Sjetva i sadnja biljni organi mogu biti vegetativni i generativni sjeme je generativni organ biljke, koji sadrži klicu sjetva je biljnouzgojni zahvat kojim se OBNAVLJA uzgoj neke kulture, odnosno služi za BIOLOŠKU REPRODUKCIJU sjetva je biološka reprodukcija pravim sjemenom sadnja je reprodukcija nekim drugim biljnim dijelovima npr: -presadnicama (živa mlada biljčica)- navedite primjere -lukovicama-navedite primjere -gomoljem- navedite primjere -listom- navedite primjere -sadnicama- navedite primjere

postoje dvije vrste materijala za reprodukciju:-sjeme -sadni materijal dijelovi pravog sjemena su:1. klica- predstavlja buduću biljku 2. hranjivo staničje-hrana za klicu 3. ljuska- štiti unutrašnjost sjemena zrelo sjeme sadrži 13 – 15% vode, živo je, ali je život sveden na minimum – tzv. LATENTNI ŽIVOT obzirom na vrijeme sjetve/sadnje, sve usjeve dijelimo na: 1. OZIMINE- sijemo ih u jesen, prezime na otvorenom, i skidamo ih u toplom dijelu slijedeće godine- navesti primjere 2. JARINE- sijemo ih u proljeće i skidamo iste godine u jesen- navesti primjere sve biljne vrste sijemo/sadimo u određenom broju po jedinici površine. Taj broj biljaka po jedinici površine nazivamo SKLOP obzirom na sklop razlikujemo: 1. usjeve GUSTOG sklopa- navesti primjere 2. usjeve RIJETKOG sklopa ili OKOPAVINE-navesti primjere

GRAĐA SJEMENA DVOSUPNICA GRAĐA SJEMENA JEDNOSUPNICA

KLIJANJE SJEMENA I NICANJE BILJAKA

USJEV GUSTOG SKLOPA USJEV GUSTOG SKLOPA OKOPAVINA

Odlike ( osobine ) sjemena UNUTARNJE:-genetske osobine- naslijeđeno od roditelja -tehnološka zrelost- stanje zrelosti kada je sjeme najpovoljnije za upotrebu, odnosno žetvu -fiziološka zrelost- u pravili nastupa nakon tehnološke, sjeme je sposobno klijati, ima potpuno razvijenu klicu 2. VANJSKE:- čistoća sjemena- % čistog sjemena, bez sjemena drugih biljnih vrsta i mrtvih primjesa, kreće se od 90 do 98% -klijavost sjemena- sposobnost sjemena da se probudi i potjera klicu, kreće se od 80 do 95% -energija klijanja-pokazuje brzinu procesa klijanja sjemena -apsolutna masa sjemena- težina 1000 sitnih zrna ili 100 krupnih izražena u gramima, bitna je za izračunavanje količine sjemena za sjetvu

-hektolitarska masa sjemena- težina 1 hl (hektolitra) sjemena izražena u kilogramima, 1 hl = 100 l, pokazuje kakvoću zrna -organoleptička svojstva sjemena- boja, miris, sjaj, oblik sjemena

Tretiranje ( dorda ) sjemena prije sjetve MEHANIČKO TRETIRANJE: čišćenje sjemena- uklanjanje primjesa skarifikacija- omekšavanje tvrde ljuske sjemena kalibriranje sjemena- izjednačavanje sjemena po krupnoći 2. FIZIKALNO TRETIRANJE: sušenje sjemena močenje sjemena vodom tretiranje sjemena električnom strujom tretiranje sjemena UV-zrakama

KEMIJSKO TRETIRANJE piliranje sjemana- oblaganje sjemena malim količinama gnojiva, zaštitnih sredstava, aktivatora rasta i pesticida, sjeme izgleda poput kuglice. Takvo sjeme nazivamo pilirano sjeme zaprašivanje sjemena- radi dezinfekcije BIOLOŠKO TRETIRANJE jarovizacija sjemena- izlaganje sjemena određenim nižim temperaturama kako bi prešlo iz vegetativne u generativnu fazu bakterizacija (inokulacija) sjemena-tretiranje sjemena određenim vrstama bakterija koje aktiviraju plodnost tla ili bakterijama fiksatorima dušika, koje žive u simbiozi s korjenom zrnatih mahunarki i mogu uzimati dušik iz zraka i ostavljati ga u tlu

Načini sjetve ručna sjetva – omaške (širom po površini) - pod plug - pod motiku - u otvorene brazdice sjetva strojem- veliki učinak u jedinici vremena - ne ometa je vjetar - sjeme se polaže na željenu dubinu i razmake - sjetva se može kombinirati s gnojidbom

Načini sjetve strojem sjetva u uske neprekinute redove- za kulture gustog sklopa. Razmak između redova je 10 -16 cm, a u redu 1,5 – 2 cm. Varijanta je i sjetva u zbijene redove kod koje je razmak između redova 5 – 8 cm, a razmak u redu 3 – 4 cm sjetva u široke redove- za kulture koje kultiviramo i okopavamo. razmak redova je 30 – 100 cm, a razmak unutar reda varira sjetva u trake- 2 – 4 reda sijemo uskoredno na razmak 8 – 10 cm, a slijedeća 2 – 4 reda sijemo na razmak 14 – 30 ili više cm sjetva u kvadrat- jednak je razmak između redova i razmak unutar reda, a kreće se od 50 X 50 cm do 100 X 100 cm

sjetva u križ- je sjetva u uske redove u oba pravca sjetva u križ- je sjetva u uske redove u oba pravca. Polovica sjemena se sije u jednom pravcu, a druga polovica okomito na prethodni pravac. Razmaci redova su 10 – 16 cm sjetva u kućice- nekoliko zrna sijemo na isto mjesto i to mjesto nazivamo kućica. Razmak između redova kućica je 30 – 100 cm, a razmak između kućica unutar reda je 15 – 25 cm ZADATAK: nacrtati navedene tehnike sjetve i označiti razmake redove i razmake unutar reda ZADATAK: uz svaki način sjetve navesti nekoliko biljnih vrsta koje sijemo na takav način

Sadnja biološka reprodukcija osim sjemenom obavlja se i različitim organima biljke ( gomoljima, lukovicama, reznicama, sadnicama i dr.) ista kultura može se u prvoj fazi biološke reprodukcije obavljati sjemenom, a u drugoj fazi sadnjom ( neke vrste povrća, duhan ) rokovi sadnje su u načelu usklađeni s rokovima sjetve presadnice termofilnih kultura ( rajčica, paprika ) sade se na otvorenom tek kada prođe opasnost od kasnih mrazeva sadnice drvenastih kultura ( voćaka ) sade se u jesen ili proljeće, dakle, kada vegetacija miruje cjepovi vinove loze sade se u proljeće, kao i većina reznica

Sadnja biljaka

Njega usjeva kulturne biljke su izgubile biološku snagu i otpornost koju imaju njihovi divlji srodnici zbog toga kulturne biljke moramo njegovati, kako bi maksimalno iskoristili njihov biološki potencijal rodnosti njega usjeva ima dva zadatka: obraniti biljku od nepovoljnih vanjskih utjecaja osigurati biljci sve vegetacijske čimbenike ( voda, hrana, kisik, svjetlost i toplina ) u dovoljnim količinama i u povoljnim odnosima nepovoljni utjecaji vanjske sredine mogu biti: nebiološki: 1.1.klima odnosno vrijeme (oborine, pokorica, insolacija tj. UV-zrake, vjetar, posolica 1.2.različita onečišćenja 2. biološki (živi) – korovi, bolesti, štetnici, divlje životinje

Zahvati njege usjeva MEHANIČKI – svi zahvati obrade tla i pljevljenje korova FIZIKALNI – navodnjavanje, dimljenje (fumigacija), fertirigacija KEMIJSKI – upotrba pesticida, mineralnih gnojiva i regulatora rasta BIOLOŠKI – korekcija sklopa, dopunska sjetva ili sadnja, prorjeđivanje, dopunsko oprašivanje, uklanjanje zaperaka, pinciranje, rezidba, dekaptiranje i dr ZADATAK: za svaku navedenu mjeru njege navesti nekoliko primjera

ozimine rijetkog sklopa Pregled zahvata njege jednogodišnjih kultura i slijed njihove izvedbe za ozimine ozimine gustog sklopa ozimine rijetkog sklopa 1. drljanje između sjetve i nicanja (jesen) 2. odvođenje ležeće vode (od jeseni do proljeća) 3. razbijanje ledene kore 4. drljanje lakom drljačom poslije zime 5. valjanje zbog sriježi 6. prihrana 7. suzbijanje korova, bolesti i štetnika 8. navodnjavanje - 9. međuredno kultiviranje u jesen 10. Međuredno kultiviranje u proljeće

jarine rijetkog sklopa Pregled zahvata njege jednogodišnjih kultura i slijed njihove izvedbe za jarine jarine gustog sklopa jarine rijetkog sklopa 1. drljanje između sjetve i nicanja 2. drljanje poslije nicanja 3. valjanje poslije sjetve 4. prihrana 5. zaštita od korova, bolesti i štetnika 6. navodnjavanje ili fertirigacija - 7. biološki zahvati njege 8. međuredno kultiviranje, okopavanje 9. ogrtanje 10. malčiranje

Njega višegodišnjih kultura kultura Zeljaste kulture-djetelišta i travnjaci Drvenaste kulture 1. valjanje biljaka izvučenih iz tla mrazom 1. međuredno kultiviranje 2. dopunska sjetva 2. rezidba 3. drljanje nakon sjetve i tokom vegetacije 3. prihrana 4. prihrana 4. malčiranje 5. navodnjavanje ili fertirigacija 5. zaštita od nametnika 6. zaštita od nametnika 6. navodnjavanje ili fertirigacija

Prikupljanje plodina-žetva / berba /vađenje žetva – prikupljanje plodina biljaka koje uzgajamo za zrno – žitarice, zrnate mahunarke, uljarice... berba i vađenje – prikupljanje plodina kultura kojima cilj uzgoja nije zrno, već neki drugi organ biljke razlikujemo: 1. fiziološku zriobu – biljka je zrela kada je zrelo sjeme 2. tehnološku zriobu – biljka je zrela kada su njezini pojedini organi pogodni za upotrebu/preradu ZADATAK: navesti primjere žetve, berbe, vađenja ZADATAK: navesti primjere ubiranja plodina u fiziološkoj i tehnološkoj zriobi ZADATAK: izraditi e-mapu sa strojevima za žetvu, berbu i vađenje

Faze zriobe zrnatih usjeva mliječna ili zelena – usjev je zelene boje, kada zrno stisnemo prstima, iz njega curi mliječni sok, zrno sadrži oko 50% vode 2. voštana ili žuta – usjev je žute boje, kada zrno stisnemo prstima ugiba se kao da je od voska i sadrži oko 25% vode. Ova zrioba nastupa 10-15 dana nakon mliječne puna ili prava – zrno je postiglo konačnu veličinu, oblik i boju, sadrži 13-18% vode, ne može se zakinuti noktom. ova zrioba nastupa 3-4 dana nakon voštane ako žetvu ne obavimo u punoj zriobi, nastupa prezrelost, kada se zrno osipa, poprima tamniju boju, gubi sjaj zrno prikupljeno žetvom najkvalitetnije čuvamo u silosima plodove prikupljene berbom i vađenjem najkvalitetnije čuvamo u posebnim skladištima ili u suhim i tamnim prostorijama

