Inflacija, privredna aktivnost i nominalni rast novca Poglavlje 9 v.prof.dr.Jasmin Halebić

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Ovo poglavlje govori o odnosima između 3 relacije: Okunov zakon- pokazuje uticaj rasta domaćeg proizvoda na nezaposlenost Phillipsova kriva- pokazuje uticaj nezaposlenosti na inflaciju Relacija agregatne potražnje- pokazuje uticaj inflacije i nominalnog rasta novca na rast domaćeg proizvoda Pretpostavke: N=Y, L=const. N raste – U opada

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Okunov zakon Gyt – stopa rasta domaćeg proizvoda u godini t Ut – stopa nezaposlenosti u godini t Navedena jednačina kaže da bi promjena stope nezaposlenosti trebala biti jednaka negativnoj stopi rasta domaćeg proizvoda. Što znači da bi se povećanje nezaposlenosti manifestovalo smanjenjem rasta domaćeg proizvoda. Kada bi se domaći proizvod i stopa nezaposlenosti kretali zajedno, npr.: ako je rast domaćeg proizvoda 5% onda bi stopa nezaposlenosti trebala pasti za 5%

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Okunov zakon Povezanost između rasta domaćeg proizvoda i promjene stope nezaposlenosti naziva se Okunov zakon- rast domaćeg proizvoda smanjuje stopu nezaposlenosti. Koristeći podatke iz SAD iz prethodnih 30 godina relacija koja odgovara pravcu na narednoj slici data je formulom: Postoji negativan odnos između promjene nezaposlenosti i domaćeg proizvoda (zbog toga “minus”).

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Okunov zakon Promjene stope nezaposlenosti u odnosu na rast domaćeg proizvoda u SAD-u Slika 9 - 1 Visok rast domaćeg proizvoda povezan je sa smanjenjem stope nezaposlenosti; nizak rast domaćeg proizvoda povezan je s povećanjem stope nezaposlenosti.

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Okunov zakon Prema navedenoj jednačini vrijede tri slučaja a) Ako je gyt >3% onda je ut-ut-1 = -0,4*(+)<0 pad u b) Ako je gyt < 3% onda je ut-ut-1 = -0,4*(-)>0 rast u c) Ako je gyt = 3% onda je ut-ut-1 = -0,4*(0)=0 bez prom U slučaju c) stopa nezaposlenosti se ne mijenja, dakle ostaje ista kao u prethodnoj godini. Da bi stopa nezaposlenosti ostala konstantna rast domaćeg proizvoda mora iznositi 3% godišnje. Ova stopa rasta domaćeg proizvoda se naziva normalna stopa rasta.

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Okunov zakon Jednačina pokazuje da rast domaćeg proizvoda za 1% iznad normalne stope vodi ka smanjenju stope nezaposlenosti za 0,4% iz dva razloga: Gomilanje rada – neka preduzeća preferiraju zadržavanje postojećih radnika nego njihovo otpuštanje kada se domaći proizvod smanjuje (manji je od normalnog). Najprije zato što zapošljavanje košta (zbog obučavanja radnika) a i otpuštanje može da košta. Kada raste zaposlenost, posao ne dobivaju samo oni koji su bili nezaposleni, nego i oni izvan radne snage (obeshrabreni). Povećanje stope zaposlenosti od 0,6% vodi ka smanjenju stope nezaposlenosti za samo 0,4%. Razlog tome je povećanje participacije u radnoj snazi. Kako se poboljšavaju mogućnosti zaposlenja za nezaposlene na tržištu rada neki iz skupine “izvan radne snage” odlučuju aktivno tražiti posao pa se evidentiraju kao nezaposleni.

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Okunov zakon Ili formulom: Rast domaćeg proizvoda iznad (ispod) normalne stope (gy) vodi ka smanjenju (povećanju) stope nezaposlenosti.

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Phillipsova kriva Inflacija zavisi od očekivane inflacije (jer se očekivana inflacija može dobro procijeniti na temelju prošlogodišnje inflacije) kao i od odstupanja stope nezaposlenosti od njene prirodne stope nezaposlenosti. et se može zamijeniti sa t-1 onda je: Prema Phillipsovoj krivoj: Kada je stopa nezaposlenosti veća od prirodne stope, dolazi do pada inflacije, i obrnuto.

