u astronomskoj navigaciji Nebeska tijela u astronomskoj navigaciji

Nebeska tijela u astronomskoj navigaciji U navigacijskoj praksi se, za izračun pozicije broda, koriste različita nebeska tijela. Danju se opaža Sunce u podne (u gornjem meridijanu, kod nas je usmjereno prema S), ponekad i Mjesec. U doba sumraka se opažaju 54 najsjajnije zvijezde, od planeta Venera, Jupiter, Mars i Saturn, te Mjesec.

Nebeska tijela sunčeva sustava imaju vlastito kretanje oko Sunca Sunce – centralno tijelo, zvijezda planeti – Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun sateliti – Mjesec ostala tijela – planetoidi, kometi, meteori, bolidi, Astronomska jedinica osnovna mjera za udaljenost unutar sunčevog sustava; 149,6 mil. km. srednja udaljenost Zemlje od Sunca Unutrašnji planeti – Merkur i Venera, bliži Suncu od Zemlje Vanjski planeti – udaljeniji od Zemlje – Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun. Pluton – nije planeta od 2006. godine

Sunce promjer = 109 promjera Zemlje masa = 333 000 puta veća od mase Zemlje sila teže = 28 puta veća nego na zemlji (pamtiti podatak za Newtonov zakon opće gravitacije) okreće se oko svoje osi, ali ne istom brzinom u svim pojasevima, najbrže oko ekvatora – 25 dana zvijezda – žuti patuljak površina temperature oko 6.000°C, središte oko 15.000.000 °C atmosfera: fotosfera + kromosfera + korona (vidljiva za pomrčine) protuberance – mine i eruptivne – mlaz plina visine i do 4 km.

Mjesec zemljin satelit promjer = ¼ Zemljinog masa = 81 puta manja od Zemljine prosječna udaljenost 384 400 km temperatura -150°C do + 120°C okreće se oko Zemlje i oko svoje osi u  29,5 dana – uvijek vidljiva samo jedna strana mjeseca.

Navigacijski planeti razlikuju se od zvijezda po tome što ne trepere Venera zvijezda danica najsjajnije nebesko tijelo poslije mjeseca vidljiva neposredno prije izlaza ili odmah nakon zalaza Sunca (nakon nekog vremena nestaje, kao da se gasi). Mars crvenkast vrlo mali Jupiter najsjajniji nakon Venere bijele boje Saturn vrlo mali, kao neka manja zvijezda

Ostala nebeska tijela sunčevog sustava Planeti i planetoidi planeti koji se ne koriste u navigacijske svrhe – Merkur, Uran, Neptun planetoidi – hladna tijela nepravilnog oblika smještena između Marsa i Jupitera u pojasu planetoida, promjera menjeg od 1000 km. Meteoriti, meteori, bolidi meteoriti - potječu iz razdoblja nastanka Sunčeva sustava, prije pada na Zemlju, prtolaskom kroz atmosferu izgore i ostavljaju trag na nebu meteori – prolaze kroz zemljinu atmosferu, ostavljaju trag, ali ne uspijevaju pasti na Zemlju. bolidi – vrlo sjajni meteori, meteori izgaraju na visini 70-130 km, pojedinačno ili u rojevima meteorske kiše, meteorski rojevi – leonidi, perseidi, "suze sv. Lovre" Kometi kruže oko Sunca po vrlo ekscentričnim eliptičnim putanjama period od nekoliko godina do više milijuna godina jezgra, koma i rep.

Zvijezde vrlo udaljena nebeska tijela s vlastitim izvorom energije koja emitiraju vlastitu svjetlost trepere, pa se po tome razlikuju od planeta okupljene su u galaksije, a u svakoj galaksiji oko stotinu milijardi zvijezda. različitih veličina i različitog sjaja prividne veličine (kako ih mi vidimo sa Zemlje) Najbliža zvijezda nam je Proksima Centauri, a najsjajnija Sirius. Apsolutni sjaj zamišlja se da su sve zvijezde na 10 parseca (32,56 godina svjetlosti), pa se kategoriziraju prema sjaju. superdivovi – Rigel, Deneb divovi – Spica patuljci – Procyon, Altair, Sunce Klasifikacija po spektru – bijele, žute, crvene boja ovisi o temperaturi, a temperatura o starosti zvijezde

Zvijezde Dvojne, mnogostruke i promjenjive zvijezde Gledajući sa Zemlje, određene zvijezde mogu biti gotovo "jedna iza druge", pa nam izgledaju kao dvije spojene zvijezde. U drugim slučajevima, mogu izgledati kao grozd s više zvijezda. Neke zvijezde mijenjaju sjaj ili boju. Zvjezdana jata zbijena, globularna – skupine zvijezda pravilnog okruglog oblika i velike gustoće otvorena jata – nepravilnog oblika – Plejade, (Vlašići)

Mjere izvan sunčevog sustava Svjetlosna godine udaljenost koju svjetlost prevali u vakuumu u godini dana 9,46 x 109 km Parsec udaljenost sa koje se srednjo polumjer putanje Zemlje oko Sunca vidi pod kutom od 1" parsec – paralaksa, sekunda 3,26 godina svjetlosti

Sazvježđa Gledano sa Zemlje, zvijezde su grupirane i stvaraju nekakve oblike. Kroz stoljeća su astronomi različitih civilizacija u tim oblicima prepoznavali mitološka bića, predmete i životinje. Danas sazvježđa nose imena iz egipatske, grčke i rimske mitologije. Tako je npr. Herkul (Heraklo) nakon što je savladao i ubio lava u borbi, oderao sa njega kožu i napravio sebi odjeću, a tijelo je bacio na nebo gdje je još i danas u sazvježđu Lava. Orion, npr. predstavlja egipatskog boga Osirisa itd. Sazvježđe koje najlakše nalazimo na nebu je Veliki medvjed, a od njega se vrlo lako pomoću tzv. alignamenta dolazi do najsjajnije zvijezde Malog medvjeda, Polare, koja je ujedno sasvim blizu sjevernog nebeskog pola (Pn). Sjajnije zvijezde u sazvježđima imaju i svoja imena, npr. Aldebaran, Sirius, Rigel, Spica, Deneb, itd. U svakom sazvježđu se zvijezde označavaju grčkim slovima od najsjajnije prema najmanje sjajnoj, a kad se iskoriste sva slova, počinju se numerirati.

Primjeri naziva zvijezda Bik α taurus β taurus Aldebaran Elnath Mali medvjed α Ursae Minoris β Ursae Minoris Polaris Kochab Orion α Orionis β Orionis γ Orionis δ Orionis ε Orionis Betelgeuse Rigel Bellatrix Alnilam