Plodored to je prostorna i vremenska izmjena usjeva na poljoprivrednim površinama plodored se sastoji od plodosmjene, ophodnje (rotacije) i odmora tla plodosmjena je vremenska izmjena usjeva ZADATAK: navesti primjer plodosmjene ophodnja je prostorna izmjena usjeva ZADATAK: navesti primjer ophodnje pravi plodored mora sadržavati i plodosmjenu i ophodnju ZADATAK:navesti primjer četveropoljnog plodoreda

pašnjak primjer 4-godišnjeg plodoreda ječam krumpir lupina zob pašnjak primjer 5-godišnjeg plodoreda ječam jara okopavina lucerna jara žitarica s usijanim podusjevom djetelina

pravi plodored mora uključiti i odmor tla oblici odmora su : 1. zaležaj – ostavljanje tla na odmor kroz 10 i više godina, površine se same zatravne i koriste za košnju i pašu 2. ugari – oranice na kojima se povremeno izostavlja sjetva 3. uzgoj djetelinsko-travnih smjesa – to je oblik odmora tla pod usjevom, jer ove smjese popravljaju strukturu tla, obogaćuju tlo dušikom i humusom, a istovremeno proizvodimo i hranu za stoku osnovno je pravilo u plodoredu da uzgoj strnih žitarica i okopavina treba razdvojiti uzgojem djetelinsko-travnih smjesa

MONOKULTURA – ponovljeni uzgoj jedne kultur na istoj površini kroz dulji niz godina, i u konačnici dovodi do smanjenja prinosa razlozi za uvođenje plodoreda: biološki – izbjegavamo nakupljanje štetnih tvari ,štetnih mikro- organizama i štetnika u tlu te širenje korova agrotehnički – sprječavamo prekomjerno iznošenje pojedinih hraniva iz tla, racionaliziramo potrošnju vode, izbjegavamo “taban” pluga, čuvamo svojstva tla organizacijsko-gospodarstveni – skladniji raspored rada radne snage i strojeva, povezivanje ratarske i stočarske proizvodnje

Tloznanstvo

Uvod u tloznanstvo tloznanstvo - znanost o tlu pedologija (grč. pedon – tlo, logos – znanost) je relativno mlada prirodno-znanstvena disciplina koja definira tlo kao prirodno tijelo sui generis lat. (svoje vrste) tlo (solum) je najgornji, rastresiti sloj Zemljine kore,različite dubine, sastavljen od čvrstih čestica, vode i zraka. Opskrbljen potrebnim hranivima, može nositi i vegetaciju utemeljitelj samostalne pedologije je V.V. Dokučajev (1846.-1903.) s klasičnim djelom “Ruski černozem”

Presjek kroz Zemlju

Postanak i razvoj tla Prema većini znanstvenika stvaranje svemira započelo je "Velikim praskom" prije oko 13.7 milijardi godina. Nakon eksplozije nastalo je mnoštvo zvijezda, a među njima i Sunce. Sunčev sustav čini osam planeta, od kojih je jedan Zemlja. Zemlja se kao planet oblikovala prije 4,6 milijarde godina. Smatra se da je na početku bila velika užarena kugla koja se postupno hladila, ali o tome se još raspravlja u geološkim krugovima. Hlađenjem je na površini nastala čvrsta kora, koja i danas pluta na polutekućoj unutrašnjosti. Nemirna površina Zemlje stalno je mjenjala izgled neprekidnim eksplozijama i vulkanskim erupcijama.

Plinovi i prašina koji su se stvarali u tim procesima zadržavali su se uz površinu zahvaljujući privlačnoj sili Zemlje, gravitaciji. Tako je pomalo nastajala praatmosfera sačinjena od vodene pare, prašine i ostalih plinova. Vodena se para u atmosferi hladila i padala na Zemlju u obliku kiše. Tijekom milijuna godina neprekidnih oborina počinju se stvarati praoceani koji polako prekrivaju sve veću površinu Zemlje. Prije 3,5 milijardi godina kopno nije bilo podijeljeno na kontinente, a praoceani su bili vrući. Većina tvari koje izgrađuju neživu prirodu (anorganske tvari) u tadašnjim su uvjetima Zemlje, kao što su vulkanske erupcije, ultraljubičaste zrake i električna pražnjena, mogle oblikovati tvari koje izgrađuju živa bića (organske tvari).

Različita su mišljenja o mjestu nastanka jednostavnih organskih tvari Različita su mišljenja o mjestu nastanka jednostavnih organskih tvari. Mogle su doći meteorima iz svemira, nastati u atmosferi, u plitkim dijelovima oceana ili u odušcima morskih dubina. Jednostavne organske tvari udruživale su se u sve složenije tvari pod utjecajem svjetlosne i toplinske energije. Tako su nastale prve bjelančevine, masti i složenije nukleinske kiseline. Pretpostavlja se da su se vremenom pojavile molekule koje su se mogle samoumnažati, što je uvjet za održavanje života. U određenim uvjetima molekule su se mogle početi udruživati, a oko njih se vjerojatno stvorila prva tanka opna.

U zapadnoj Australiji je pronađen fosil star 3,5 milijardi godina, a sastoji se od stanica modrozelenih bakterija (cijanobakterija). Ovi organizmi nisu imali potpuno izgrađenu stanicu, već su imali jezgrin materijal koji nije okružen jezgrinom ovojnicom. Modrozelene bakterije mogu same sebi stvarati hranu procesom fotosinteze iako nemaju kloropaste već samo klorofil. To su bili prvi proizvođači organske tvari na Zemlji. Ispočetka je atmosfera bila ispunjena vodikom. Zatim je nastala druga atmosfera koja je bila izazvana vulkanskim aktivnostima. Ubrzo je kisik ušao u atmosferu, a povećavao se i u hidrosferi. Nazočnost kisika predstavlja odlučujuće faktore za nastanak života.

Danas na Zemlji postoji “više od milijun različitih vrsta živih bića”. Što je uzrok tome? Početkom 19. stoljeca Lamark iznosi ideju da su vrste promjenljive i da se progresivno razdvajaju od jednostavnijih prema složenijim vrstama i time zapravo uvodi ideju evolucionizma, koju zatim 1859. mnogo potpunije razrađuje Charles Darwin. Iako danas svi znanstvenici nisu jedinstveni u tumačenju nekih evolucijskih pojava, ipak medu biolozima vlada opće prihvaćanje evolucije kao procesa koji se odvijao na zemlji i koji je doveo do nastanka vrsta

Prvi živi organizmi na zemlji su bile bakterije, alge, lišajevi i mahovine. Njihovim odumiranjem u pukotine kamenja je ulazila organska tvar i na taj način se postupno pripremalo stanište za razvoj viših biljaka kao što su paprati idruge. Više biljke su svojim korjenom rastvarale kamenje i stvarale sve više sitnih čestica, a njihovim odumiranjem se povećavala količina organske tvari. Uz biljke, pojavljuju se i životinje, koje svojim djelovanjem i ugibanjem , također sudjeluju u stvaranju tla. Sve je to pridonijelo da se kroz duga vremenska razdoblja na kamenoj kori (litosferi) razvije potpuno novi sloj koji nazivamo pedosfera

Čimbenici nastanka tla ( pedogenetski čimbenici ) na postanak i rzvoj tla djeluju ovo čimbenici: 1. matični supstrat 2. klima 3. reljef 4. organizmi 5. vrijeme pod utjecajem ovih čimbenika stijene se, malo po malo, pretvaraju u nova prirodna tijela, a na površini litosfere se razvija tlo- nova rahla i rastresita Zemljina sfera (pedosfera)

Matični supstrat u pedologiji se koriste za matičnu stijenu različiti nazivi: geološki supstrat, geološko litološka podloga, matična stijena ili matični supstrat matični supstrat je sinonim za pojam stijene (litosfere) ili kamena od koje je nastao mineralni dio tla naime, litosfera je izgrađena od najrazličitijih kemijskih spojeva u građi litosfere sudjeluje oko 92 različita kemijska elementa, od kojih samo 8 elemenata čini 98% njene mase ( Si, Al, O, Fe, Ca, Na, K, Mg ). Najzastupljeniji je kisik s 46,46% najveći dio elemenata vezan je u mineralima, sastavljenim od dva ili više elementa. Minerali, kojih je do sada dokazano više od 3000 vrsta, vežu se opet međusobno u nakupine, agregate, koje nazivamo kamenjem, a proučava ih petrografija

petrografija sve kamenje dijeli u tri skupine: eruptivno ili magmatsko – gradi 95% Zemljine kore, a nastalo je erupcijom vulkana i hlađenjem lave taložno ili sedimentno – nalazi se na površini litosfere, a nastalo je trošenjem (usitnjavanjem) i ponovnim taloženjem eruptivnih stijena metamorfno – nastalo je preobrazbom eruptivnog i sedimentnog kamenja, u unutrašnjosti Zemlje, pod djelovanjem visokog tlaka i temperature

Magmatsko kamenje gabro granit diorit riolit

Sedimentno kamenje pješčenjak breča vapnenac dolomit

Metamorfne stijene škriljavac filit mramor kvarcit

litosfera (grč.), stjenovit Zemljin ovoj što ga tvore kora i gornji plašt; debljina litosfere od 6 km pod oceanom do 100 km pod kontinentima; sastoji se od eruptivnih, sedimentnih i metamorfnih stijena stijene i kamenje litosfere nisu stalnog oblika, nego se neprestano mijenjaju i troše sve te promjene utječu na razvoj i svojstva tla

Klima prosječno stanje atmosfere nekog područja klimu karakteriziraju klimatski elementi: padaline, temperature, vjetrovi, vlaga zraka, strujanje zraka i sl jedan od najvažnijih čimbenika postanka i razvoja tla oborine utječu na trošenje i ispiranje iz površinskih slojeva tla, tvorbu gline, tvorbu i razgradnju humusa sadržaj humusa i dušika u tlu, u području travne vegetacije, uz odgovarajuću temperaturu, povećava se s povećavanjem količine oborina temperatura utječe na intenzitet kemijskih i bioloških procesa u tlu pri višim temperaturama ubrzavaju se navedeni procesi, što znači da je trošenje brže, otapanje veće, pa je i jače ispiranje u dublje slojeve tla, a osim toga ubrzava se tvorba i razgradnja organske tvari jaki vjetrovi izazivaju eolsku eroziju, pospješuju isparavanje i transpiraciju biljaka

Klima Hrvatske

dva su osnovna tipa klime: humidna i aridna kod humidne klime količine padalina su veće od isparavanja, a kod aridne manje indeks za označavanje humidnosti klime je Langov kišni faktor: klima kišni faktor perhumidna >160 humidna 160-80 semihumidna 80-60 semiaridna 60-40 aridna <40 izmjenom klimatskih područja mijenjaju se i tipovi tala, ali i vegetacija od istoka prema zapadu naše zemlje raste količina oborina, a pada temperatura

Reljef

oblik i položaj zemljine površine u nekom prostoru karakteriziraju ga uzvisine, ravnice i udubljenja reljef utječe na preraspodjelu energije i vode, a time i na procese nastanka tla ravničarski reljef prihvaća svu vodu iz atmosfere. Na uzvišenim dijelovima voda se cijedi niz padinu, a u udubljenim reljefnim formama se voda nakuplja nagib ( inklinacija ) može uzrokovati eroziju i bitna je u prihvaćanju sunčeve energije. Najjače zagrijavanje je pod kutem 90 stupnjeva ekspozicija ( izloženost Suncu ) utječe na prihvaćanje sunčeve energije. Najbolji su južni, zatim zapadni, pa istočni i na kraju sjeverni položaji

Organizmi

Edafon tla Protozoe Alge kremenjašice Gliste

U organizme ili biotske čimbenike ubrajaju se edafon (predstavnici flore i faune u tlu), vegetacija i čovjek. Organizmi su čimbenik izmjene i kreţenja tvari i energije u prirodi. Vegetacija se s obzirom na njeno djelovanje na tlo može razvrstati u tri skupine: šumske i travne biljne zajednice te poljoprivredne biljke.