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Relacija agregatne potražnje U 7. pogl izvedena je relacija agregatne tražnje između domaćeg proizvoda, sa jedne, i realne količine novca, državne potrošnje i poreza, sa druge strane. Ignorišući promjene u domaćem proizvodu uzrokovane svim drugim činiocima (kao što su G ili T) osim realnom količinom novca slijedi da je potražnja za dobrima proporcionalna realnoj količini novca. Prema tome, potražnja za dobrima (AD) proporcionalna je realnoj količini novca.

Okunov zakon u raznim zemljama Koeficijent β u Okunovom zakonu prikazuje efekat odstupanja rasta domaćeg proizvoda od normalnog , na stopu nezaposlenosti .Vrijednost β od 0.4 kazuje nam da prilikom rasta domaćeg proizvoda od 1 % iznad normalne stope rasta, stopa nezaposlenosti pada za 0.4 %.

9-1 Domaći proizvod, nezaposlenost i inflacija Relacija agregatne potražnje U ovoj jednačini nalaze se mehanizmi koji se mogu vidjeti u IS-LM modelu: Povećanje realne količine novca uzrokuje smanjenje kamatne stope Smanjenje kamatne stope uzrokuje povećanje potražnje za dobrima i povećanje domaćeg proizvoda Relacija AD (data u gornjem izrazu) je relacija između nivoa domaćeg proizvoda, količine novca i nivoa cijena. Od te relacije se treba izvesti relacija između stopa rasta domaćeg p-da, novca i cijena.

9-2 Efekti rasta novca u srednjem roku Okunov zakon pokazuje kako odstupanje rasta domaćeg proizvoda od normalne stope dovodi do promjene u stopi nezaposlenosti Phillipsova kriva pokazuje kako odstupanje stope nezaposlenosti od normalne stope uzrokuje promjenu u stopi inflacije Rast agregatne potražnje pokazuje kako razlika između normalnog rasta novca i inflacije utiče na rast domaćeg proizvoda. Ako je nominalni rast novca veći od stope inflacije (ekspanzivna monetarna politika), rezultat će biti porast domaćeg proizvoda. Ako je nominalni rast novca manji od stope inflacije (restriktivna monetarna politika), rezultat će biti smanjenje domaćeg proizvoda. Šta će se dogoditi sa O.Z., Ph.K., i A.D. pri promjeni nominalne ponude novca? Polazište za analizu je srednji rok.

9-2 Efekti rasta novca u srednjem roku Rast domaćeg proizvoda, nezaposlenost, inflacija i nominalni rast novca Slika 9 - 2

9-2 Efekti rasta novca u srednjem roku Srednji rok (SR) Pretpostavimo da CB održava normalnu stopu rasta novca konstantnom U tom slučaju situacija sa naše tri varijable (rast domaćeg proizvoda, nezaposlenost i inflacija) u srednjem roku je slijedeća: Domaći proizvod mora rasti kao po normalnoj stopi rasta. Stopa nezaposlenosti u SR je konstantna. Slijedi: Inflacija mora biti jednaka prilagođenom nominalnom rastu novca -stopi nominalnog rasta novca umanjenoj za normalnu stopu rasta domaćeg proizvoda. Stopa nezaposlenosti mora biti jednaka prirodnoj stopi nezaposlenosti. Zaključak: inflacija je uvijek i svugdje monetarni fenomen (Friedman).

9-2 Efekti smanjenja nominalnog rasta novca Kratki rok Ako se privreda nalazi u ravnoteži u srednjem roku onda je stopa nezaposelnosti = prirodnoj stopi nezaposlenosi, a stopa rasta domaćeg pda = normalnoj stopi rasta, dok je stopa inflacije = prilagođenom nominalnom rastu novca. Pretpostavimo da je inflacija visoka i da treba biti smanjena, to se može postići smanjenjem stope nominalnog rasta novca. Dakle, CB želi smanjiti nominalni rast novca. Šta će se desiti u kratkom roku? Prema relaciji AD niži nominalni rast novca dovodi do nižeg realnog rasta novca i prema tome i do smanjenja rasta domaćeg proizvoda. Po Okunovom zakonu rast dom. proizvoda ispod normalne stope dovodi do porasta nezaposlenosti Prema Phillipsovoj krivoj nezaposlenost iznad prirodne stope dovodi do smanjenja inflacije.

