaćeg proizvoda, i do poboljšanja vanjskotrgovinske bilance. Vlade koje nastoje postići visoku deprecijaciju, često se moraju suočiti sa štrajkovima i nemirima na ulicama, jer ljudi reagiraju na znatno više cijene uvezenih dobara.

Kombiniranje tečajne i fiskalne politike Da bi smanjila vanjskotrgovinski deficit bez promjene domaćeg proizvoda, vlada mora istovremeno postići deprecijaciju i smanjiti državnu potrošnju.

Dinamika: J - krivulja Realna deprecijacija u početku dovodi do pogoršanja, a zatim do pogoršanja vanjskotrgovinske bilance Ekonometrijski dokazi dinamičke veze između izvoza, uvoza i realnog tečaja pokazuje da bi u svim zemljama OECD-a realna deprecijacija s vremenom dovela do poboljšanja u vanjskotrgovinskoj bilanci. To vrijeme obično iznosi između 6 mjeseci i jedne godine.

Štednja, investicije i vanjskotrgovinska bilanca U ravnoteži vanjskotrgovinski saldo NX mora biti jednak štednji – privatnoj štednji S i javnoj štednji T – G –umanjenoj za investicije. Vanjskotrgovinski suficit mora odgovarati višku štednje nad investicijama, a vanjskotrgovinski deficit višku investicija nad štednjom. Y = C + I + G – εIM +X S = Y – C – T S= I +G – T – εIM + X NX ≡ X – εIM NX = S + (T – G) - I

Domaći proizvod, kamatna stopa i devizni tečaj Do sada je devizni tečaj tretiran kao instrument politike koji stoji na raspolaganju vladi. Ali devizni tečaj nije instrument politike već je određen na deviznom tržištu.

Ravnoteža na tržištu dobara + +, - +, - +, + NX (Y, Y*,ε) = X(Y*, ε) – εIM(Y, ε) Y = C(Y-T) + I(Y,r) + G + NX (Y, Y*,ε) ( + ) (+, -) (-, +,+)

Potražnja, a time i ravnotežni domaći proizvod ovisi o realnoj kamatnoj stopi i realnom deviznom tečaju: Porast kamatne stope dovodi do smanjenja investicijske potrošnje, a time i smanjenja potražnje za domaćim dobrima. To dovodi kroz efekt multiplikatora, do smanjenja domaćeg proizvoda. Porast realnog deviznog tečaja – realna deprecijacija – dovodi do pomaka potražnje prema domaćim dobrima, a time i do porasta neto izvoza. To povećanje neto izvoza povećava potražnju za domaćim dobrima i povećava domaći proizvod.

Uvođenje dvaju pojednostavljenja : zbog usredotočenosti na kratki rok (IS-LM model) pretpostavljeno je da je domaća razina cijena dana. isto će se pretpostaviti i za inozemnu razinu cijena – realni i nominalni tečaj se kreću zajedno → ε = E i X se može zamijeniti s E u prethodnoj jednadžbi nema inflacije, niti dane niti očekivane, nominalna i realna kamata su jednake (i = r) Y = C(Y-T) + I(Y,i) + G + NX (Y, Y*,E) ( + ) (+, -) (-, +,+) domaći proizvod ovisi o nominalnoj kamatnoj stopi i nominalnom tečaju

Ravnoteža na financijskim tržištima određivanje kamatne stope u IS-LM modelu Uvjet 1: u ravnoteži ponuda za novcem mora biti jednaka potražnji za novcem

Uvjet 2: (arbitraža) Očekivane stope povrata na domaće i inozemne obveznice moraju biti jednake. Ekvivalentno, domaća kamatna stopa mora biti jednaka inozemnoj kamatnoj stopi uvećanoj za očekivanu stopu deprecijacije domaće valute.

