Elementarne čestice.

Παρουσίαση με θέμα: "Elementarne čestice."— Μεταγράφημα παρουσίασης:

1 Elementarne čestice

2 Potraga za osnovnim sastavnicama kosmosa seže daleko u prošlost
Atomska Demokritova hipoteza Koliko ima “osnovnih” cigli? - zrak vatra zemlja voda Kažu stari Grci.

3 Rutherford: atomi nisu elementarne čestice!
1911. Rutherford je našao nukleus u atomu tako što je alfa čestice usmjeravao na tanke folije od zlata otkrivši da se neke od njih odbijaju i vraćaju nazad.

4 Atomi Svi atomi su građeni od protona, neutrona
u jezgru i elektrona koji kruže oko jezgra proton Elektron je prva elementarna čestica Koja je otkrivena (JJ Thomson 1897) Protoni i neutroni su sastavljeni od kvarkova elektron neutron

5 Periodni sistem elemenata
U Periodnom sistemu elemenata ima 114 elementa sa različitim osobinama: masa, kristalna struktura, tačka topljenja …

6 Atomi su složeni objekti
Protoni (+ električni naboj), p Elektroni (– električni naboj), e Neutroni (nez naboja), n Proton i Neutron imaju približne mase Elektron je oko 2000 puta manje mase od protona Električne sile stvaraju privlačenje između elektrona i protona u nukleusu

7 Hemijski elementi su definisani brojem protona u atomskom jezgru
Vodonik, 1 proton i 1 elektron proton 10-10 m Oblak elektronske vjerovatnosti

8 Ugljik ima 6 protona Oblak od 6 elektrona Nukleus: 6 protona
6 ili 7 neutrona Primjedba: Skala veličina Je pogrešna, nukleus je preuveličan

9 Unutrašnjost atoma: neutroni, protoni, elektroni
Ugljik (C ) Atomski broj Z=6 (broj protona) Maseni broj A=12 (broj protona + neutrona) # elektrona = # protona (atom je elektro-neutralan) Zlato (Au) Atomski broj Z = 79 Maseni broj A = 197 #elektrona = # protona

10 Nicolo Cartiglia -INFN Torino
Subatomske čestice Today Nicolo Cartiglia -INFN Torino 10 10

11 Od atoma do kvarkova Koliko su mali najmanji sastavni dijelovi materije? <10-18 m < m ~ m ~ m ~ m Atomi i subatomske čestice su mnogo manji nego talasna dužina vidljive svjetlosti. Zato ih zaista ne možemo “vidjeti”. Svi crteži dolaze iz umjetničke mašte. Da bismo više saznali o subatomskim strukturama, trebaju nam akceleratori čestica.

12 Subatomski svijet

13 Malo istorije Početkom 20. stoljeća počinje gomilanje elementarnih čestica. Da bi se objasnilo izlijetanje elektrona iz električki neutralnog atoma, mora se pretpostaviti postojanje pozitivnog naboja u atomu. Nosioci tog naboja nazvani su protoni. Time je neutralnost atoma postala logična; on je sastavljen od negativnih elektrona i pozitivnih protona. U atomu ih je toliko da se njihov broj uravnotežuje. Međutim, pojavio se nedostatak ovakve šeme. Naime, prebrojavajući elektrone i protone u atomu izlazi da u atomu nedostaje oko polovica mase. Privremeno rješenje je bilo da atom sadrži jednak broj protona i elektrona, s tim što je polovica elektrona smeještena oko jezgre a druga polovica i svi protoni u jezgri.

14 Malo istorije Ali i ovo rješenje je osporeno. W. Heisenberg je pomoću relacija neodređenosti, pokazao da nije moguće da elektron boravi u jezgri atoma. On predlaže da jezgra atoma uz pozitivni proton sarži i neutralnu česticu mase podjednake masi protona. Tu česticu nazvali su neutron. Prije kao elementarne čestice poznate su samo proton, elektron i foton. Elektron je identifikovao Thomson, a foton je definirao Einstein. Foton je elementarna čestica, kvant elektromagnetnog zračenja, koji se u vakuumu kreće brzinom svjetlosti c, nema masu, a sadrži energiju: E = hf , gdje je h - Plankova konstanta, a f - frekvencija