Šumske biljne zajednice (fitocenoze) odlažu manji dio nadzemnih organa na površinu tla, a ta organska prostirka naziva se listinac. Utjecaj listinca je višestruk. Dobro upija oborinsku vodu pa na taj način spriječava njezino otjecanje i erozijske procese. Također djeluje kao organska prostirka ili „mulch“, odnosno smanjuje isparavanje i tako regulira toplinske značajke tla. Šumsko korijenje duboko prodire u tlo te crpi vodu iz dubljih slojeva Na ovaj se način radi njihovog prosušivanja pospješuju descendentni (silazni) tokovi vode. Sječa nizinskih šuma dovela bi do izostanka ovog učinka isušivanja i zamočvarivanja tla.

Odumrla organska tvar sudjeluje u procesima humifikacije i mineralizacije Ovisno o kvaliteti organske tvari moguća je tvorba kiselog ili blagog humusa. Tako četinjače s visokim sadržajem lignina, smola i tanina sudjeluju u formiranju kiselog humusa bogatog fulvokiselinama. Vegetacijski ostaci bukve daju slabo kiseli humus, a jasen, brijest, klen i lipa humus blagog karaktera. Procesima mineralizacije oslobađaju se biogeni elementi. Sadržaj biogenih elemenata veći je kod listopadnih šuma u odnosu na četinjače

Travne biljne zajednice prožimaju gustim žiličastim korijenovim sustavom tlo i utječu na tvorbu mrvičaste strukture. Usvajaju velike količine biogenih elemenata čime smanjuju njihovo ispiranje. Odumiranjem trava, tlo se obogaćuje organskom tvari, a u prisustvu kalcija,osobito u uvjetima aridne klime, tvori se humus blagog karaktera Odumrla travna vegetacija smanjuje isparavanje pa tako regulira toplinske značajke tla odnosno djeluje kao organska prostirka

Poljoprivredne biljke ostavljaju malo organske tvari i iznose velike količine biogenih elemenata čime se tlo osiromašuje. Bilaca hraniva popravlja se gnojidbom organskim i mineralnim gnojivima, uvođenjem djetelinsko-travnih smjesa u plodored i uzgojem leguminoza Intenzivna poljoprivredna proizvodnja pospješuje procese mineralizacije, razgradnje organske tvari

U edafon se ubrajaju organizmi tla (flora i fauna tla). Brojni mikro-,i makroorganizmi svojom životnom aktivnošću utječu na procese transformacije organske i manjim dijelom mineralne tvari. Na ovaj način sudjeluju u procesima tvorbe i razvoja (evolucije) tala Mikrofauna (nematode, protozoa) transformiraju organsku tvar,usitnjavaju je, miješaju i razgrađuju. Izražen je i rad makrofaune (gliste, rovilice, poljski miševi i dr.) koja također razgrađuje, usitnjava i miješa organsku tvar, prozračuje i agregira tlo te ga obogaćuje ekstrementima i mrtvim tijelima.

Mkroorganizmi (alge, gljive,aktinomiceti i bakterije) sudjeluju također u procesima transformacije organske i mineralne tvari, a ponajvažnija je uloga bakterija, koje sudjeluju u procesima kruženja tvari i energije u prirodi. Čovjek svojom životnom aktivnošću mijenja prirodnu zastupljenost pedogenetskih čimbenika i na taj način djeluje na procese tvorbe tla te utječe na njegove značajke

U intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji čovjek poduzima različite mjere gospodarenja tlom kao što su odvodnja, navodnjavanje, obrada, gnojidba, uporaba pesticida i slično. Osvajanjem novih proizvodnih površina prekida prirodni tijek tvari i energije u prirodi. Sječom šuma mijenja vodni režim (podiže se razina podzemne vode) i pospješuje erozijske procese. Obradom se smanjuje razina opskrbljenosti humusom, odnosno intenziviraju se procesi mineralizacije itd

Vrijeme Vrijeme, kao i reljef, nije materijalni pedogenetski čimbenik. Razmatra se u smislu trajanja,kao period u kojem djeluju određeni čimbenici i procesi. Pojedina geološka razdoblja mogu se prepoznati u tlima na osnovi značajki koje su tla nasljedila iz prošlosti. Geološka starost Zemlje procjenjuje se na 4,5 milijarde godina.

Pedogenetski procesi Pod pedogenetskim procesima podrazumijeva se skup procesa transformacije i premještanja organske i mineralne tvari te energije. Ovi procesi odvijaju se u ovisnosti o različitim kombinacijama pedogenetskih čimbenika, a kao rezultat ovog uzajamnog djelovanja pojavljuje se tlo.

U pedogenetske procese većina autora ubraja: 1. Trošenje matične stijene (litosfere) 2. Tvorba i razgradnja organske tvari 3. Premiještanje sastavnih dijelova tla

Trošenje matične stijene (litosfere) U trošenje matične stijene ubrajaju se fizikalno, kemijsko i biološko trošenje. Procesima trošenja čvrste stijene mijenjaju svoj kemijski i mineralni sastav i prelaze u rastresitu trošinu ili detritus. Glavni agensi (uzročnici) trošenja su toplina, voda, ugljični dioksid, kiseline, kisik i organizmi u tlu.

Pod fizikalnim trošenjem podrazumijeva se raspadanje stijena i minerala bez kemijskih promjena. Ukoliko se raspadanje stijena i minerala događa samo uslijed promjena temperature naziva se suho termičko trošenje. Mokro termičko trošenje uzrokuje voda koja ulazi u pukotine stijena. Pri smrzavanju dolazi do širenja volumena i pucanja stijena. Uzročnici kemijskog trošenja su voda, kiseline, ugljični dioksid i kisik, pri čemu se minerali kemijski mijenjaju prelazeći u spojeve od kojih se sastoje ili u ione.

Biološko trošenje uzrokuju organizmi tla. Korijenje biljaka vrši pritisak na stijene ulaskom u njihove pukotine što dovodi do njihovog raspadanja. Disanjem organizama tla oslobađa se CO2 , koji je važan agens kemijskog trošenja. Usvajanjem kationa korijen biljke otpušta vodikove ione, a oni su također važan čimbenik kemijskog trošenja. U hladnim, planinskim predjelima i u suhim pustinjskim područjima dominira fizikalno trošenje, a u umjerenom klimatskom području kemijsko i biološko trošenje.

Tvorba i razgradnja organske tvari Tvorba organske tvari događa se u procesu fotosinteze. Organsku komponentu tla čine više ili manje raspadnuti ostatci uginulih biljaka i životinja. Po odumiranju organske tvari započinje njena autoliza (samoraspadanje). Fauna tla sudjeluje u njenom miješanju i probavljanju kroz probavni trakt. Na rad faune tla nastavlja se transformacija ovako načete organske tvari pod utjecajem heterotrofnih i saprofitnih mikroorganizama (gljive, bakterije, virusi).

Dva su moguća pravca preoblikovanja organske tvari: 1.Mineralizacija Pod mineralizacijom se podrazumijeva skup procesa koji se odvijaju pod utjecajem mikroorganizama pri čemu se organska tvar razgrađuje do vode, ugljičnog dioksida, amonijaka i biogenih elemenata kojima se hrani biljka. 2.Humifikacija Humifikacija je proces koji se odvija pod utjecajem mikroorganizama, pri čemu mikroorganizmi razgrađuju mrtvu organsku tvar do jednostavnijih spojeva, a zatim je ponovno sintetiziraju do kompliciranih visokomolekularnih spojeva specifične tamne boje koji se nazivaju humus. Humifikacija je, dakle, proces tvorbe humusa. Humus je tamna organska tvar nastala preobrazbom mrtve organske tvari tla u procesu humifikacije.

Premiještanje sastavnih dijelova tla Voda, vjetar i druge sile koje izazivaju trošenje litosfere, izazivaju i premiještanje čestica tla. Autohtona ili rezidualna tla su do danas ostala na mjestu svog postanka. Alohtona ili koluvijalna tla se danas nalaze podalje od mjesta svog postanka. Deluvijalna tla nastaju tako što voda u obliku bujica nosi s obronaka planina usitnjeni materijal, mineralne i organske čestice, i taloži ih u podnožju brda. Denudirana ili ogoljena tla nastaju djelovanjem površinskih voda koje ogoljuju površinu tla.

Aluvijalna tla nastaju tako što pri poplavama, na poplavljenim područjima, nakon povlačenja vode, ostanu znatne količine organskih i mineralnih čestica različite veličine. Ovako su uz korita rijeka, stoljetnim taloženjem, nastala ova tla. Eolska tla nastaju pod djelovanjem vjetra koji neprestano pokreće čestice tla i premješta ih na drugo mjesto, gdje se talože. Vjetar od pijeska gradi brežuljke koje nazivamo dine ili sipine ili živi pijesci.

Svojstva tla Svako tlo je karakterizirano određenim fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima. Fizikalna svojstva tla Po svojim fizikalnim značajkama tlo je polifazni sustav, koji se sastoji od krute, tekuće i plinovite faze. Kruta se faza sastoji od mineralnog i organskog dijela,od čega na mineralnu komponentu otpada 45%, a na organsku 5%.

Tekuću fazu čini voda i u njoj otopljene tvari. Voda u tlu je zastupljena s 25%. Plinovitu fazu čini zrak, a ima ga u tlu preostalih 25% U fizikalna svojstva tla ubrajamo: Mehanički sastav tla (tekstura) Koherencija Adhezija Plastičnost Struktura tla Poroznost tla Gustoća tla Kapacitet tla za vodu Kapacitet tla za zrak Toplinska svojstva tla

Mehanički sastav tla (tekstura) Mehanički sastav tla ili tekstura je kvantitativni (količinski) odnos pojedinih kategorija čestica u nekoj masi tla. Ove čestice su različite krupnoće, te ih prema veličini, promjeru, dijelimo na određene frakcije ili kategorije. U našoj praksi prihvaćena je klasifikacija mehaničkih čestica po Attebergu (cit. Škorić,1986), a razlikuju se sljedeće kategorije:

Frakcije ili kategorije čvrstih čestica tla Promjer u mm Naziv čestice >20 kamen 20-2 šljunak 2-0,2 krupni pijesak 0,2-0,02 sitni pijesak 0,02-0,002 prah <0,002 glina

Mehanički sastav je određen količinskim odnosom pojedinih frakcija. Frakcija veća od 2 mm naziva se skelet, a sitnije kategorije čestica predstavljaju sitno tlo ili sitnicu. Poljoprivredna tla su uglavnom sastavljena od čestica pijeska, praha i gline (sitno tlo). Tla s >od 30% skeleta, nisu pogodna za poljoprivredu. Čestice pijeska nastaju fizikalnim trošenjem stijena. Tla bogata pijeskom imaju vrlo veliku propusnost, slabo drže vodu, topla su i prozračna. Pijesak ne bubri i nije plastičan. Pjeskovita tla imaju, dakle, izvrsne fizikalne značajke.

