Vježbe iz predmeta Mikroekonomija ass. Lejla Dacić

TEORIJA TROŠKOVA

TEORIJA TROŠKOVA Troškovi predstavljaju vrijednosni izraz utrošaka faktora proizvodnje Fiksni i varijabilni roškovi Troškovi u kratkom i dugom vremenskom periodu Troškove možemo podijeliti na eksplicitne i implicitne. U eksplicitne troškove spadaju svi oni troškovi koje možemo računovodstveno evidentirati: troškovi plata radnika, troškovi plaćene kamate, troškovi amortizacija, troškovi iznajmljivanja prostorija, troškovi repromaterijala, itd.

Implicitni (oportunitetni) troškovi predstavljaju iznos koji bismo mogli ostvariti alternativnom upotrebom angažovanih resursa. Poslovni i ekonomski profit Poslovni profit predstavlja razliku između svih ukupnih prihoda preduzeća i svih računovodstvenih troškova preduzeća. POSLOVNI PROFIT=UKUPNI PRIHODI-EKSPLICITNI (RAČUNOVODSTVENI) TROŠKOVI

EKONOMSKI PROFIT= UKUPNI PRIHODI –(EKSPLICITNI+IMPLICITNI) TROŠKOVI Računovodstveni troškovi su samo oni troškovi za koje postoji dokumenat da je određeni iznos sredstava plaćen za nešto. Ekonomski profit se računa kao razlika između svih ukupnih prihoda preduzeća i zbira eksplicitnih (računovodstvenih) i implicitnih troškova EKONOMSKI PROFIT= UKUPNI PRIHODI –(EKSPLICITNI+IMPLICITNI) TROŠKOVI

Ekstraprofit=ekonomski profit=čisti profit Ekstraprofit je višak profita koji preduzetniku ostaje nakon podmirivanja svih troškova i zarade prosječnog profita. Prosječan profit (prosječna dobit, normalni profit) je minimalna naknada koja može zadržati preduzetnikov novčani kapital i njegove preduzetničke sposobnosti i napore u datoj aktivnosti.

Individualni troškovi proizvodnje su vezani za pojedinačno preduzeće (svi njegovi troškovi). Društveni troškovi proizvodnje predstavljaju sumu svih troškova u nekoj privredi, s tim što su u ove troškove uključeni i troškovi koje imaju druga preduzeća zbog našeg poslovanja (troškovi zagađenja, troškovi ćišćenja, troškovi zaštite itd.) Eksterna ekonomija podrazumijeva smanjenje troškova drugih preduzeća zbog našeg poslovanja, a eksterna disekonomija podrazumijeva povećanje ovih troškova.

Tradicionalna teorija troškova Kratkoročni i dugoročni troškovi, ukupni fiksni i ukupni varijabilni Kratkoročni troškovi Fiksni troškovi proizvodnje su onaj dio ukupnih troškova proizvodnje čija veličina ne ovisi o obimu proizvodnje. Varijabilni troškovi su oni troškovi koji rastu sa povećanjem nivoa outputa. SRTC = FC + VC Veličina varijabilnih troškova u odnosu na obim može rasti proporcionalno ,degresivno ili progresivno.

U fiksne troškove spadaju: Troškovi anuiteta i kamate na zajmove preduzeća, Troškovi premije osiguranja, Troškovi amortizacije, Troškovi plate top menadžmentu, Troškovi zemljarine, itd. U varijabilne troškove spadaju: Troškovi pomoćnog materijala, Troškovi sirovina, Troškovi pogonske energije, Troškovi plata radnika.