15 Neutron I pored rapidnog napretka fizike u prvih par dekada 20-tog stoljeća nije bilo poznato više elementarnih čestica sve do kada je Chadwick dokazao postojanje neutrona. 1932. James Chadwick je otkrio neutron. Time je riješen problem nedostatka mase u atomu: broj elektrona u atomu jednak je broju protona, a broj neutrona je onoliki koliko ih treba da upotpune masu atoma. Tako je broj neutrona približan broju protona, što je inače zavisno od svakog konkretnog atoma. A kada je otkriven neutron, činilo se da su dovoljna ova 3 sastavna elementa: elektron, proton i neutron. James Chadwick ( )

16 Neutrino To je bilo dovoljno, sve do otkrića β raspada. Naime, u β raspadu zbivala se čudna pojava – nestajala je energija. Kad se napravio „obračun“ energije prije raspada i uporedio s onim poslije raspada rezultat je bio da elektroni odlaze s premalo energije. Rješenje je da negdje nestaje energija ili je pronađen događaj koji narušava osnovno pravilo dotadašnje fizike – zakon očuvanja energije. Čvrstu odbranu zakona očuvanja energije je izveo W.Pauli. Pauli iznosi hipotezu da pri β raspadu dio energije sa sobom odnosi čestica koja nastaje u raspadu. Čestica, radi očuvanja neutralnosti atoma, treba biti neutralna pa je imenuju neutrino, mali neutron. Masa neutrina je jako malena , ali on odnosi taj nedostajući dio energije.

17 Uvođenje neutrina Neutrino, igra važnu ulogu kod radioaktivnih raspada
n -> p+ + e- + ve - Čestica ve (elektronski neutrino) je u bliskoj vezi sa elektronom, ali ima sasvim drugačije osobine. Ime Masa Naboj elektron GeV -1 Elektronski neutrino < GeV

18 Klasifikacija čestica
Sve čestice se mogu svrstati na dva načina , prema spinu i prema nekom drugom svojstvu. Čestice se prema spinu dijele na fermione i bozone. Fermioni su one čestice koje imaju polovični spin , a bozoni čestice koje imaju cjelobrojni spin. Dalje, pokazuje se da su fermioni oni od kojih je građena materija, a bozoni oni koji prenose interakciju i tako održavaju vezu među fermionima.   Neka druga podjela svrstava čestice u tri grupe: kvanti polja, leptoni i hadroni. Hadroni obuhvaćaju dvije podgrupe: mezone i barione. U kvantnoj elektrodinamici polje se opisuje pomoću nosilaca međudjelovanja, tzv. kvanata polja.

19 u c t s d b ne nm nt e m t 12 fundamentalnih čestica
Nije jasno zašto ove postoje Problem: Priroda koristi ove 4 čestice u c t quark s d b ne nm nt leptons e m t Nicolo Cartiglia -INFN Torino 19

20 Standardni model

21 Fundamentalne čestice

22 Standardni model Okvir koji sadrži: Nema gravitacije!
Materija 6 kvarkova 6 leptona Grupirani u 3 generacije Sile Elektroslaba: g (foton) Z0, W± Jaka g (gluon) Nema gravitacije! Još nema kvantne teorije Gravitacionog polja! H= nedostajuća čestica: Higgs-ov Bozon Ovaj model je veoma dobar za opisivanje svega do sada uočenog u subatomskom svijetu. Ali tu mora biti nečeg mnogo više!

23 Klasifikacija je zasnovana na 4 (3) temeljna međudjelovanja u prirodi: 
1.Kvanti elektromagnetnog i slabog nuklearnog polja (tzv.elektroslabo polje) Toj skupini čestica pripadaju foton i intermedijarni bozoni. Foton je elementarna čestica, kvant elektromagnetnog zračenja, koji se u vakuumu kreće brzinom svjetlosti c, nema masu, a sadrži energiju: E = hf , gdje je h - Plankova konstanta, a f - frekvencija Intermedijarni bozoni su čestice velike mase (90 GeV/c2) i nosioci su slabe nuklearne sile. Otkrili su ih Carlo Rubbia i Simon van der Meer iz Evropskog nuklearnog centra u Ženevi (Cern), koji su za to otkriće dobili 1984.godine Nobelovu nagradu.