Po svojim značajkama prah je između pijeska i gline. Čestice praha su brašnaste. Prah je u suhom stanju vezan, ne bubri i slabo se lijepi, dobro drži vodu i slabo je propušta. Tla bogata prahom imaju nestabilnu strukturu, lako se zbijaju i sklona su pokorici. Glina veže velike količine vode, jako bubri i ljepljiva je, u suhom stanju je povezana i tvrda. Ima ekstremno loše fizikalne značajke. Nasuprot tomu glina ima izvrsne kemijske značajke.

Čestice gline promjera 0,1 do 0,01 μm nazivamo koloidne čestice Čestice gline promjera 0,1 do 0,01 μm nazivamo koloidne čestice. One na svojoj površini imaju električni naboj,pa na svoju površinu privlače ione suprotnog naboja. Prema mehaničkom sastavu tla dijelimo u tri osnovne skupine:1.pjeskovita 2.glinasta 3.ilovasta-sadrže <od 50%gline i >od 50% praha Uglavnom u tlima ima više vrsta čestica, pa postoje i podvrste tala npr.pjeskovito-glinasta, ilovasto-pjeskovita, glinasto-ilovasta... Poljoprivredna vrijednost tla raste od pjeskovitih prema ilovastim i ponovo pada prema glinastim tlima.

Ilovasta tla dobro drže vodu, propusna su i dobro su opskrbljena hranivima. Pjeskovita tla nemaju dovoljno vode i hraniva, prozračna su,lagana i povoljnih toplinskih značajki. Glinovita imaju,nasuprot pjeskovitima, puno hraniva, ali su nepovoljnih vodozračnih odnosa. Stoga su ta tla hladna, teška i biološki neaktivna.

Koherencija, adhezija i plastičnost Koherencija je sila kojom se međusobno vežu čvrste čestice tla. Mjeri se silom koja je potrebna da se zdrobi jedinica volumena suhog tla, a izražava se u kg. Ovisi o količini i osobinama gline u nekom tlu. Mijenja se s promjenom vlažnosti tla.Teža tla imaju to veću koherenciju što sadrže manje vode, pa je zbog toga u njima koherencija najveća kada je tlo u suhom stanju. Lakša tla, kao što su pjeskulje, imaju određenu koherenciju u srednje vlažnom stanju, a najmanju u potpuno vlažnom i suhom stanju.

Općenito, koherencija se smanjuje s porastom vlažnosti tla. Prema stupnju koherencije u suhom stanju, razlikujemo: teška tla – u suhom stanju se ne mogu drobiti među prstima, pa se zato vrlo teško obrađuju (glinasta, glinasto-ilovasta, ilovasto-glinasta i teške ilovače) srednje teška tla – u suhom stanju se osrednje drobe među prstima (nešto lakše ilovače, glinasto-pjeskovita tla) lagana tla – u suhom stanju se lako drobe među prstima i lako obrađuju (lakše ilovače, pjeskovito ilovasta tla, glinasto-pjeskovita tla)

Tla su teža što je u njima više gline, odnosno lakša, što je u njima više čestica pijeska. Adhezija je sila kojom se čestice tla vežu uz strana tijela (obuću, kotače, plug, tanjuraču...). Raste do određenog stupnja vlažnosti, pa teška tla imaju najveću adheziju kada im je vlažnost 80% od maksimalnog kapaciteta, a laka pjeskovita tla imaju najveću adheziju u vlažnom stanju.

Plastičnost je svojstvo glinastih čestica da vežu vodu i stvore takvu masu koja se može oblikovati, a novi oblik zadržavaju i u suhom stanju. Plastičnost ima donju i gornju granicu. Donja granica je određena količinom vode potrebne tlu da bi se moglo prstima valjati u valjčiće. To je trenutak kada drobivo tlo postaje plastično. Pri daljem primanju vode, tla ostaju još uvijek plastična do neke granice, kod koje tlo, primanjem nove vode, gubi plastičnost. Ta granica, kada tlo postaje tekuće, je gornja granica plastičnosti. Koherencija, adhezija i plastičnost određuju najpovoljniji trenutak za obradu tla. Tlo je najprikladnije za obradu kada su mu koherencija i adhezija osrednje, a plastičnost malo ispod donje granice. Tada je tlo osrednje vlažno,odnosno dobro se drobi i sitni.

Struktura tla Čvrste čestice tla su uglavnom povezane u veće ili manje nakupine (grudice ili mrvice) koje nazivamo strukturni agregati. Način na koji su te čestice povezane nazivamo struktura tla. Strukturna tla su ona koja se i u suhom stanju drobe i raspadaju na strukturne agregate Bezstrukturna tla su ona koja se uopće ne drobe, jer im čestice nisu povezane (pijesci), ili su prečvrsto povezane (teške gline).

Struktura može biti prirodna – nastala djelovanjem flore, faune,klime, i umjetna – nastala djelovanjem čovjeka koji obradom, gnojidbom i drugim mjerama utječe na povezivanje čestica tla. Da bi nastali strukturni agregati, moraju u tlu postojati tvati koje će djelovati kao “ljepilo”.Tu ulogu imaju humus i kalcijevi spojevi, te ih nazivamo koagulatori. Prema obliku strukturni agregati mogu biti kockasti, prizmatični i plosnati, a svaka od ovih skupina se dijeli i prema veličini.

Podjela kockastih agregata prema veličini: praškasti < 0,5 mm mrvičasti 0,5 –5,0 mm graškasti 5,0 –10,0 mm orašasti 10,0–35,0 mm grudasti > 35,0 mm Najbolja je struktura sastavljena od agregata promjera 1-10 mm. Strukturna tla lako upijaju vodu, upijenu vodu dobro drže, prozračna su i plodna.

Poroznost tla Između čestica tla unutar strukturnih agregata, ali i izneđu strukturnih agregata, postoje šupljine koje nazivamo pore, i koje tlu daju poroznost. Pore mogu biti: 1. sitne (kapilarne)-u njima se zadržava voda 2. krupne (nekapilarne)-u njima se zadržava zrak Obje vrste pora na presjeku tla čine šupljine u obliku cjevčica. Poželjan odnos kapilarnih i nekapilarnih pora je 3:2 do 1:1. Ako je taj odnos poremećen, biljka pati ili od nedostatka vode ili od nedostatka zraka. Dobra su ona tla koja imaju 50-55% pora.

Voda u tlu Tekuću fazu čini voda u tlu. Dva su osnovna pravca djelovanja vode. Ona sudjeluje u svim procesima, koji dovode do tvorbe tla, kao što su primjerice: trošenje minerala, tvorba gline, razgradnja organske tvari, ispiranje tvari i slično. Za svoju životnu aktivnost biljka treba vodu, a crpi je putem korijenovog sustava. S vodom usvaja hraniva, sudjeluje u njihovom transportu i u različitim biokemijskim reakcijama

Oblici vode u tlu Kemijski vezana voda -ukoliko voda u obliku H+i OH-iona ulazi u sastav različitih minerala naziva se kristalna voda. Ako je vezana na minerale kao molekula tada se radi o konstitucijskoj vodi. Kemijski vezana voda biljci nije pristupačna, pa je nazivamo fiziološki inertna ili mrtva voda Voda u obliku vodene pare - pore tla u kojima nema vode,u potpunosti su ispunjene vodenom parom (98%),osim u uvjetima niske vlažnosti tla. Vodena para u tlu se kreće iz toplijeg prema hladnijem području Higroskopna voda –čvrsto vezana na čestice tla, fiziološki inertna Opnena voda – nešto slabijim silama se drži za čestice tla, biljci teško dostupna Kapilarna voda – ispunjava kapilarne pore, biljci pristupačna, pa je nazivamo fiziološki aktivna voda

Gravitacijska ili cijedna voda - je voda koja se slobodno kroz makropore (nekapilarne) tla cijedi pod utjecajem gravitacijske sile Podzemna voda - je voda koja se nakuplja na nepropusnom sloju, ako je na dubini do 150 cm biljka je može koristiti Voda u obliku leda – fiziološki inertna, ali ima utjecaj na strukturu tla (rahli tlo). Vodne (hidropedološke) konstante: Kapacitet tla za vodu definira se kao sposobnost tla da u mikroporama zadrži određenu koliĉinu vode nakon cijeđenja vode iz makropora pod utjecajem sile teže. Poljski kapacitet tla za vodu odgovara sadržaju vode u kapilarnim porama tla, nakon cijeđenja suvišne vode iz gravitacijskih pora u poljskim uvjetima Maksimalni kapacitet tla za vodu definira se kao zbroj mikro-i makro pora u tlu, odnosno to je stanje potpune zasićenosti tla vodom

Točka venuća - je ravnotežno stanje između sisajuće sile korijenovog sustava i čestica tla kod kojeg biljka počinje venuti. Sva voda ispod ove granice je inertna voda, a iznad fiziološki aktivna Voda u tlu se kreće: 1. uzlazno-kapilarni uspon vode 2. silazno-djelovanjem sile teže 3. bočno Voda iz tla se gubi: 1. evaporacijom-isparavanje vode iz tla 2. transpiracijom-isparavanje vode kroz nadzemne biljne organe

Zrak u tlu Zrak u tlu nalazi se u porama u kojima nije zastupljena voda. Po sastavu se razlikuje u odnosu na zrak u atmosferi. Prema Remezovu (cit. Bašić, 1981.)atmosferski zrak sadrži 78% N2, 21% O2 i 0,03% CO2, a u plinovitoj fazi u tlu ima 78-80% N2, 0,1 do 20% O2 i 0,1 do15% CO2. Ukupni sadržaj CO2 i O2 u zraku tla i u atmosferi otprilike je isti. Odnos CO2 i O2 varira i ovisi o prozračnosti tla. Najveći sadržaj CO2 u tlu jeu ljetnim mjesecima radi disanja korijena biljaka i mikroorganizama. Također je sadržaj CO2 veći u bezstrukturnim tlima, težim i vlažnijim tlima u odnosu na prozračna i dobro strukturirana tla.

Kisik je važan za disanje korijenovog sustava biljaka i aerobnih mikroorganizama. Uslijed nedostatka kisika biljka se općenito slabije razvija, te slabo usvaja vodu i hraniva. U uvjetima bez kisika dolazi do redukcije pojedinih spojeva i iona koji djeluju toksično (otrovno) na biljku.

Kemijska svojstva tla Obzirom na kemijski sastav, u tlu postoje dvije skupine sastojaka: 1. anorganska 90% 2. organska 1-3% U porama tla u kojima se ne nalazi zrak smještena je voda. U njoj su otopljene organske i mineralne tvari, pa se zato naziva otopinom tla. Organske i anorganske komponente međusobno reagiraju i nastaju novi organo-mineralni spojevi.