Prosječni ukupni troškovi (ATC) su ukupni troškovi proizvodnje obračunati na jedinicu ostvarene proizvodnje. ATC=TC/ Q Prosječni ukupni troškovi u preduzeć se dobiju kao zbir prosječnih fiksnih i prosječnih varijabilnih troškova, tj: SRATC = AVC + AFC Prosječni fiksni troškovi se dobiju kada se ukupni fiksni troškovi podijele sa obimom proizvodnje. Sa povećanjem proizvodnje oni konstantno opadaju. AFC=TFC/Q Prosječni varijabilni troškovi dobiju kada se ukupni varijabilni troškovi podijele sa obimom proizvodnje. AVC=TVC/Q Granični troškovi predstavljaju povećanje ukupnih troškova kada se proizvodnja poveća za jednu jedinicu. MC=ΔTC/ ΔQ

Ukupni fiksni troškovi Ukupni varijabilni troškovi Ukupni troškovi

Prosječni ukupni, prosječni fiksni, prosječni varijabilni i granični troškovi preduzeća Tačka A - „Prag zakona o prinosima“, Tačka B - „Tačka zatvaranja“ Tačka C - „Tačka pokrića“.

Dugoročni troškovi Svi troškovi u dugom roku varijabilni. Funkcija dugoročnih troškova zavisi od: nivoa proizvodnje, tehnologije cijene faktora, dok funkcija kratkoročnih troškova zavisi i od cijene fiksnih faktora.

Kratkoročni prosječni ukupni troškovi preduzeća

Kriva dugoročnih prosječnih ukupnih troškova (LATC) pokazuje najmanji trošak proizvodnje pri određenom kapacitetu proizvodnje. Ova kriva obuhvata-obavija kratkoročne prosječne ukupne troškove sa donje strane kratkoročnih troškova. Q optimum –optimalna veličina postrojenja

Empirijske funkcije troškova Funkcije troškova mogu se izraziti u u matematičkom obliku. Postoje različiti oblici tih funkcija. U funkciji parametar a predstvlja direktni trošak po jedinici proizvodnje, dok parametar c predstavlja fiksne troškove. Npr. Ako je direktni trošak proizvidnje 200KM a fiksni 1.000KM, tada funkcija troškova TC= 200q + 1.000

Primjer 1. Data je funkcija ukupnih troškova preduzeća TC = 10 + 2q + 2q, i funkcija ukupnog prihoda preduzeća TR = 12q + 4q . 1. izračunajte funkciju graničnih troškova, 2. izračunajte funkciju graničnog prihoda, 3. izračunajte funkciju profita, 4. Izračunajte profit preduzeća pri količini proizvodnje od 20 komada.

Primjer 2. Pravni fakultet Univerziteta Northwestern dugo je bio smješten na obalama jezera Michigan u Chicagu. Međutim, glavni kampus je smješten u predgrađu Evanston. Sredinom 1970-tih Pravni fakultet je započeo planiranje nove zgrade pa se morala izabrati nova lokacija. Bi li nova zgrada trebala biti izgrađena na sadašnjoj lokaciji koja se nalazi u blizini glavnih gradskih odvjetničkih kancelarija u centru Chicaga, ili bi bilo bolje preseliti je u Evanston gdje bi se fizički integrirala sa ostatkom univerziteta? Mnoge poznate osobe su zagovarale lokaciju u središtu. Jedan od njihovih argumenata za tu lokaciju je bio i niži trošak jer je sveučilište već vlasnik zemljišta. Ako bi se zgrada gradila u Evanstonu, bilo bi potrebno kupiti veliki komad zemljišta. Ima li ovaj argument ikakvog ekonomskog smisla?

Nema. Ovdje se čini česta pogreška neuzimanjem u obzir oportunitetnog troška. S ekonomskog gledišta, vrlo je skupo smjestiti zgradu pravnog fakulteta u središte grada jer je oportunitetni trošak vrijedne lokacije na obali jezera visok: to se zemljište može prodati za iznos koji bi bio dovoljan za kupnju potrebnog zemljišta u Evanstonu, a još bi preostala značajna svota novca. Na kraju, Northwestern je odlučio zadržati Pravni fakultet u Chicagu.To je bila skupa odluka. Možda je ta odluka imala smisla ako je položaj u središtu Chicaga bio od velike vrijednosti fakultetu, ali nije imala smisla ako je donesena na temelju pretpostavke da je zemlište u središtu bilo dostupno bez troška.

HVALA NA PAŽNJI 