24 Leptoni dolaze od grčke riječi “leptos” što znači sitan ili tanak.
Leptoni su lagane elementarne čestice koji ne reagiraju na jaku silu pa djeluju slabim nuklearnim silama. Imaju naboj 1 (osim neutrina koji su neutralni). Karakterizira ih zakon očuvanja leptonskog broja - zbir leptona (leptonski broj 1) i antileptona (leptonski broj -1) koji ulaze u reakciju jednak je broju leptona koji iz nje izlaze. Spin im je 1/2 te poštuju Paulijev princip isključivosti. Leptoni su: elektron, tri vrste neutrina, mion i čestica τ Mion možemo shvatiti kao teški elektron. Masa mu je bliska masi piona i kad je pronađen smatralo se da je to mezon.

25 Hadroni dolaze od grčke riječi hadros što znači jak , snažan.
Hadroni su teške elementarne čestice. Oni međudjeluju jakom nuklearnom silom koja je najjača u prirodi. Tipični hadroni su nukleoni tj. neutron i proton. Hadroni su prema masi podijeljeni ma: - mezone (mase između e i p) barione (tj.one koje su teški) Danas ta podjela nije više opravdana! Bolja je podjela koja kaže: Mezoni su oni hadroni čiji je spin 0 ili cjelobrojni višekratnik h/2π. Barioni tj. nukleoni i hiperoni imaju spin jednak neparnom višekratniku (h/2π),tj. ½ (h/2π) , 3/2(h/2π)… Vrijednost spina određuju statistička svojstva čestica: Bozone određuje Bose-Einsteinova statistika, a fermione Fermi-Diracova statistika.

26 Slaba interakcija U 60-tim godinama prošlog vijeka Glašou (Sheldon Glashow), Vajnberg (Steven Weinberg) i Abdus Salam su predvidjeli da postoje čestice, koje su oni nazvali W (za weak=slab) i Z i da su one odgovorne za slabu interakciju. Te čestice su uočene. Abdus Salam ( ) Sheldon Glashow (1932- )

27 Graviton Sugerisano je da postoje čestice Nazvane gravitoni koje su
odgovorne za gravitacionu interakciju. Graviton je medijator gravitacije u kvantnoj teoriji polja i postuliran je radi uspjeha fotona u kvantnoj teoriji elektrodinamike. Graviton mora biti bez mase , mora putovati brzinom svjetlosti, imati spin 2, i mora intereagovati sa svim česticama koje imaju masu-energiju. Graviton nikada nije bio uočen zbog njegove izuzetno slabe interakcije sa objektima.

28 4 sile u prirodi Slaba Elektromagnetna Slab naboj Električni naboj
Bete raspad Elektromagnetna TV, PCs Magneti e- e+ stvaranje Slab naboj Električni naboj Jaka Vezanje kvarkova Gravitacija Odgovorna za našu stabilnost na zemlji Jak naboj masa

29 Fundamentalne interakcije
Jedan od važnih ciljeva fizike čestica jeste da unificira ove sile (da pokaže da su sve one samo različiti aspekti iste sile), kao što je to Maksvel (Maxwell) uradio za električnu i magnetnu silu prije mnogo godina.

30 Razmjena čestica je odgovorna za silu.
Sila Jačina Nosilac Fizikalni efekat Jaka nuklearna 1 Gluoni Drži na okupu jezgro Elektromagnetna .001 Foton Svjetlo, elektricitet Slaba nuklearna .00001 Z0,W+,W- Radioaktivnost Gravitacija 10-38 Graviton? Gravotacija Subatomske čestice interaguju razmjenom “bozon” čestica cjelobrojnog spina. Promjenjljive interakcije odgovaraju da razmijene bozone različitih karakteristika. Razmjena čestica je odgovorna za silu.

31 Slaba sila - Beta raspad
n p Antineutrino Electron

32 Fundamentalne interakcije
Konačni domet efektivno konfinira čestice koje, zbog principa neodređenosti, imaju minimalni impuls i stoga minimalnu kinetičku energiju i masu. Fotoni i gravitoni su bez mase, a W and Z bozoni su teški.

33 e- e- Elektromagnetna sila
Odbojna sila koju “osjećaju” dva elektrona koji se približavaju. e- e- Foton je čestica koja se pridružuje elektromagnetnoj sili. Photon

34 Čestice sile Jake: gluoni Slabe: W+, W-, Z0 Elektromagnetna:g
Čestice međudjeluju i/ili se raspadaju zbog sila. Sile su takođe odgovorne za vezivanje čestica. Jake: gluoni Samo kvarkovi Slabe: W+, W-, Z0 Leptoni i kvarkovi (samo sila za neutrine) Elektromagnetna:g Kvarkovi i nabijeni leptoni (nema neutrina) Gravitacija: graviton? Tek treba da se otkrije Ima zanemarljiv efekat na čestice.

