Indoeuropska perspektiva sintakse akuzativa u hrvatskom jeziku Petra Šoštarić Filozofski fakultet Zagreb

sintaksa akuzativa u grčkom Direktni objekt: βλάπτω τινά, φεύγω τινά. Unutarnji objekt: πόλεμον πολεμεῖν, βαρεῖαν νόσον νοσεῖν. Dva akuzativa: διδάσκω τινά τι, ἐρωτάω τινά τι (glagoli koji znače učiti, opominjati, tajiti, pitati, zahtijevati, oblačiti, svlačiti, lišavati, zvati, smatrati, birati, činiti, prikazivati se). Akuzativ protezanja u vremenu i prostoru: Βασιλεὺς καὶ Ἕλληνες ἀπεῖχον ἀλλήλων τριάκοντα στάδια. Adverbijalni (najčešće srednji rod pridjeva):οὐδέν, πολύ, μακράν, δωρεάν, πρόφασιν. Akuzativ obzira: κάμνω τὴν κεφαλήν. Akuzativ cilja: sam, akuzativ je padež cilja samo kod pjesnika, inače akuzativ s prijedlogom εἰς. ἡ δ' ἄρα Κύπρον ἵκανε φιλομμειδὴς ᾿Αφροδίτη Od. 8.362, ἱκώμεθα δώματα πατρός Od. 6.296). Kod Homera cilj se može izraziti dativom, npr. uz glagol βάλλω. βαθείῃ δ᾽ ἔμβαλε δίνῃ Od.6.116. Cf. dativ cilja uz glagole kretanja iti i gręsti u staroslavenskom.

sintaksa akuzativa u latinskom Direktni objekt: Scipio Hannibalem vicit. Neprelazni glagoli složeni s prijedlozima circum, praeter i trans postaju prelazni: Circumeo castra. Unutarnji objekt (redovito ima uz sebe atribut): acerrimam pugnam pugnare (etimološka figura), atrocia bella pugnare. Dva akuzativa: a) jedan se tumači kao akuzativ lica, drugi kao akuzativ stvari. Konstrukcija dolazi uz glagole doceo, celo, rogo, interrogo,posco, reposco, flagito. b) akuzativ objekta s akuzativom predikata uz glagole koji znače nazivati koga čim, izabrati koga za što, učiniti koga čim, smatrati koga čim, dati za što, uzeti za što, pokazati se čim ili kao. Akuzativ prostora (izražava dimenzije): pedes trecentos. Akuzativ vremena (označava koliko što traje): horas quinque. Akuzativ uzvikivanja: Me miserum! O singularem sapientiam! Akuzativ cilja: Eo Romam. Eo domum. Exsequias ire. Eo dormitum. Akuzativ obzira (tzv. accusativus Graecus) samo kod pjesnika, npr. os umerosque dis similis. Ablativ je standardni padež obzira (mente validus). Adverbijalni: multum valere, nihil, partim.

sanskrt cilj (ali nije jedini padež cilja: cilj kojem se teži najčešće u dativu, cilj koji se dostiže najčešće u lokativu): nagaraṃ gacchati objekt (i neprelazni glagoli mogu postati prelazni dodavanjem prijedloga ili čak i bez toga) unutarnji objekt dva objekta (učiti nekoga nešto, globiti, musti) kontinuitet (protezanje) u prostoru i vremenu akuzativ srednjeg roda pridjeva = prilog

hetitski direktni objekt prelaznih glagola (mogu ga dobiti i neprelazni) objekt uz bezlične glagole koji znače bolovanje ili duševna stanja (npr. strah) sekundarni objekt koji može biti predikativan ili partitivna apozicija iz koje se razvija akuzativ obzira. Često s kauzativima prelaznih glagola. Iya- = učiniti nešto nečim; takku IR-an našma GEME-an KIR-šet kuiški wāki „ako netko odgrize nos mladom robu ili robinji“ figura etymologica: memiyan mema- “reći riječ”, šaštan šeš- “spavati san” akuzativ cilja (postoji uz alativ) akuzativ puta (perlativ)- prema nekima samo protezanje u prostoru: taknaš=at UTU-aš KASKAL-an paiddu „neka zlo ide putem božice podzemnog svijeta“ akuzativ protezanja u vremenu i prostoru: adverbijalni akuzativ

*ie akuzativ direktni objekt unutarnji objekt (etimološka figura) dva akuzativa cilj protezanje u vremenu i prostoru adverbijalni

??? akuzativ obzira? DA: grčki, novohetitski, luvijski (latinski – samo kod pjesnika); NE: sanskrt (instrumental) akuzativ uzvikivanja? DA: latinski, latvijski (ali: gen. Tava muḷka prāta; ak. Tavu muļķi: Ti budalo!); NE: hetitski

osnovne funkcije akuzativa u *ie. 1. direktni objekt -> etimološka figura, 2 akuzativa 2. prostorna orijentacija: protezanje u prostoru i vremenu, adverbijalni Meier-Brügger 2003.

Osnovna značenja akuzativa Pranjković: temeljno je značenje akuzativa granična direktivnost... predmet služi kao cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti. Taj cilj se doista i dostiže, što akuzativ čini pogodnim da bude paže izravnog objekta. Luraghi: prototipna semantička uloga: cilj, prostorna orijentacija -> rubna: vremenske orijentacija, područje

Slavenski jezici (Ivšić) direktni objekt (negativni i partitivni u genitivu) akuzativ sadržaja (boj biti) rijedak akuzativ cilja (van) protezanje u prostoru i vremenu, težina, vrijednost (težak jednu kilu). adverbijalni (stsl. malo, mъnogo) - akuzativ vremena: bio sam ondje jedan dan/jedan dan rekne car svojemu najmlađemu sinu (već u stsl.) dva akuzativa akuzativ odnosa: On se nešto srdi na me.

Akuzativ u hrvatskom direktni objekt unutarnji ili tautološki objekt (muku mučiti) objekt uz neprelazne glagole: prefiksacija, sportski glagoli (trčati maraton, dionicu, kvalifikacije, štafetu...) predikatni akuzativ: Učinio je djecu janjičare. dva akuzativa: Učio je djecu matematiku. vremenski akuzativ – lokalizacija u vremenu: ovu noć/ove noći akuzativ mjere i cijene (i mjere vremena): Kasniti tjedan dana akuzativ s infinitivom: Učini zapaliti Rim. načinski u frazeologiziranim konstrukcijama: Idu ruku pod ruku; vrsta elipse.

Izricanje cilja u hrvatskom hrvatski nema akuzativ cilja, iako je cilj prototipna semantička uloga, a čuva ostale, rubne: protezanje u prostoru, vremenu koje se razvilo u izricanje mjere i cijene. Cilj se izražava na više načina: Idem mami. - cilj prema kojem se kreće: dativ (posvjedočeno već u staroslavenskom). Idem k mami. - cilj prema kojem se kreće: prijedložni izraz s dativom. Idem kući. Idem doma. – priložno. Idem u kuću. - cilj koji se dostiže: prijedložni izraz s akuzativom. Pošalji Ivana po kruh i mlijeko. - cilj koji se dostigne i uzme

nema ga... zbog polisemije padeža? prijedložnih izraza? jer je očuvano starije stanje s dativom kao padežom cilja? sanskrt, staroslavenski Homer: βαθείῃ δ᾽ ἔμβαλε δίνῃ Od.6.116, σκῆπτρον βάλε γαίῃ Il. 1.145