Reakcija tla Odnos između H+ i OH- iona naziva se reakcijom tla. Izražava se pH vrijednostima. O koncentraciji H+ i OH- iona ovisi da li će reakcija biti kisela ( ph<7 ), neutralna ( pH=7 ) ili bazična ( pH>7 ). Vodik je nositelj kisele reakcije,a hidroksilni ioni bazične. Kulturne biljke različito su rezistentne na visoke ili niske pH vrijednosti. Posebno je osjetljiva šećerna repa, ona zahtijeva praktički neutralnu reakciju. Krumpir i zob primjerice podnose niže reakcije tla. U uvjetima alkalne reakcije na halomorfnim (slanim) tlima dobro uspijeva kamilica. Većina poljoprivrednih kultura zahtijeva praktički neutralnu reakciju tla.

Podjela tala prema reakciji: pH< 4,5 jako kisela tla pH4,5 –5,5 kisela tla pH5,5 –6,5 slabo kisela tla pH6,5–7,2 praktički neutralna tla pH> 7,2 bazična (alkalna) tla Kod nas je više kiselih nego bazičnih tala.

Elementarni sastav tla Elementarni sastav tla čine s preko 98% kisik, silicij, aluminij, željezo, kalcij, kalij, natrij i vodik, a preostalih 2% preteţno čine ugljik, dušik, sumpor i fosfor. S obzirom na potrebe biljke elementi se dijele na makroelemente i mikroelemente. U makroelemente, koje biljka koristi za rast i razvoj u velikim količinama ubrajaju se: ugljik,vodik, kisik, dušik, fosfor, kalij, sumpor, kalcij, magnezij i željezo. U mikroelemente, koje biljka treba u malim količinama spadaju mangan, bor, cink, bakar i molibden

Ugljik je biogeni element, kojeg biljka usvaja iz tla Ugljik je biogeni element, kojeg biljka usvaja iz tla. U tlu se nalazi u organskoj tvari, u obliku karbonata i u zraku tla kao CO2. U pedosferi ga ima prosječno Vodik zakiseljava tlo, u litosferi ga nema, nastaje trošrnjrm minerala Kisik je biogeni element, u pedosferi ga ima 49% U pedosferi dušika ima od 0,1 do 0,2%. Biljka ga prima u obliku NH4+, NO3-, i NO2- iona. NH4+ ion veže se na koloide tla, a NO3- i NO2- u tlu se ne vežu Fosfor je također biogeni element, a u pedosferi ga ima 0,08% Kalija imau tlu u količini od 1,36%, biogeni je element Kalcija u tlu ima oko 1,37%, biogeni je element,koagulator, sudjeluje u stvaranju blaagog humusa, sprječava zakiseljavanje tla Magnezija u tlu ima oko 0,6%, biogeni element, djeluje kao i kalcij U pedosferi ima 3,8% željeza. Biogeni je element. Silicij nije biogeni element, ali ga u tlu ima oko 33%

Sorptivna sposobnost tla Sposobnost tla da zadržava ili veže tvari naziva se sorptivna sposobnost tla.Jedno je od najvažnijih svojstava tla. Vrste sorpcije:-mehanička, -fizikalna, -kemijska, -biološka Mehanička sorpcija je mehaničko zadržavanje pojedinih sastojaka u tlu, jer je promjer nekih čestica veći od promjera šupljina tla. Fizikalna sorpcija je sposobnost vezivanja iona i molekula fizikalnim silama, pri čemu ne dolazi do kemijskog vezivanja.

Kemosorpcija ili kemijska sorpcija je tvorba novih spojeva u tlu pri čemu sorbirana tvar ulazi u kemijsku reakciju s tvari s kojom se veže. Biološka sorpcija odnosi se na životnu aktivnost organizama tla, pri čemu organizmi primaju određene tvari, transformiraju ih i ugrađuju u svoje organizme.

Adsorpcijski kompleks tla Skup organskih i mineralnih koloida tla koji imaju sposobnost adsorbiranja iona (ponajprije kationa) i izmjenjuju ih s ionima (kationima) otopine tla,naziva se adsorpcijski kompleks tla Površina koloidnih čestica je sjedište električnog naboja, pa zato koloidi imaju sposobnost na svoju površinu vezati (adsorbirati) ione suprotnog naboja. Koloidi tla mogu biti kationi (pozitivan naboj) i anioni (negativan naboj). Koloidi tla u velikoj većini imaju negativan naboj.

Adsorpcijski kompleks tla uvelike utječe na fizikalne, kemijske i biološke značajke tla, opskrbu biljaka biogenim elementima, odnosno na plodnost tla. Adsorpcijski kompleks tla izvor je hraniva za biljke–skladište hrane

Humus u tlu Specifična tamna organska tvar nastala procesima humifikacije naziva se trajnim humusom ili humusom u užem smislu. Humifikacija je proces razgradnje mrtve organske tvari pod utjecajem mikroorganizama (heterotrofi, saprofiti) do jednostavnih spojeva, te njihova sinteza, polimerizacija i kondenzacija do trajnog humusa. U širem smislu humusom se podrazumijeva cjelokupna organska tvar tla.

Humus u tlu utječe na sljedeće značajke: -čimbenik je trošenja anorganskog dijela tla, -energetski je izvor za čitavi niz organizama, -izvor je biljnih hraniva, koja se oslobađaju djelovanjem mikroorganizama, -ima visoki kapacitet adsorpcije kationa -dobro upija vodu, pa na taj način regulira vodozračne i toplinske značajke, -čimbenik je tvorbe stabilne strukture, -povoljno utječe na mikrobiološku aktivnost tla -čini tlo rahlijim -tamnom bojom pridonosi bržem zagrijavanju tla

Biološka svojstva tla Organizmi tla (flora i fauna) tijekom svog životnog ciklusa vrše izmjenu tvari i energije odnosno sudjeluju u različitim procesima transformacije organske i mineralne tvari. Trave svojim gustim žiličastim korijenovim sustavom dobro prožimlju tlo i čimbenik su tvorbe stabilne mrvičaste strukture. Primaju velike količine biogenih elemenata, čuvaju ih od ispiranja i akumuliraju u površinskom horizontu. U odnosu na travne biljne zajednice šume ostavljaju manje organskih ostataka i tvore šumsku prostirku –listinac. Listinac upija velike količine vode i onemogućava njeno otjecanje po površini, pa na taj način umanjuje erozijske procese.

Šumsko korijenje u odnosu na korijen trava duboko prodire u tlo crpeći vodu iz dubljih horizonata pri čemu dolazi do njihovog isušivanja. Na ovaj se način pospješuju silazni tokovi vode i tlo se prosušuje. Sječom šuma u ravničarskim područjima ovaj efekat izostaje i dolazi do zamočvarivanja tla. Kulturne biljke za razliku od prirodne vegetacije ne vraćaju svu organsku tvar tlu. U proizvodnji kulturnog bilja iznose se velike količine hraniva iz tla čime se tlo osiromašuje biogenim elementima. Intenzivnom obradom pospješuju se procesi mineralizacije i na taj se način smanjuje razina opskrbljenosti tla humusom.

Makrofauna sudjeluje u tvorbi stabilne strukture tla, miješa i prozračuje tlo. U vlažnim tlima bogatim organskom tvari, kalcijem i neutralne do slabo kisele reakcije prevladavaju kišne gliste. Darwin navodi(citira Škorić, 1975.) da kišne gliste kroz svoj probavni trakt prerade 35 t/ha tla godišnje. Probavljeno tlo se agregira i povećava se kapacitet adsorpcije. Kišne gliste, uz navedeno,mehanički miješaju i prozračuju tlo, te pospješuju tvorbu organsko-mineralnog kompleksa tla. U suhim tlima rad glista zamjenjuju grinje, stonoge i insekti. Od sisavaca u aridnom klimatu prevladavaju tekunica, hrčak i jazavac, a u vlažnijem krtica i poljski miš.

U mikrofaunu tla ubrajaju se nematode, protozoa i rotatoria. Nematode su niži crvi koji razgrađuju organsku tvar i miješaju je s mineralnom komponentom. Protozoa su najniži životinjski oblici koji se hrane bakterijama, pa njihova nazočnost ima štetan učinak na tlo. Osjetljivi su na sušu. Rotatorija su mikroskopske životinjice, koje se nalaze u močvarnim tlima, a pretpostavlja se da razgrađuju organsku tvar.

U mikroorganizme se ubrajaju bakterije, aktinomiceti, gljive i alge, a sudjeluju, kao što je rečeno, u različitim procesima transformacije organske i mineralne tvari. Tjurin navodi (cit. Škorić, 1991)da u černozemu,do dubine od 25 cm,ima 2400 kg/ha žive mase bakterija, a u kiselim tlima do 1400 kg/ha. Bakterije se po načinu života dijele na: -heterotrofne –koriste ugljik iz organskih spojeva, a energiju dobivaju njihovom oksidacijom, -autotrofne –koriste ugljik iz CO2 zraka, a energiju dobivaju oksidacijom mineralnih spojeva

Ovisno o zahtjevu prema slobodnom kisiku dijele se na aerobe i anaerobe. Za svoju životnu aktivnost trebaju praktički neutralnu reakciju, biogene elemente, povoljnu vlažnost i temperaturu (optimum je od 30º C do 37º C).

Plodnost tla Plodnost tla je njegova sposobnost da biljci osigura hraniva, vodu, zrak i toplinu (edafski vegetacijski čimbenici). Gračanin razlikuje (cit. Škorić, 1975.)potencijalnu i efektivnu plodnost tla. Potencijalna plodnost je ukupna kličina hraniva, vode, zraka i topline (osnovni elementi plpdnosti), koji se nalaze u tlu, bez obzira da li su biljci pristupačni ili ne. Efektivna plodnost je količina biljci pristupačnih osnovnih elemenata plodnosti, i ova plodnost se mjeri prinosom poljoprivrednih kultura.

Morfologija tla Morfološke značajke tala rezultat su različite kombinacije i intenziteta pedogenetskih čimbenika i procesa. Izučavaju se na terenu, a razlikuju se vanjske i unutrašnje morfološke značajke tala. U vanjske značajke tla ubrajaju se reljef, te živi i mrtvi pokrov. U živi pokrov ubrajaju se prirodna vegetacija i poljoprivredni usjev. Tako se primjerice acidofilne biljke javljaju na kiselim tlima siromašnim hranivima, kalcifilne na tlima bogatim kalcijem, kserofiti na suhim tlima, higrofiti na močvarnim tlima . Mrtvi pokrov tla čini skelet, te tekuće i stajaće vode.

Unutrašnje značajke tla izučavaju se iz pedoloških profila. To su vertikalni presjeci tla od površine do matičnog supstrata, dobijemo ih kopanjem pedološke jame. Iz ovih se profila izučavaju sljedeće nutrašnje morfološke značajke tla: sklop profila, boja, tekstura, struktura, poroznost i specifične tvorevine. Sklop profila čine horizonti i pothorizonti tla. Horizonti su definirani kao slojevi tla približno paralelni s površinom nastali pod utjecajem pedogenetskih procesa s karakterističnim fizikalnim, kemijskim i biološkim značajkama.