35 Klasifikacija elementarnih čestica
Čestice koje imaju polovičan spin zovu se fermioni a one sa cjelobrojnim spinom se zovu bozoni. Ovo je koristan način klasifikacije elementarnih čestica jer izgleda da je sva stabilna materija u svemiru građena od fermiona. Fermioni slijede Paulijev princip isključivosti, a bozoni ne. Fotoni, gluoni, W± i Z se zovu gauge bozoni i odgovorni su za jake i slabe interakcije. Gravitoni su takođe bozoni – imaju spin 2. Fermioni djeluju privlačnom ili odbojnom silom jedan na drugog tako što izmjenjuju gauge bozone koji su nosioci sile.

36 Higgs’ov bozon Predviđen je još jedan bozon, ali nije bio detektovan. Neophodan je u kvantnoj teoriji poljada bi objasnio zašto W± i Z imaju tako veliku masu, a fotoni nemaju mase. Ovaj nedostajući bozon se zove Higgs’ova čestica (ili Higgs’ov bozon) po Peteru Higgsu, koji ga je prvi predložio. Standardni model predviđa da postoji polje koje se zove Higgs’ovo polje koje prožima cijeli prostor. Intereagujući sa ovim poljem čestice dobijaju masu. Čestice koje jako interaguju sa Higsovim poljem imaju tešku masu; čestice koje reaguju slabo imaju malu masu. . Wikipedia Simulirani događaj koji prikazuje pojavu Higssovog bozona

37 Šta želimo da nađemo u LHC?
Mr Higgs Među mnoštvom novih čestica za koje se nadamo da ćemo pronaći, jedna je posebno važna: HIGGS-ova čestica Higgs-ov bozon je vrlo teška čestica i teško ju je stvoriti. Pokušavaju da je nađu već 20 godina i misli se da su na pragu tog otkrića. Nicolo Cartiglia -INFN Torino 37

38 Osobine bozona Higgs-ov bozon je veoma težak, a još nije uočen.
Potraga za Higgsovim bozonom je najveći prioritet fizike elementarnih čestica. Osobine bozona

39 Unifikacija osnovnih sila
Electricity 1864 Magnetism Electromagnetism 1971 Light Electroweak Interaction Beta-decay 1976 Weak Interaction Neutrinos Standard Model 1965 Protons 1973 Neutrons Strong Interaction ? Pions, etc. 1687 1916 Earth Gravity Universal Gravity General Relativity Celestial Mech. Spacetime Geom.

40 Nakon standardnog modela: Unifikacija sila (interakcija)
ELECTRO- MAGNETIC UNIFIED FORCE? GRAVITY STRONG WEAK Potraga za jednostavnom elegantnom unificiranom teorijom.

41 Leptoni: elektroni, mioni, tau-čestice i neutrini
Leptoni su vjerovatno najjednostavnije elementarne čestice. Pojavljuju se kao tačkaste strukture, tj. kao da nemaju nikakvu unutrašnju strukturu i izgledaju zaista elementarno. Do sada nema plauzibilne indikacije da su oni sastavljeni od nekih više fundamentalnih čestica. Svakom leptonu je pridružen jedan neutrino nazvan prema svom naelektrisanom partneru (npr., mion neutrino). Postoji samo šest leptona plus šest njihovih antičestica.

42 Mion i tau raspad e m ne nm Raspad miona (kroz slabu interakciju) je:
Mion se transformira u elektron, a tau čestica može da se transformira u elektron, mion ili čak hadrone. Raspad miona (kroz slabu interakciju) je: m nm e ne

43 Neutrino Neutrino nema naelektrisanja.
Elektronski neutrino nastaje u beta- raspadu neutrona. Njihove mase su vrlo male. Tačna masa neutrina može uticati na postojeće teorije vasione zbog gravitacionog privlačenja masa. Kao i svi drugi leptoni i neutrini imaju spin ½. Svatri neutrina su eksperimentalno potvrđeni. Neutrine je posebno teško detektovati jer nemaju naboja , a imaju veoma malu masu i interaguju veoma slabo (vrlo lako prođu kroz zemlju!). Slika sunca snimljena ne pomoću svjetlosti već pomoću neutrina, napravljena na japanskoj neutrinskoj opservatoriji Super-Kamiokande math.ucr.edu/home/baez/week242.html