9-2 Efekti smanjenja nominalnog rasta novca Srednji rok Sve dok je nezaposlenost iznad prirodne stope, prema Phillipsovoj krivoj, inflacija će se smanjivati. S vremenom, u srednjem roku, inflacija će postati manja od nominalnog rasta novca. Prema relaciji AD niska inflacija dovodi do rasta realne količine novca i, prema tome, do porasta domaćeg proizvoda koji može, u srednjem roku, rasti brže od normalne stope rasta. Po Okunovom zakonu ako je rast dom. proizvoda iznad normalne stope tada dolazi do smanjenja nezaposlenosti Dakle: sa smanjenjem nominalnog rasta novca nezaposlenost najprije raste (kratki rok), ali se onda trend mijenja (srednji rok). Pitanja, koliko dugo? Za koliko? Kako treba smanjivati nominalni rast novca, odjednom ili postepeno?

9-2 Efekti smanjenja nominalnog rasta novca Kratki rok U kratkom roku novčano stezanje vodi ka usporavanju rasta i ka privremenom povećanju nezaposlenosti. U srednjem roku rast domaćeg proizvoda se vraća na normalnu stopu a stopa nezaposlenosti se vraća na prirodnu stopu nezaposlenosti.

9-3 Dezinflacija Poznato je da niža inflacija zahtijeva niži rast novca. Takođe znamo da i niži rast novca implicira porast nezaposlenosti za neko vrijeme. Koji bi korak CB trebala poduzeti? Da li smanjivati inflaciju uz tolerisanje porasta nezaposlenosti?

9-3 Dezinflacija Na Phillipsovoj krivoj dezinflacija (smanjenje inflacije) se može održati uz trošak povećane nezaposlenosti. Da bi lijeva strana jednačine bila negativna, što označava dezinflaciju, stopa nezaposlenosti mora biti veća od prirodne stope nezaposlenosti. Ukupan iznos nezaposlenosti potreban za određeno smanenje inflacije ne zavisi od brzine postizanja dezinflacije, bilo da se to dogodi brzo ili postepeno. Postotni bod prekomjerne nezaposlenosti na godinu je razlika između stvarne i prirodne stope nezaposlenosti od jednog postotnog boda za jednu godinu.

9-3 Dezinflacija Primjer Neka CB želi smanjiti inflaciju sa 14% na 4%. Npr: pretpostavimo da je α=1 Pretpostavimo da CB želi postići smanjenje inflacije tokom 1 god. Tada je potrebna jednogodišnja nezaposlenost od 10% iznad prirodne stope nezaposlenosti. Ako CB želi postići smanjenje inflacije tokom 2 god., onda je potrebna dvogodišnja nezaposlenost od 5% iznad prirodne stope. Ukoliko CB želi postići smanjenje inflacije tokom 5 god., to zahtijeva onda petogodišnju nezaposlenost od 2% iznad prirodne stope (5x2%=10%), ili smanjenje inflacije tokom 10 god. zahtijeva desetogodišnju inflaciju od 1% iznad prirodne stope nezaposlenosti itd. Zaključak: CB može odabrati distribuciju prekomjerne nezaposlenosti tokom vremena, ali ne može promijeniti ukupan broj postotnih bodova prekomjerne nezaposlenosti (tradicionalni pristup).

9-3 Dezinflacija Stopa žrtvovanja (Koeficijent žrtve) (α) je broj postotnih bodova prekomjerne nezaposlenosti (a to je razlika između stvarne i prirodne stope nezaposlenosti) potrebnih da bi se ostvarilo smanjenje inflacije za 1%. Npr: ako je α1, kako Phillipsova kriva sugerira, tada je i koeficijent žrtve 1

9-3 Dezinflacija Očekivanja i vjerodostojnost- Lucasova kritika Lucasova kritika govori o tome da je nerealno pretpostaviti da subjekti koji određuju nadnice neće uzeti u obzir promjene u politici prilikom formiranja svojih očekivanja. Subjekti koji određuju nadnice mogu biti uvjereni da će inflacija zaista biti niža nego u prošlosti. Oni će smanjiti svoja očekivanja o inflaciji što će onda smanjiti trenutnu inflaciju bez ikakve potrebe za promjenama stope nezaposlenosti. Prema tome, prema Lucasu, moguće je smanjiti stopu inflacije jednostavnom promjenom u očekivanjima, s tim da stopa nezaposlenosti ostane na prirodnom nivou, ili da poraste u sasvim malom iznosu.

