Decimus Iunius Iuvenalis

Decim Junije Juvenal C.67.g.n.e., Aquinum – nakon 127.g.n.e. Mlađi Marcijalov suvremenik i prijatelj Sve što znamo o životu su pretpostavke Srednji stalež; obrazovan u retorskoj školi, obnašao državnu i vojnu službu, bavio se deklamacijama 92./93.g. sastavio satiričnu pjesmu protiv Domicijanova dvorjanina – prognan u Egipat 16 Satira u heksametrima u 5 knjiga (c. 4000 stihova) Događaju se u Domicijanovo doba, ali su pisane tek nakon Domicijanove smrti (od. c. 100.g.)

difficile est saturam non scribere (I, 30) si natura negat, facit indignatio uersum (I, 79) omne in praecipiti vitium stetit (I, 149)

Satyrae I. I. – programatska, okolnosti i potreba za pisanje satire I. II. – protiv licemjerja moćnih i bogatih koji navodno štite moral (aluzije na cara), propast rimske religije, izopačenost spolova I. III. – Umbricije odlazi u Kume bježeći iz opasnog i pokvarenog Rima kojim vladaju Graeculi i drugi doseljenici (put obratan od Enejinog) I. IV. – vijeće senatora o sudbini goleme uhvaćene ribe: parodija na Stacijev ep o Domicijanovim pohodima protiv Germana i kritika ulizica na carskom dvoru I. V. – gozba bogatih i oholih patrona koji dobivaju hranu i piće ovisno o položaju II. VI. – mizoginijska, jedna od najpoznatijih i najduža – odgovor Postumu na najavu ženidbe Prvi dio govori o preljubnicama, a drugi o ubojicama muževa (i djece) = elementi komedije i tragedije

XVI. – o prednostima vojničkog života; nepotpuna III. VII. – o teškom položaju intelektualaca (pjesnika, odvjetnika, učitelja); Sudbina je najbolji zaštitnik; više tužaljka III. VIII. – rimskim aristokratima, o tome kako se plemenitost ne može kupiti novcem, niti naslijediti, nego ovisi o ponašanju pojedinca III. IX. - o nevoljama parazita tj. klijenata (~autobiografski); što sve treba podnijeti za sportulu IV. X. – o besmislenim željama zbog kojih ljudi molitvama dosađuju bogovima Prva od više filozofsko-moralizatorskih dijatriba IV. XI. – u opisu gozbe naglašava se važnost umjerenosti i samospoznaje (γνῶθι σεαυτόν); vrijednost skromnosti drevnih Rimljana IV. XII. - o istinskom i lažnom prijateljstvu, povodom žrtve za spas prijatelja iz oluje V. XIII. - o suzdržavanju od želje za osvetom i grižnji savjesti (najtežoj kazni) V. XIV. - o odgoju mladeži (koja usvaja poroke roditelja, osobito opasnu pohlepu) XV. - o važnosti suosjećanja među ljudima za civilizaciju (i o kanibalizmu u Egiptu) XVI. – o prednostima vojničkog života; nepotpuna

Karakteristike Pesimizam Realizam (naturalizam) Osuda tadašnjeg rimskog društva (ideal Zlatnog doba), ali bez osobnih napada (bliži Horaciju i Perziju nego Luciliju) Najoštrija (i zadnja) rimska satira Realizam (naturalizam) sličnost s Marcijalom; iskrenost? „Siromašni pjesnik” – motiv ili stvarnost? Retorički stil, dijalozi Mnogo sentencija (panem et circenses – X, 81; mens sana in corpore sano –X, 356), pretjerivanja, patetike Bez mitologije i učenosti Opor i nekonvencionalan jezik Često kraj jedne satire najavljuje temu sljedeće

Satira I Semper ego auditor tantum? numquamne reponam uexatus totiens rauci Theseide Cordi? inpune ergo mihi recitauerit ille togatas, hic elegos? inpune diem consumpserit ingens Telephus aut summi plena iam margine libri 5 scriptus et in tergo necdum finitus Orestes? nota magis nulli domus est sua quam mihi lucus Martis et Aeoliis uicinum rupibus antrum Vulcani; quid agant uenti, quas torqueat umbras Aeacus, … expectes eadem a summo minimoque poeta. et nos ergo manum ferulae subduximus, et nos 15 consilium dedimus Sullae, priuatus ut altum dormiret. stulta est clementia, cum tot ubique uatibus occurras, periturae parcere chartae. cur tamen hoc potius libeat decurrere campo, per quem magnus equos Auruncae flexit alumnus, 20 si uacat ac placidi rationem admittitis, edam.

qui dedit ergo tribus patruis aconita, uehatur pensilibus plumis atque illinc despiciat nos?‘ cum ueniet contra, digito compesce labellum: 160 accusator erit qui uerbum dixerit "hic est." securus licet Aenean Rutulumque ferocem committas, nulli grauis est percussus Achilles aut multum quaesitus Hylas urnamque secutus: ense uelut stricto quotiens Lucilius ardens 165 infremuit, rubet auditor cui frigida mens est criminibus, tacita sudant praecordia culpa. inde ira et lacrimae. tecum prius ergo uoluta haec animo ante tubas: galeatum sero duelli paenitet.' experiar quid concedatur in illos 170 quorum Flaminia tegitur cinis atque Latina. Satira I

… magnis opibus dormitur in urbe. 235 inde caput morbi … magnis opibus dormitur in urbe. 235 inde caput morbi. raedarum transitus arto vicorum in flexu et stantis convicia mandrae eripient somnum Druso vitulisque marinis. si vocat officium, turba cedente vehetur dives et ingenti curret super ora Liburna 240 atque obiter leget aut scribet vel dormiet intus; namque facit somnum clausa lectica fenestra. ante tamen veniet: nobis properantibus obstat unda prior, magno populus premit agmine lumbos qui sequitur; ferit hic cubito, ferit assere duro 245 alter, at hic tignum capiti incutit, ille metretam. pinguia crura luto, planta mox undique magna calcor, et in digito clavus mihi militis haeret. Nonne vides quanto celebretur sportula fumo? centum convivae, sequitur sua quemque culina. 250 Satira III

Satira X orandum est ut sit mens sana in corpore sano. fortem posce animum mortis terrore carentem, qui spatium uitae extremum inter munera ponat naturae, qui ferre queat quoscumque labores, nesciat irasci, cupiat nihil et potiores 360 Herculis aerumnas credat saeuosque labores et uenere et cenis et pluma Sardanapalli. monstro quod ipse tibi possis dare; semita certe tranquillae per uirtutem patet unica uitae.