44 Neutrino Jedan od najintrigantnijih problema u posljednje tri decenije bio je problem solarnih neutrina: broj neutrina koji stižu na Zemlju sa sunca je za faktor 2 ili 3 manji u odnosu na naše razumijevanje proizvođenja energije (nuklearna fuzija). Neutrini dolaze u tri varijante ili ukusa: electronski, mionski i tau-neutrino. Naučnici su uočili da neutrini nastaju u Zemljinoj atmosferi pod uticajem kosmičkih zraka i pri tome se mijenjaju tj. “osciluju” u drugi ukus (sunce emituje samo elektronske neutrine). Osim toga, ovo se može dogoditi samo ako neutrini imaju masu.

45 Hadroni Hadroni su čestice koje djeluju kroz jaku silu.
Postoje dvije klase hadrona: mezoni i barioni. Mesoni su čestice sa cjelobrojnim spinom sa masom koja je veća od mionove mase (106 MeV/c2). (Mezoni su napravljeni od parova kvarkova – kvark i antikvark). Oni su nestabilni i rijetki. Barioni imaju mase bar kao protoni i imaju spin od pola cijelog broja. U barione spadaju proton i neutron od kojih se sastoji atomsko jezgro, ali postoje i mnogi drugi nestabilni barioni. Termin “barion” je izvedenod grčkog βαρύς (baris), što znači “težak“ jer u vrijeme kad su ih imenovali vejerovalo se da barioni imaju veću masu nego druge čestice. (Čine ih tri kvarka). Svi se barioni raspadaju na protone.

46 Kako nastaju nove čestice?
Korištenjem akceleratora. Čestice se ubrzavaju do brzine svjetlosti i onda ih sudarate jedne sa drugima. Nicolo Cartiglia -INFN Torino 46

47 Proizvođenje elementarnih čestica
Da bi se proizveo Higsov bozon tj. omogućili sudari čestica koji su dovoljno snažni potrebni su akceleratori čestica izuzetne snage, bio je potreban veliki hadronski kolajder (the Large Hadron Collider) (LHC).

48 Akceleratori magnets Protoni se ubrzavaju i sudaraju u LHC. Dva snopa putuju u suprotnim smjerovima. Električna polja daju ubrzanje jer se jer se isti odbijaju, a različiti privlače. Magnetna polja upravljaju snopovima protona obzirom da se nabijene čestice u magnetnom polju kreću po kružnoj stazi.

49 Detekcija Na četiri mjesta duž LHC prstena protoni iz dva suprotno-ubrzavajuća snopa se sudaraju. ATLAS Koliziona energija kondenzira se u česticama (e-, p, p…) Detektori koji okružuju tačke sudara osjetljivi na prolazak energetskih čestica.

50 Nicolo Cartiglia -INFN Torino
CERN: Čestice se ubrzavaju duž cirkularne staze duge 27 kilometara koja se nalazi 100 m ispod zemlje Snopovi protona koji cirkuliraju čeono se sudaraju 40 miliona puta svake sekunde. Nicolo Cartiglia -INFN Torino 50

51 Nicolo Cartiglia -INFN Torino
51

52 Da li zaista postoji anti-materija
Svaka čestica ima svoju antičesticu sa suprotnim karakteristikama. Nicolo Cartiglia -INFN Torino 52

53 Čestice i antičestice Pojam antičestice je u fiziku uveo Dirac svojom teorijom elektrona. Danas su poznate antičestice gotovo svih elementarnih čestica. Da bismo bolje razumjeli što je antičestica, poslužit ćemo se crtežom na slijedećoj slici. Naime, kad je Dirac pomoću svoje teorije postavio ispravnu jednadžbu kretanja za elektron, uočio je da se ravnopravno sa rješenjima s pozitivnom energijom javljaju i rješenja s negativnom energijom. Rješenja (stanja) pozitivne energije su „realni“ svijet : elektroni koji se kreću u materiji i koje opažamo. Ali šta su rješenja negativne energije? Antičestice imaju istu masu i vrijeme život kao njima pridružene čestice. Imaju istu veličinu, ali suprotnog znaka kao što je električni naboj i razni kvantni brojevi.