9-3 Dezinflacija Očekivanja i vjerodostojnost- Lucasova kritika Thomas Sargent koji je sarađivao sa Robertom Lucasom dokazao je da u skladu sa postizanjem dezinflacije svaki porast nezaposlenosti bi mogao biti mali. Prema njemu osnovno obilježje uspješne dezinflacije je vjerodostojnost monetane politike – vjera subjekata koji određuju nadnice da je CB istinski predana smanjenju inflacije. CB bi stoga trebala ciljati ka bržoj dezinflaciji. Takav program brze dezinflacije može lakše zadobiti vjerodostojnost od programa koji traje u vremenu jer će ovaj drugi značiti veće prilike za moguće obrate u odlučnosti CB za provedbom programa dezinflacije (jedan od uzroka može biti političko previranje).

9-3 Dezinflacija Nominalne rigidnosti i ugovori Suprotan stav imali su Stanley Fisher i John Taylor. Oni su naglašavali prisutnost nominalne rigidnosti ili činjenice da se mnoge nadnice i cijene nisu prilagođavale svim promjenama u politici. Ako se nadnice određuju prije promjena u politici inflacija će biti ugrađena u već postojeće ugovore o nadnicama, i ne bi mogla biti smanjena istog trenutka i bez troška. Politika dezinflacije bi trebala biti objavljena dovoljno unaprijed kako bi je subjekti koji određuju nadnice mogli na vrijeme uzeti u obzir.

9-3 Dezinflacija Nominalne rigidnosti i ugovori Dok je Fisher tvrdio da će uprkos vjerodostojnosti suviše brz porast nominalnog rasta novca dovesti do veće nezaposlenosti, Taylor je išao korak dalje. On je tvrdio da svi ugovori o nadnicama nisu potpisani u isto vrijeme, ali se oni tokom vremena svi preklapaju. Ovo kaskanje odluka o nadnicama nameće snažna ograničenja brzini dezinflacije. Nadnice koje vrijede u vrijeme promjene politike rezultat su ranije donesenih odluka (prije promjene politike), tako da je putanja inflacije u bliskoj budućnosti uglavnom unaprijed poznata. Ako se gmt naglo smanji rezultat bi bio smanjenje realnog novca i recesija. Zato je najbolje da CB krene polako i najavi ubrzanje.

9-3 Dezinflacija Nominalne rigidnosti i ugovori Slika 9 - 3 Dezinflacija bez nezaposlenosti u Taylorovom modelu Slika 9 - 3 Prilikom kaskanja odluka o nadnicama, dezinflacija se mora uvoditi postupno,kako bi se izbjeglo povećanje nezaposlenosti

Dezinflacija u SAD-u , 1979–1985 Slika 1 Oštro povećanje kamatne stope od septembra 1979. do aprila 1980.nakon kojeg je uslijedio i oštar pad sredinom 1980-tih,a tada i drugi i stalni porast od jula 1980.pa nadalje,koji je trajao kroz gotovo cijelu 1981. i 1982. Kamatna stopa federalnih fondova i inflacija, 1979-1984

Dezinflacija u SAD-u , 1979–1985 Kumulativna nezaposlenost je suma postotnih bodova prekomjerne nezaposlenosti od 1980.god.na dole, uz pretpostavku da je prirodna stopa nezaposlenosti 6%. Kumulativna dezinflacija je razlika između inflacije datih godina i inflacije u 1979.god. Koeficijent žrtve je koeficijent kumulativne nezaposlenosti i kumulativne dezinflacije.

9-3 Dezinflacija Nominalne rigidnosti i ugovori 1993. god. Laurence Ball sa Johns Hopkins Univerziteta procijenio je koeficijent žrtve od 65 epizoda dezinflacije u 19 OECD zemalja tokom 30 godina. Došao je do 3 zaključka: Dezinflacija tipično vodi u period povećane nezaposlenosti Brza dezinflacija je povezana sa manjom stopom žrtvovanja (koeficijentom žrtve) Stope žrtvovanja (koeficijenti žrtve) su manje u zemljama koje imaju kraće ugovore o nadnicama. To je svojevrsna potvrda Fischerovog i Taylorovog stava.

Ključni pojmovi