Odnos između kamatne stope i tečaja utvrđen kamatnim paritetom: Niža kamatna stopa dovodi do višeg deviznog tečaja – deprecijaciju domaće valute Viša kamatna stopa dovodi do nižeg tečaja – aprecijaciju domaće valute Ovdje vrijedi pretpostavka da j etečaj fiksan: kada se mijenja kamatna stopa, tečaj ostaje nepromijenjen: aprecijacija danas znači očekivanu deprecijaciju u budućnosti – očekuje se da će se tečaj vratiti na istu, nepromijenjenu, vrijednost u budućnosti. relativni porast domaće kamatne stope prema inozemnoj kamatnoj stopi dovodi do aprecijacije.

Tržišta dobara i financijska tržišta promatrana zajedno IS : Y = C(Y-T) + I(Y,i) + G + NX (Y, Y*,(Ēe/1 + i –i*) LM: M/P = YL(i) IS krivulja je opadajućeg nagiba: porast kamatne stope dovodi, direktno i indirektno putem deviznog tečaja, do pada potražnje i pada domaćeg proizvoda. LM krivulja je rastućeg nagiba: porast dohotka povećava potražnju za novcem, što traži rast ravnotežne kamatne stope. Ravnotežni domaći proizvod i ravnotežna kamatna stopa određeni su sjecištem IS i LM krivulje. Uz danu inozemnu kamatnu stopu i očekivani budući tečaj, ravnotežna kamatne stopa određuje ravnotežni devizni tečaj.

IS-LM model u otvorenom gospodarstvu Porast kamatne stope smanjuje domaći proizvod, direktno i indirektno (kroz devizni tečaj): krivulja IS je opadajućeg nagiba. Za danu relativnu ponudu novca, rast dohotka povećava kamatnu stopu: LM krivulja je rastućeg nagiba.

Utjecaj ekonomske politike u otvorenom gospodarstvu Utjecaj fiskalne politike u otvorenom gospodarstvu Utjecaj porasta državne potrošnje: Porast državne potrošnje dovodi do porasta domaćeg proizvoda, porasta kamatne stope i aprecijacije

Učinci monetarne politike u otvorenom gospodarstvu Mundell-Flemingov model Učinci restriktivne monetarne politike: Restriktivna monetarna politika dovodi do pada domaćeg proizvoda i rasta kamatne stope i aprecijacije

Fiksni devizni tečaj Učinci fiskalne ekspanzije u okviru fiksnog deviznog tečaja: U okviru fluktuirajućeg tečaja fiskalna ekspanzija povećava domaći proizvod s YA na YB, u okviru fiksnog tečaja raste s YA na YC

Tečajni režimi

Fiksni tečajevi i prilagodba realnog tečaja u srednjem roku U kratkom roku oštri je kontrast između ponašanja gospodarstva u uvjetima fluktuirajućeg tečaja i u uvjetima fiksnog tečaja: U uvjetima fluktuirajućeg tečaja, zemlja koja je morala postići realnu deprecijaciju – na primjer, kako bi smanjila svoj vanjskotrgovinski deficit ili izašla iz recesije – mogla je to učiniti korištenjem monetarne politike kako bi smanjila kamatnu stopu i povećala tečaj (postigla deprecijaciju). U uvjetima fiksnog tečaja, zemlja je izgubila oba ta instrumenta: po definiciji, njezin nominalni tečaj je bio fiksiran, i zbog toga se nije mogao prilagoditi. A fiksni tečaj i uvjet kamatnog pariteta značili su da zemlje ne može prilagoditi svoju kamatnu stopu; domaća kamatna stopa morala je ostati jednaka inozemnoj kamatnoj stopi.

Postoje dva načina kako se realni tečaj može prilagoditi: U srednjem roku, gospodarstvo dostiže isti realni tečaj i istu razinu domaćeg proizvoda bez obzira djeluje li u uvjetima fiksnog ili fluktuirajućeg tečaja. Postoje dva načina kako se realni tečaj može prilagoditi: Promjenom nominalnog tečaja, E: to se može učiniti samo u okviru fluktuirajućeg tečaja. (Inozemna razina cijena, P* i domaća razina cijena, P, u kratkom roku se ne mijenjaju, pa je to jedini način prilagodbe realnog tečaja u kratkom roku) Promjenom domaće razine cijena, P, u odnosu na inozemnu razinu cijena, P*, u srednjem roku, ova je mogućnost na raspolaganju i zemljama koje djeluju u uvjetima fiksnog (nominalnog) tečaja. U uvjetima fiksnog tečaja do prilagodbe dolazi putem razine cijena umjesto putem nominalnog tečaja.