54 I njima je Dirac htio-ne htio, morao dati fizikalno značenje
I njima je Dirac htio-ne htio, morao dati fizikalno značenje. Najjednostavnije je bilo reći da sva ta stanja također postoje, ali da su popunjena elektronima; kad bi, naime, ta stanja bila prazna ili djelomično popunjena, elektroni bi iz stanja pozitivne energije «propadali» u stanja negativne energije, kao što kuglice padaju u jamu (po načelu minimuma potencijalne energije). Drugim rječima, došlo bi do raspada Svemira, a to se u stvarnosti ne događa.

55 Pozitron 1928. Dirac je uveo relativističku teoriju elektrona kombinujući kvantnu mehaniku i teoriju relativnosti. On je našao da njegova talasna jednačina ima i negativno i pozitivno rješenje vezano za energiju. Njegova teorija može da se interpretira kao vakuum koji je napunjen beskonačnim morem elektrona negativnih energija. Ako se dovoljno energije prenese u “more” moguće je da jedan elektron s pozitivnom energijom bude izbačen iz “mora” ostavljajući iza sebe šupljinu koja je pozitron obilježen sa e+. Paul Dirac ( ) Photo of Dirac: Other is from TRex. Elektron & pozitron Vacuum Positron! E

56 Prva antičestica Dakle, P.Dirac je postulirao postojanje čestica negativne energije, te ih nazvao antičestice. Uz prvu antičesticu vezana je zanimljiva okolnost da je najprije predviđena a onda tek pronađena. Osnovna svojstva elektrona izlazila su neposredno iz Diracove teorije. Postojala je činjenica da u toj teoriji ima mjesta za još jednu česticu. Drugim riječima, teorija građena za potrebe opisivanja jedne čestice, elektrona , ispala je preširoka za elektron, ona obuhvaća elektron ali ostavlja mogućnost postojanja još jedne čestice sličnih svojstava. Upravo na mogućnost postojanja nove čestice upozoravao je Oppenheimer.  

57 Još iste godine Anderson je ulovio tu novu česticu
Još iste godine Anderson je ulovio tu novu česticu. Na fotografskoj ploči zapazio je trag nepoznatog gosta iz svemira (kozmičke zrake). Po otklonu u magnetnom polju bilo je sasvim nedvojbeno da je riječ o pozitivno nabijenoj čestici. Negativna bi se otklonila u drugu stranu. Zakrivljenost staze i debljina traga omogućuju da se utvrdi masa te čestice. I to je bilo u skladu s predviđanjem. Bio je to pozitron, antičestica elektrona. Mogli bismo ga zvati i antielektron.

58 Sve čestice, čak i one neutralne (sa nekim izuzecima kakvi su neutralni pioni), imaju svoje antičestice. Pozitron Carl Anderson je identifikovao pozitron u kosmičkim zrakama1. To je bilo lako jer pozitron ima pozitivno naelektrisanje i malu masu. Carl Anderson ( ) Photo of particle track: Other is from TRex. 1Kosmički zraci su visokoenergetske čestice, većinom protoni, koje presijecaju interstelarni prostor i ulaze u Zemljinu atmosferu gdje njihovo međudjelovanje sa česticama stvara kosmičke “tuševe” mnogih čestica. Andersonova fotografija maglene komore sa tragom pozitrona

59 Anihilacija Susret elektrona i pozitrona koban je za oba. Oba nestanu, pretvore se u zračenje. Tu pojavu zovemo anihilacija . Svaki za sebe, i elektron i pozitron ne mogu se raspasti, ne mogu se pretvoriti u zračenje. Svaki od njih nosi električni naboj , a naboj je neuništiv pa tako i elektron ili pozitron koji nose taj naboj. Međutim, kada se elektron i pozitron nađu zajedno ukupni je naboj jednak nuli, jer elektron je negativan, a pozitron pozitivan ali jednake količine naboja. Kad su zajedno, ukupni naboj bit će jednak nuli. Zračenje će isto tako biti bez naboja , pa ništa ne spriječava da se elektron i pozitron pretvore u bljesak, jednom rječju anihiliraju (ponište) . Veza između mase i energije daće nam energiju u koju će se pretvoriti elektron i pozitron. Sva energija čestice i antičestice prelazi u energiju zračenja.

60 Materija i antimaterija – stvaranje parova
Elektron-pozitron par stvoren tako što su fotoni udarali u tečnost gasne komore. To je primjer konverzije fotonske energije u materiju i anti-materiju. Spirale materije i anti-materije idu u suprotnim stranama u magnetnom polju radi suprotnog naboja. Energija i impuls su očuvani.