Pedološka jama i sklop profila PROFIL TLA-uža okomita strana

Označavaju se velikim slovima abecede, a za obilježavanje pothorizonata i specifičnosti horizonata koriste se mala slova. Pothorizonti su dijelovi istog horizonta koji se međusobno razlikuju po karakteru procesa unutar istog horizonta O hor.- organski površinski horizont, koji leži iznad mineralnog dijela tla pretežno u aerobnim uvjetima (A) hor. – inicijalni, slabo razvijeni humusno-akumulativni horizont A hor. – tipični humusno-akumulativni horizont, humus je izmješan s mineralnim dijelom tla E hor. – eluvijalni horizont, karakterizira ga smanjeni sadržaj jedne ili više od sljedećih komponenata: gline, humusa, seskvioksida

B hor. – iluvijalni horizont, nalazi se ispod E horizonta,a karakterizira ga povećan sadržaj jedne ili više od sljedećih komponenata: gline, humusa, seskvioksida Bt - argiluvični B horizont (argila = glina, luo = isprati) vidno obogaćen glinom koja se isprala iz E horizonta Bh – horizont obogaćen humusom Bfe – horizont obogaćen seskvioksidima (B) – kambični ili smeđi horizont, često s povećanim sadržajem gline C hor. – rastresita matična stijena R hor. – čvrsta matična stijena G hor. – glejni horizont, nastao u uvjetima prekomjernog vlaženja

g hor. – pseudoglejni horizont, nastaje pod utjecajem suvišne stagnirajuće površinske vode T hor. - tresetni horizont koji pretstavlja slabo razgrađenu organsku tvar u anaerobnim uvjetima P hor. – antropogeni horizont koji je nastao utjecajem čovjeka: obradom,miješanjem dva ili više horizonata te gnojidbom organskim i mineralnim gnojivima

Boju tla određuje kemijski i mineraloški sastav tla, a kombinacija je tri osnovne boje: crne, crvene i bijele. Crna boja tla rezultat je prisustva humusa. Oksidi trovalentnog željeza do različitog stupnja hidratizirani daju različite nijanse crvene, smeđe i žute boje. Spojevi dvovalentnog željeza daju zelenkaste, sivo-plave i plave boje tlu. Vivijanit Fe3(PO4)2 x 8 H2O daju plavu boju, a zelena je rezultat prisustva ferosulfata FeSO4 x 7 H2O. Bijelu boju daju CaCO3, SiO2 i hidroksidi Al.

Boja tla

KLASIFIKACIJA – SISTEMATIKA TALA Postupak sistematskog grupiranja i razvrstavanja pojedinih tala prema nekim zajedničkim značajkama (morfološke, kemijske, fizikalne) nazivamo klasifikacijom tala. Rezultat toga postupka je klasifikacijski sustav – sistematika tala – pedotaksonomija (grč. taxis = red, raspored + nomos = zakon).  Klasifikacija tala Hrvatske – izvorno Jugoslavije, autora Škorić, A., Filipovski, G. Ćirić, M., 1972, 1973, 1985. je genetička s osnovama proizvodno-ekološkog vrednovanja tla. Temeljena je na značajkama koje su morfološki vidljive ili/i lako mjerljive. Osim toga, koriste se i neki internacionalni termini koji su predloženi za pedološku kartu svijeta (FAO/UNESCO, 1974).

Principi klasifikacije Princip naše klasifikacije:sistematske jedinice su: odjeli, klase, tipovi, podtipovi, varijeteti, forme ODJELI se izdvajaju na temelju načina vlaženja i kakvoće vode: automorfna – vlaženje samo oborinama hidromorfna – višak površinske ili/i podzemne vode halomorfna – slana ili/i alkalna voda, uglavnom podzemna subakvalna- ispod plitkih voda stajačica KLASE imaju jednotipsku građu profila tla i analogne stadije razvoja.

TIP TLA, čini osnovnu jedinicu klasifikacije, a određen je:JEDNOTIPSKOM GRAĐOM PROFILA, JEDNOTIPSKIM OSNOVNIM PROCESIMA TRANSFORMACIJE I MIGRACIJE TVARI, SLIČNIM FIZIKALNIM I KEMIJSKIM ZNAČAJKAMA HORIZONATA

Popis odjela klasa i tipova tala A. A u t o m o r  f n a t l a  I. klasa: Nerazvijena tla, (A)-C profila Tipovi: 1. Kamenjar (Litosol) 2. Sirozem na rastresitim stijenama (Regosol) 3. Eolski “živi” pijesci (Arenosol) 4. Koluvijalna (deluvijalna) tla (Koluvium)   II. klasa: Humusno akumulativna tla, A-C profila Tipovi: 1. Vapnenačko dolomitna crnica (Kalkomelanosol) 2. Rendzina (Rendzina) 3. Humusno silikatno tlo (Ranker) 4. Černozem (Černozem) 5. Smonica ( Vertisol)

III. klasa: Kambična tla, A-(B)-C profila Tipovi:1. Eutrično smeđe (Eutrični kambisol) (Gajnjača) 2. Distrično smeđe (Distrični kambisol) (Kiselo smeđe) 3. Smeđe krečnjačko (Kalkokambisol) 4. Crvenica (Terra rossa) IV. klasa: Eluvijalno iluvijalna tla, A-E-B-C profila Tipovi: 1. Lesivirano (Ilimerizirano) (Luvisol) 2. Podzol 3. Smeđe podzolasto (Brunipodzol)

V.  klasa: Antropogena tla, P-C profila Tipovi: 1. Rigolano (Rigosol) 2. Vrtno (Hortisol) VI. klasa: Tehnogena tla, I, II, III Tipovi:1. Tla deponija (Deposol) 2. Flotacioni materijal (nanosi otpadnim vodama) 3. Nanosi iz zraka (Aeroprecipitati)

B. H i d r o m o r f n a   I. klasa: Pseudoglejna, A-Eg-Bg-C profila Tip: Pseudoglej II. klasa: Nerazvijena hidromorfna, (A)-G ili (A)-C profila Tip: Fluvijativna ili Aluvijalna (Fluvisol) III. klasa: Semiglejna, A-C-G profila Tip: Fluvijativno-livadsko (Humofluvisol) ili (Semiglej)

IV. klasa: Glejna, A-G profil Tipovi: 1. Pseudoglej-glejno 2. Ritska crnica (Humoglej) 3. Močvarno glejno (Euglej)   V. klasa: Tresetna (Cretna), T-G profil Tipovi: 1. Izdignuti (Visoki) treset 2. Prelazni treset 3. Niski treset VI. klasa: Antropogena, P-G profil Tipovi:1. Rigolano tresetno 2. Tla rižišta 3. Hidromeliorirano

C. H a l o m o r f n a I. klasa: Akutno zaslanjena, Asa-G ili Asa-C-G građe profila Tip: Solončak (Solončak) II. klasa: Soloneci, A-Bt, na-C profili Tip: Solonec (Solonec)

D. S u b a k v a l n a (Subhidrična)   I. klasa: Nerazvijena subakvalna, (A)-C ili (A)-G profil Tip: Protopedon II. klasa: Subakvalna tla, profila A-C ili A-G Tipovi: 1. Gitja (Gyttja) 2. Daj (Dy) 3. Capropel (Sapropel) III. klasa: Antropogena Tipovi: 1. Hidromeliorirana gitja 2. Hidromeliorirani sapropel

AUTOMORFNA TLA Klase: I. (A)-C, nerazvijena ili slabo razvijena II. A-C, humusno akumulativna tla III. A-(B)-C, kambična ili smeđa tla IV. A-E-B-C, eluvijalno-iluvijalna tla V. P-C, antropogena tla

I. Klasa (A)-C, nerazvijena ili slabo razvijena To su mlada tla- inicijalna tla u početnim fazama razvoja. U postanku i razvoju ovih tala najveću ulogu ima erozija vodom i vjetrom, koja uzrokuje stalno zadržavnje tla u početnim fazama razvoja. Tipovi: 1. Kamenjar (Litosol) 2. Sirozem (Regosol) 3. Pokretni pijesci (Arenosol) 4. Koluvijalna tla (Koluvij)

Tip:kamenjar (litosol) Sastav i usitnjenost stijene određuje uglavnom slabu plodnost. Površine u Hrvatskoj 32.703 ha (0,6%). U području stjenovitog krša ukupne površine 796.459 ha. Fizikalne, kemijske i biološke značajke su nepovoljne. Korištenje: pošumljavanje Rasprostranjenost: Dalmatinska zagora

Tip:sirozem (regosol)  Regosoli su nerazvijena ili slabo razvijena tla na rastresitim supstratima koja u pravilu nisu skeletna. Nastaju erozijom ranije stvorenih tala i inicijalnim procesima pedogeneze, koja nije još rezultirala stvaranje humusnog A horizonta zbog mladosti, erozije ili utjecaja čovjeka

Javlja se na brežuljkastim i bregovitim područjima. Nalazimo ga u Hrvatskom zagorju, na pribrežju svih slavonskih planina, Dalmaciji, Hrvatskom primorju, Baranji i na Fruškoj gori. Mehanički sastav se kreće od pjeskovitog do ilovastog i glinastog. Sadržaj humusa je nizak, a reakcija može biti bazična, kisela do neutralna. Regosoli na lesu su prikladni za intenzivnu vinogradarsku proizvodnju (iločko i baranjsko vinogorje) i za voćarstvo. Regosoli na laporu i flišu također su pogodni za vinograde ( našičko, brodsko, jaskansko, plješivičko, kalničko, Hrvatsko zagorje, Istra, Dalmacija Hrvatsko primorje)

Tip:arenosol (pokretni pijesci) Nerazvijena (A)-C pjeskovita tla, pijesak premještan vjetrom, suha i topla tla (kserotermna), manjak vode i hranjiva. U Hrvatskoj 667 ha (0,01%).  Fizikalne, kemijske i biološke značajke: loše Korištenje i mjere uređenja: pošumljavanje kserofilnim vrstama, humizacija, agromelioracije. Rasprostranjenost : Krbavsko polje u Lici, Đurđevački pijesci

Tip:koluvijalna tla (koluvij) To su preneseni - alohtoni depoziti, koji predstavljaju nerazvijena ili slabo razvijena tla, imaju (A) horizont, stvaraju se spiranjem tla i supstrata s viših (planinsko brdskih) terena bujičnim vodotocima i površinskim vodama, te recentnom sedimentacijom tako erodiranog materijala u podnožju tih terena. (grč. állos = drugi + chthőn = zemlja) U Hrvatskoj 91.938 ha (1,7%).

To su slojevita tla, po mehaničkom sastavu vrlo heterogena. I po kemijskim osobinama su vrlo različita, pa mogu biti karbonatna ili beskarbonatna, od kisele do bazične reakcije, slabo humozna. U pravilu su dobro drenirana i aerirana topla tla s niskim kapacitetom za vodu pa često trpe od suše. Za popravak ovih tala je potrebna zaštita od erozije, duboka obrada, obilna mineralna gnojidba, humizacija i po potrebi navodnjavanje.