Agregatna potražnja u uvjetima fiksnog tečaja U otvorenom gospodarstvu s fiksnim tečajem, ravnotežni domaći proizvod (razina domaćeg proizvoda određena ravnotežom na tržištu dobara, financijskim tržištima i deviznom tržištu) ovisi o: Državnoj potrošnji, G i porezima, T. Porast državne potrošnje povećava domaći proizvod, kao i smanjenje poreza. Inozemnoj kamatnoj stopi , i* , minus očekivana inflacija, πe. Porast inozemne nominalne kamatne stope zahtijeva paralelan rast domaće nominalne kamatne stope. Uz danu očekivanu inflaciju, porast domaće nominalne kamatne stope uzrokuje rast realne kamatne stope, i zbog toga smanjenje potražnje i domaćeg proizvoda. Inozemnom proizvodu, Y*. Porast inozemnog proizvoda povećava izvoz, i zbog toga povećava neto izvoz. Porast neto izoza povećava domaći proizvod. Realnom tečaju, ε. Porast realnog tečaja, odnosno realna deprecijacija, uzrokuje rast neto izvoza, pa tako i rast domaćeg proizvoda.

Kao i u zatvorenom gospodarstvu relacija agregatne potražnje pokazuje negativan odnos između domaćeg proizvoda i razine cijena, ali je kanal znatno drugačiji: U zatvorenom gospodarstvu razina cijena utječe na domaći proizvod kroz učinak na realnu količinu novca, a time i kamatnu stopu. U otvorenom gospodarstvu u uvjetima fiksnog tečaja kamatna stopa je fiksna – vezana je inozemnom kamatnom stopom. Razina cijena djeluje na domaći proizvod putem učinka na realni tečaj. Porast domaće razine cijena uzrokuje realnu aprecijaciju što dovodi do smanjenja neto izvoza i smanjenja potražnje, a time i smanjenje domaćeg proizvoda. Porast razine cijena čini domaća dobra skupljima i zbog toga smanjuje potražnju za domaćim dobrima, a zatim smanjuje i domaći proizvod.

Ravnoteža u kratkom i u srednjem roku Porast razine cijena uzrokuje realnu aprecijaciju i smanjenje domaćeg proizvoda. Krivulja agregatne potražnje ima negativan nagib.Porast domaćeg proizvoda uzrokuje porast razine cijena. Krivulja agregatne ponude je nagnuta prema gore.

Agregatna ponuda se tijekom vremena pomiče prema dolje uzrokujući smanjenje razine cijena, realnu deprecijaciju i rast domaćeg proizvoda. Proces završava kada se domaći proizvod vrati na svoju prirodnu razinu.

Izbor između tečajnih režima Čini se da je s makroekonomskog gledišta, fluktuirajući tečajevi su poželjniji, s dvije iznimke: Konsenzus je kako slijedi: fluktuirajući tečajevi su poželjniji, s dvije iznimke: Kada je skupina zemalja već čvrsto integrirana, u tom slučaju je zajednička valuta možda pravo rješenje. Kada se ne može vjerovati središnjoj banci da će voditi razumnu monetarnu politiku u uvjetima fluktuirajućeg tečaja poput dolarizacije ili valutnog odbora, može osigurati rješenje.

Optimalno valutno područje Da bi zemlje tvorile optimalno valutno područje moraju zadovoljiti jedan od dva uvjeta: Zemlje moraju biti izložene istim šokovima Ukoliko su zemlje izložene različitim šokovima, moraju imati visoku mobilnost faktora.