61 Pozitron-Elektron Interakcija
Krajnja sudbina pozitrona (anti-elektrona) je anihilacija sa elektronom. Nakon što se pozitron uspori prolazeći kroz materiju, privuče ga elektron Kulonovom silom i tako se anihilira kroz reakciju: Sva anti-materija na kraju ima istu sudbinu. Puno energije se oslobodi u ovim procesima: sva materija se pretvori u energiju.

62 Uopštavanjem Diracove ideje za sve vrste polja (a ne samo elektromagnetno) vidi se da svaka čestica ima svoju antičesticu. Tako je antiproton, proton negativnog naboja, pronađen još godine, antineutron koju godinu kasnije itd. Antičestice se ne moraju međusobno razlikovati po naboju: npr. neutronu suprotna čestica, antineutron također nema naboja. Najispravnije je reći da se čestica i antičestica razlikuju u onom svojstvu koje je karakteristično za polje čija se energijska stanja promatraju. Za elektromagnetno polje to je električni.

63 Općenito sve antičestice navedenih čestica u svim tabelama imaju:
1.Jednako: masu ,spin, prosječno trajanje( ili vrijeme života) , šemu raspada … 2.Suprotno: naboj, magnetski moment,moment količine kretanja, barionski broj,leptonski broj, stranost ... Antičestice su, dakle, fizikalna realnost i po svojoj materijalnosti su ravnopravne česticama. U tom smislu treba i tablicu 1. dopuniti pripadnim antičesticama. Međutim, pitanje zašto u našem svemiru prevladavaju čestice jedne vrste, dok se pripadne antičestice mogu proizvesti samo uz znatan utrošak energije još je bez jasnog i sveobuhvatnog odgovora

64 Svojstva čestica i antičestica
Tablica1. Svojstva čestica i antičestica

65 Fajnman-ovi Dijagrami
Fajnman je predstavio posebno jednostavnu grafičku tehniku kojom se opisuju interakcije. Ona predviđa da, kada se dva elektrona približavaju, prema kvantnoj teoriji polja, oni razmijene serije fotona koji se zovu virtualni fotoni, jer ne mogu da se direktno opažaju. Akcija elektromagnetnog polja (na primjer Kulonove sile) može da se interpretira kao razmjena fotona. U ovom slučaju kažemo da su fotoni nosioci ili medijatori elektromagnetne sile. Primjer Fajnmanovog prostor-vrijeme dijagrama. Elektroni intereaguju kroz medijaciju fotona. Ose se obično ne stavljaju.

66 Jukavin (Yukawa) mezon
Japanski fizičar Hideki Jukava je imao ideju da razvije kvantnu teoriju polja koja bi opisala silu između nukleona analognu onoj sa elektromagnetnom silom. Da bi uradio ovo, morao je da odredi nosioce ili medijatore nuklearne jake sile analogno fotonu kod elektromagnetne sile koje je nazvao mezon (izvedeno iz grčke riječi meso što znači “srednji” radi njegove mase koja je između masa elektrona i protona). Hideki Yukawa ( )

67 Jukavin mezon Jukavin mezon, zvani pion (ili pi-mezon, tj. p-mezon), je identifikovan Uradili su to Pauel ( C. F. Powell (1903–1969)) i Očialini (G. P. Occhialini (1907–1993)). Nabijeni pioni imaju mase od 140 MeV/c2, a otkriveno je kasnije da neutralni pion p0 ima masu od 135 MeV/c2.. Jukavin pion je odgovoran za nuklearnu silu. Fajnmanov dijagram koji predstavlja izmjenu piona (Jukavinog mezona) između neutrona i protona.

68 Drugi mezoni, kvarkovi i gluoni
Nukleoni i mezoni dio opšte grupe čestica formirane od još više fundamentalnih čestica : kvarkova (quarks). Čestica koja posreduje jaku interakciju između kvarkova, zove se gluon (“glue” znači ljepilo koje drži kvarkove zajedno); Ona je bez mase i ima spin 1, baš kao i proton. Kompjuterska slika kvarkova i gluona u nukleonu

69 Zaključak Foton, neutrino, elektron, proton i odgovarajuće antičestice stabilne su elementarne čestice. Ostale čestice se spontano raspadaju i pretvaraju u druge čestice (npr. mion se se spontano raspada u elektron, antineutrino i mionski neutrino).