II. Klasa A-C, humusno akumulativna tla Dominantni procesi u tlu su akumulacija humusa i biogenih elemenata, u tlu se stvara stabilna struktura, a lakotopive soli se dosta ispiru. Tipovi: 1. Crnica vapneno dolomitna (kalkomelanosol) 2. Rendzina 3. Ranker (humusno silikatno) 4. Černozem 5. Smonica (vertisol)

Tip:vapneno- dolomitna crnica (kalkomelanosol) Ovo su suha i topla tla vrlo propusna za vodu. Nekarbonatna su , neutralne do slabo kisele reakcije. Sadržaj humusa je visok ali su siromašna hranivima. Ukupni sadržaj dušika je velik ali se on zbog slabe mikrobiološke aktivnosti teško oslobađa, a podložan je i jakom ispiranju. Najveće površine su pod pašnjacima i šumama, a najmanje pod oranicama. Na ogoljenim pašnjačkim površinama dolazi do eolske erozije.

Tip:rendzina Nalazimo ih na nižim područjima brdskih i planinskih područja. To su uglavnom ilovasta tla, povoljnih fizikalnih svojstava. Koristimo ih za oranice, voćnjake i vinograde. Površine u Hrvatskoj 420.184 ha (7.5%)

Neutralne su do slabo bazične reakcije sa 5-10% humusa pod prirodnom vegetacijom, a na obrađenim površinama znatno manje. Na rendzinama je česta pojava kloroze ( žućenje listova ) na vinovoj lozi zbog inaktivacije željeza uzrokovane prisutnošću velikih količina kalcijevog karbonata.  Mjere uređenja: zaštita od erozije, namjensko korištenje

Tip:černozem  Černozem definiramo kao tlo semiaridnog stepskog područja s moličnim A horizontom, debljim od 40 cm i prelaznim AC horizontom (25-30 cm). Razvija se na karbonatnim ilovastim, a rjeđe i pjeskovitim rastresitim supstratima. Boja humusnog horizonta je tamnosmeđa. Površine u Hrvatskoj 51.808 (0.9%) Ovo je najvrjednije tlo koje daje visoke i dosta stabilne prinose.

Uvjeti za nastanak černozema:livadsko-stepska travna vegetacija, aridna do semiaridna klima, sa srednjom godišnjom količinom oborina od oko 600 mm i srenjom godišnjom temperaturom 11 stupnjeva C, supstrat je les s 20-30% CaCO3, suha ljeta, malo oborina, visoka temperatura, vjetrovi i hladne zime. Černozem ili stepska crnica je dobio naziv po ruskoj riječi koja označava crnu zemlju. U Hrvatskoj se javlja u Baranji, u uskom pojasu uz Erdut i Dalj, te oko Vukovara i Iloka. Klimatske prilike kakve vladaju u području černozema uzrok su slabog ispiranja i kemijskog trošenja supstrata. Klima uvjetuje i pojavu specifične vegetacije u kojoj dominiraju trave. Odumiranjem vegetacije akumulira se vrlo kvalitetan i bazama zasićen humus, bogat biogenim elementima.

Fizikalne osobine: idealna mrvičasta struktura, stabilni agregati, tekstura ilovasta, a na pjescima pjeskovita. Odnos kapilarnih i nekapilarnih pora je 60:40 što je idealno. Kemijske osobine: 4-6% blagog humusa, pH = 7,5-8,5 ili pH = 7, kapacitet adsorpcije visok , zasićenost AK pretežno Ca i Mg, manjak fosfora Biološke osobine: dobre,bogatstvo mikro i makro- organizama. Korištenje: odlične oranice i tlo za drvenaste kulture

Tip:smonica (vertisol) To je tlo koje je formirano na supstratima s više od 30% gline. Humusno akumulativni horizont je molični i dublji od 30 cm, Smonice imaju i prelazni AC horizont debljine 20-30 cm, pa je građa profila Amo,a-AC-C. Površine u Hrvatskoj 5.002 ha (0.09%). Ovo tlo nalazimo oko Plitvica.

Ovo su teška tla , tamno sive boje, s dosta bitumenske tvari koja ih čini ljepljivim, i daje im smolastu konzistenciju po kojoj su dobila ime. Ta tla u vlažnom stanju jako bubre i postaju ljepljiva, a kada su vrlo suha , raspucaju se. Pogodna su za okopavine i djeteline, ali imaju kratak period kada su pogodna za obradu. Fizikalne osobine: 40-50% gline, vlažana - plastičana, ljepljiva, slabo propusna, suha su zbijena (koherentna) s pukotinama Kemijske osobine: pH = 6,7 - 7,2 ili do 8, humusa 3-5%, dobra opskrbljenost s N, slaba s P2O5 i dobra s K2O. Korištenje: oranice i višegodišnji nasadi Mjere uređenja: dodavanje hranjiva, natapanje, dodavanje pijeska, duboka obrada,po potrebi kalcifikacija

III. Klasa: kambična tla A-(B)-C Osnovno obilježje ovih tala je proces POSMEĐIVANJA pri čemu se oslobađaju određene količine oksida Fe koji (B) horizontu daju karakterističnu smeđu, žućkastu ili crvenkasto smeđu boju. Odvija se i proces OGLINJAVANJA pri čemu dolazi do otapanja čistog vapnenca i dolomita i nakupljanja netopljivog ostatka tj. GLINE. Kambični horizont (B) je dijagnostički kriterij (znak) za tipove ove klase. Tipovi:  1. Eutrično smeđe( gajnjača ) 2. Distrično (kiselo) smeđe 3. Crvenica (Terra rossa) 4. Smeđe na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol)

Tip:eutrično smeđe tlo (eutrični kambisol ili gajnjača ) Površine u Hrvatskoj 172.495 (3,1%). U Hrvatskoj se nastavlja na zonu černozema ( obronci Fruške gore, Vukovar, Vinkovci). Po plodnosti su odmah iza černozema. Odlična šumska i vrlo dobra poljoprivredna tla.

Fizikalne osobine: -to su pretežno laka tla s 35-45% gline tj Fizikalne osobine: -to su pretežno laka tla s 35-45% gline tj. ovo su ilovasta tla, stabilne strukture i povoljnih vodozračnih prilika ako su pod prirodnom vegetacijom. Na obrađenim površinama ova su svojstva nešto slabija. Kemijske osobine: pH 5,5 do 6,8 odnosno slabo kisela do neutralna, humusa 2 do 6%, na oranicama 2-3%, odnosi vode i zraka su povoljni.  Biološka aktivnost velika

Tip:crvenica (terra rossa) Tlo mediteranskog i submediteranskog područja koje ima humusni horizont, koji leži neposredno na kambičnom horizontu . Horizont (B) je crven. Crvenica se formira na čistim i čvrstim vapnencima i dolomitima. Mehanički sastav je teži od ilovastog, a struktura je stabilna. Površine u Hrvatskoj 245.289 ha (4,4%).

Fizikalne osobine: različite dubine, dobra struktura, glinasta tla s više od 50% gline, propusna, aerirana, topla i suha često mogu trpjeti od suše. Kemijske osobine: pH 6,5 do 7, humusa 1-3%, slabo su opskrbljena dušikom, fosforom su također slabo opskrbljena, a opskrbljenost kalijem je osrednja . Biološke osobine: osrednje. Kod nas se javlja u obalnom pojasu Jadrana, na otocima i u Lici. Zbog obilja svjetla i topline imaju visoku gospodarsku vrijednost, osobito za uzgoj vinove loze, duhana, te voća i ranog povrća.

IV. Klasa: eluvijalno-iluvijalna tla, A-E-B-C Uz procese transformacije MT i OT pojačan je proces premještanja seskvioksida, gline i humusnih tvari. Iz površinskih horizonata ( O, A, E ) premještaju se sve topive tvari, a u prvom redu humus i produkti raspadanja gline ( seskvioksidi:Al2O3, Fe2O3 ). O i A horizonti su tamnije boje zbog humusa, E hor. je izrazito pepeljaste boje zbog zaostalog kremena koji je netopiv, a u B hor. razlikujemo Bh pothor. u kojem je nakupljen humus (tamna boja), i Bfe u kojem su nakupljeni oksidi Fe (rđasta boja). U procesu LESIVAŽE ( ilimerizacije ) nerazgrađene čestice gline, rapršene u vodi, premještaju se u niže slojeve, a E-hor. postaje svjetlije boje zbog povećanog sadržaja kremena (SiO2) koji je netopiv u vodi, pa se ne ispire. U procesu PODZOLIZACIJE dolazi do premještanja gline , ali uz njezino prethodno kemijsko raspadanje. Tipovi: 1. Lesivirano tlo (luvisol) 2. Podzol 3. Smeđe podzolasto tlo (brunipodzol)

Tip:lesivirano tlo (luvisol) Luvisol je slabo do umjereno kiselo tlo,s humusnim horizontom, ispod toga slijedi E horizont, a ispod eluvijalnog nalazi se iluvijalni, Bt horizont. Površine u Hrvatskoj: 703.215 ha (12,6%). Ovo je jedno od najrasprostranjenijih tala u Europi. Kod nas se javlja u cijeloj zemlji, a nastavlja se na zonu smeđih tala. Rašireno je zapadno od linije Vinkovci-Valpovo, do linije Đakovo-Donji Miholjac, zatim na području Bilo-gore, Bjelovara i Križevaca

Značajke: humusa 2-4%, glinasto-ilovasto do ilovasto, siromašno hranivima, pH 5-6, nestabilna struktura, loše vodozračne prilike, zadržavanje vode na Bt-horizontu koji je bogat glinom. Ograničenja: hranjiva, toplinski i zračni režim za intenzivne oranice. Mjere uređenja: rahljenje, gnojidba, humizacija, kalcizacija.

Tip:podzol Podzol ima organični ili umbrični horizont, koji u prirodnim uvjetima leži neposredno iznad eluvijalnog horizonta podzolnog tipa (pepeljastosiva boja od ogoljelih kremenih zrnaca). Ispod ovog E horizonta, nalazi se humusno iluvijalni i/ili željezno iluvijalni B horizont. Tlo je pjeskovite teksture,propusno i prozračno, jako kiselo (pH <5) i vrlo slabo zasićeno bazama. Površine u Hrvatskoj 1.382 ha (0,02%). Prisutno u Gorskom Kotaru.

HIDROMORFNA TLA Prekomjerno vlaženje površinskom i/ili podzemnom vodom, saturacija tla, prevladavaju pojedinačno ili se izmjenjuju oksidacijski i redukcijski procesi. 1. Površinske vode - oborinske, slivne, poplavne. 2. Podzemna voda u vodonosnim slojevima koji su prihranjivani površinskom vodom ili/i lateralno iz vodotoka . Klase: I. Nerazvijena hidromorfna (A)-G II. Pseudoglejna A-Eg-Bg-C III. Semiglejna (livadska) A-C-G IV. Glejna A-G V. Tresetna T-G VI. Antropogena hidromorfna P-G

Klasa: nerazvijena hidromorfna tla, (A)-G Tip:aluvijalno tlo (fluvijativno, fluvisol) Kao jedini tip nerazvijenih hidromorfnih tala, a predstavljaju recentne riječne, morske i jezerske nanose sa slojevima. Procesi pedogeneze su slabo izraženi zbog mladosti nanosa ili zbog toga što sedimentacija prevladava pedogenezu. Površine u Hrvatskoj 136.343 ha ili 2,4%.

Pojavljuje se u poplavnim zonama svih rijeka i u krškim poljima Pojavljuje se u poplavnim zonama svih rijeka i u krškim poljima. Nanosi imaju veliku važnost jer su naša najplodnija tla, s razvijenom intenzivnom poljoprivredom (oranice i vrtovi ). Po mehaničkom sastavu su vrlo različita, od skeletnih do glinastih. Uglavnom su povoljnih fizikalnih svojstava. Reakcija im može biti slabo alkalna do slabo kisela. Sadržaj humusa jako varira, a opskrbljenost hranivima je vrlo različita. U pravilu imaju dubok fiziološki aktivan sloj i podzemnu vodu ispod njega. Povremene poplave ograničavaju izbor kultura, pa je često onemogućen uzgoj ozimina jer stradaju od poplava. Za popravak je potrebna zaštita od poplava, a na skeletnim i pjeskovitim formama navodnjavanje.

II. Klasa: pseudoglejna, A-Eg-Bg-C Tip: pseudoglej Pseudoglej možemo definirati kao tip tla u kojem nema oštre podjele na redukcijski i oksidacijski horizont. U zoni zadržavanja stagnirajuće površinske vode su blijede mikrozone, izmiješane s rđastim i mrkim mazotinama i konkrecijama, što sve daje karakteristično mramoriranje sivkastim jezičcima u Bg. Na površini strukturnih agregata je siva boja-redukcija, a unutar agregata je rđasta boja-oksidacija. Dakle, postojanje "g" horizonta je bitno u definiciji pseudogleja. Površine u Hrvatskoj 577.025 ha ili 10,4%.

Karakterizira ga suvišno vlaženje oborinskom vodom koja stagnira na nepropusnom B-horizontu. Dva su uvjeta potrebna za nastanak pseudogleja: Matični supstrat u kojem se na nekoj dubini javlja nepropustan ili slabo propustan sloj ili se taj sloj javlja kao posljedica lesivaže. Iluvijalni Bt-horizont lesiviranih tala postaje u odgovarajućem trenutku nepropustan za vodu, zbog sve veće akumulacije gline,na njemu se oborinska voda zadržava dulje ili kraće vrijeme i tako nastaje pseudoglej. 2. Humidna ili semihumidna klima s više od 600mm oborina.

Stanje potpune zasićenosti vodom u kojem dominiraju procesi redukcije zove se mokra faza, a suho stanje s dominantnim procesima oksidacije je suha faza. Osnovna je karakteristika pseudogleja izmjena suhe i mokre faze. Ta izmjena se uočava na profilu kao izmjena rđastih zona nastalih oksidacijom Fe-spojeva u suhoj fazi i sivoplavkastih zona u obliku žila i jezičaca sličnih mramoru nastalih u mokroj fazi. To je i razlog da ovu pojavu nazivamo MRAMORIRANJE.

A-horizont tamno sive boje koja potječe od humusa. Eg-horizont je eluvijalni, pepeljaste, a u suhom stanju bjelkaste boje, u njemu prevladava frakcija praha, redovno je na oraničnim površinama obuhvaćen obradom. Bg-horizont je težeg mehaničkog sastava zbog gline, zbijen je i nepropustan za vodu, mramoriranje mu je osnovno obilježje, u ovaj horizont korjenje biljaka teško prodire. Struktura pseudogleja je nestabilna i slabo izražena, zbog toga su vodozračne prilike vrlo nepovoljne. U mokroj fazi nedostaje zraka, a u suhoj fazi vode. Reakcija mu je kisela, pH 5-5.5, sadrži malo humusa i izrazito je siromašno svim hranivima.

Mjere popravka: produbljivanje oraničnog sloja, prorahljivanje nepropusnog horizonta, drenaža, bauliranje terena, unošenje organskih tvari u tlo (humizacija ), zaštita od slivnih voda, meliorativna gnojidba mineralnim gnojivima, kalcifikacija (unošenje u tlo tvari bogatih kalcijem kako bi smanjili kiselost tla).  Rasprostranjenost: po cijelom obodu Panonske nizine, u Posavini i Podravini.

III. Klasa: semiglejna A-C-G Tip: fluvijalno livadsko (humofluvisol ili semiglej) Semiglej je karakteriziran podzemnom vodom, i to dubokom podzemnom vodom ( na dubini većoj od 100 cm ) koja uzrokuje zaglejavanje u nižem dijelu profila, obično dublje od 1 m. To su tla riječnih dolina, Površine u Hrvatskoj 89.901 ha ili 1,6%. Semiglej se javlja u cijeloj zemlji u dolinama rijeka zajedno s aluvijalnim i glejnim tlima, a u istočnoj Slavoniji s černozemom i slanim tlima. Pojava semigleja je vezana za livadski tip vlaženja, tj. vlaženje kapilarnim dizanjem vode do zone korijena ( rizosfere ).

Reakcija se kreće od slabo kisele do jako alkalne. Ova su tla dobro opskrbljena hranivima posebno kalijem, a nešto slabije fosforom i dušikom. Tekstura od ilovaste ( dobra struktura, prozračna ), do glinasta ( lošija fizikalna svojstva ). Imaju 3-5% blagog humusa. Po plodnosti su ova tla između černozema i gajnjača, pogodna za šećernu repu, pšenicu, kukuruz i povrtlarske kulture.

IV. Klasa: glejna, A-G Ovu klasu tala karakterizira pojava glejnog G horizonta u profilu do 100 cm dubine. Tipovi: 1. Pseudoglej-glej 2. Ritska crnica (humoglej) 3. Močvarno glejno (euglej)

Tip:ritska crnica (humoglej) Površine u Hrvatskoj 64.555 ha ili 1,2%. Prisutan je ritski tip vlaženja koji uzrokuju podzemne vode čija razina jako oscilira, tako da jedan dio godine dosežu do površine, a zatim se povlače i spuštaju na 100-150 cm od površine tla. Humusni horizont je crne boje i dubine veće od 50 cm. Ispod njega je glejni horizont dubok 100 i više cm. U Hrvatskoj ga ima u istočnoj Slavoniji, oko Osijeka, u Baranji, u dolinama rijeka na najnižim i poplavnim područjima.

Značajke: humusa sadrži3-8% u vlažnom stanju ljepljive i plastične, visok sadržaj mrtve vode, malo nekapilarnih pora, slabe prozračnosti, kratko vrijeme za obradu. reakcija alkalna-neutralna-kisela za popravljanje svojstava obavezne su hidromelioracije, gnojidba mineralnim gnojivima, posebnodušikom i fosforom

HALOMORFNA TLA, SLANJAČE ILI SLATINE U jednom dijelu profila do 125 cm sadrže najmanje 1% soli kod kloridno sulfatnog zaslanjivanja ili najmanje 0.7% soli kod sodnog zaslanjivanja. Izražena tekstura i diferenciranost profila na A i B horizonte. B horizont sadrži više gline i adsorbiranih Na iona (preko 15% na AK) . Klase: I. klasa - tip: Solončak, u Hrvatskoj 121 ha   II. klasa - tip: Solonec, u Hrvatskoj 411 ha

SUBAKVALNA – SUBHIDRIČNA TLA Postanak i razvoj pod plitkim vodenim pokrivačem voda stajačica - plićaci i jezera bara i morskih priobalnih područja. U nas bivše Čepić jezero, Vransko kod Zadra, te dijelovi melioriranog ušća Neretve.

RASPROSTRANJENOST TALA HRVATSKE Pojavu i rasprostranjenost pojedinih tipova tala u prostoru, proučava posebna disciplina – GEOGRAFIJA TALA ili PEDOGEOGRAFIJA. Prostorna izmjena tala u prirodi, prikazuje se na PEDOLOŠKIM KARTAMA. One se izrađuju za različite namjene i u različitim mjerilima

PEDOLOŠKA KARTA OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE

ZONA ČERNOZEMA Obuhvaća istočni dio Panonske nizine, istočnu Slavoniju ( oko Dalja, Vinkovaca i Iloka ), te nizinski dio Baranje. Ovdje vlada aridna do semiaridna klima, prirodna stepska vegetacija i les kao matični supstrat. U riječnim dolinama Dunava i Save javljaju se aluvijalna tla, a u depresijama s visokom podzemnom vodom ritske crnice. Ako su podzemne vode zaslanjene nastaju halomorfna tla. Na zapadnom dijelu ove zone na obroncima Fruške gore, oko Iloka, oko Vukovara i na Baranjskom brdu se javlja uska zona gajnjača i regosola. U ovoj zoni je razvijena vrlo intenzivna ratarska proizvodnja, a na eutričnom smeđem tlu i vinogradarstvo ( iločko, erdutsko, baranjsko vinogorje ). Ovo područje je naša žitnica.

ZONA LESIVIRANIH TALA I PSEUDOGLEJA Ova je zona prirodni nastavak zone černozema prema zapadu, a obuhvaća SZ i obodni dio Panonske nizine. Klima je humidna, a prirodnu vegetaciju čine šume hrasta lužnjaka, šume kitnjaka i graba, a na većim visinama i šuma bukve. Matični supstrat je vrlo heterogen, te se na teksturno lakšem lesu formiralo lesivirano tlo, a na slabije propusnim zbijenim ilovačama pseudoglej. Pseudoglej prevladava u rubnom dijelu Panonskog bazena. Podnožje svih slavonskih sredogorja ( Psunj, Papuk, Dilj i Krndija ) građeni su od lapora i mekih vapnenaca, i tu su nastali regosoli i rendzine, a planinska područja karakteriziraju šumska tla ( kisela smeđa, rankeri i smeđa tla na vapnencu i dolomitu ). Osnovno obilježje poljoprivrede u ovoj zoni su relativno niski i nestabilni prinosi, ovisni o klimatskim prilikama, posebno količini oborina. Uz dovoljnu količinu oborina, njihov povoljan raspored, te odgovarajuće hidromelioracijske zahvate, i na ovim tlima se može računati na visoke i stabilne prinose.

ZONA SMONICE I GAJNJAČE Pojavljuje se u klimatskim prilikama s nešto manjom količinom oborina . Kod nas su manje površine smonice u području Istre, oko Buja i Brtonige. Ova su tla formirana na glinovitim, karbonatnim jezerskim sedimentima. Na tlima ove zone je razvijena intenzivna poljoprivreda, ratarska, voćarska i vinogradarska, a uz natapanje i vrlo intenzivna povrćarska proizvodnja.

ZONA CRVENICE Proteže se u priobalnom pojasu uz Jadransko more, od Istre do krajnjeg juga. To je naša tipična krška zona, izgrađena od vapnenca i dolomita. Osim crvenice, uz goli krš se javlja i smeđe tlo na vapnencu. Prirodna vegetacija su šikare-makije u kojima prevladava kserotermna vegetacija i siromašni pašnjaci. Crvenice se koriste kao poljoprivredna tla, na njima se uz natapanje vrlo uspješno uzgaja južno voće, vinova loza, duhan i povrtne kulture.

ZONA DVOSLOJNIH TALA Javlja se u Lici i na Kordunu, u zoni tzv. pokrivenog krša. Obilježje im je visoka kiselost i izrazito siromaštvo u svim biogenim elementima. Prirodno je ovo tlo vrištinsko-bujadične vegetacije. Za poljoprivredu se gotovo i ne koriste. CENTRALNA PLANINSKA ZONA Obuhvaća planinsko područja cijele zemlje. Tla ove zone se malo koriste u poljoprivredi, i to uglavnom kao planinski pašnjaci za ovce.

KRAJ