PREZENTACIJA RAČUNOVODSTVO PRVI DIO Predmetni profesor Dr Tomislav Stajčić

TEORIJA RAČUNOVODSTVA Od brojnih definicija o računovo­dstvu izdvojićemo neke, koje u osnovi determinišu računovodstvo na savremeni način. Prema prof. Turku "računovodstvo je djelatnost praćenja i proučavanja poslovnog procesa". Na sličan način računovodstvo definiše i prof. Nikolajević-Teofanović koja kaže: "računovodstvo predstavlja naučni metod kojim se obuhvataju, registruju i kvantitativno odražavaju ekonomske transakcije u cilju izvlačenja ekonomskih zaključaka, kontrole i djelovanja na ekonomske aktivnosti."

Prema prof. Rodiću i prof Prema prof. Rodiću i prof. Klobučaru, i oni se u osnovi saglašavaju sa ovakvim prilazima računovodstvu, iznoseći svoje mišljenje i kažu: "da je računovodstvo skup sihroniziranih i među­sobno usklađenih metoda o načinu evidentiranja određenih ekonomskih događaja, analize i kontrole efekata tih ekonomskih događaja, kao i planiranje određenih ekonomskih efekata u budućnosti." Iz navedenog se može, drugim riječima reći, da računovodstvo predstavlja naučni metod kojim se obuhvataju, registruju, kvanti­tativno izražavaju ekonomske transakcije u cilju izvlačenja eko­nomskih zaključaka, kontrole djelovanja na ekonomske aktivnosti.

Postoje i stanovišta da je poslovno računovodstvo razvijeno na četiri tijesno povezana područja:  knjigovodstvo i bilans,  obračun troškova,  poslovna statistika,  planiranje i račun upoređenja. Međutim, u Kodeksu računovodstvenih načela prihvaćeno je stanovište da računovodstvo treba da obuhvati:  knjigovodstvo,  računovodstveno planiranje,  računovodstveni nadzor - kontrolu,  računovodstvenu analizu.

Znači, računovodstvo treba da osigura podatke koji obezbeđuju: utvrđivanje ukupnog prihoda, rashoda i raspodjele, iskazivanje rezultata poslovanja i rada radnika, uvid u stanje i promjene stanja sredstava i izvora sredstava, praćenje procesa rada, izradu kalkulacija u cilju formiranja cijene koštanja proizvoda i usluga, usklađivanje odnosa u društvenoj reprodukciji, razvoj i izradu planova, izradu analiza o radu i poslovanju, praćenje i bilansiranje sredstava za zadovoljenje zajedničkih i opštih potreba.

Podjela raČunovodstva U računovodstvenoj teoriji nalazimo podjelu računovodstva na mikro i makro računovodstvo. Makro računovodstvo ili društveno računovodstvo čini određeni statističko - analitički okvir povezanih bilansi preko kojih se obuhvataju faze ciklusa društvene reprodukcije: proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja zemlje kao cjeline odnosno njenih pojedinih dijelova. Makro računovodstvo je moguće i dalje raščlanjivati, ali naš zadatak nije tretiranje makro računovodstvo, s obzirom da ova problematika nije predmet našeg interesovanja. Mikro računovodstvo ili poslovno računovodstvo se odnosi na pojedine privredne i vanprivredne subjekte. Ono nalazi svoju primjenu kod organizacionih sistema i njihovoh podsistema - sastavnih dijelova, tj. knjigovodstvu, računovodstvenom planiranju, računovodstvenoj kontroli, računovodstvenoj analizi i računovodstvenim informacijama.

U daljem raščlanjivanju računovodstva, njegovoj podjeli može se govoriti o posebnim vrstama mikro računovodstva, kao što su:  (1) finansijsko računovodstvo, (2) troškovno računovodstvo i (3) upravljačko računovodstvo.

SADRŽAJ RAČUNOVODSTVA Računovodstvo u osnovi obuhvata: knjigovodstvo, računovodstveno planiranje, računovodstvenu kontrolu-nadzor, računovodstvenu analizu i računovodstveno informisanje. Knjigovodstvo je osnovni dio računovodstva i njegova računska osnova. Na osnovu odgovarajuće dokumentacije zadatak knjigovodstva je da hronološki i sistematski registruje i evidentira sve poslovne promjene koje utiču na promjenu strukture sredstava i izvora sredstava. Knjigovodstvo u osnovi registruje tri grupe promjena, a to su: podatke o sredstvima preduzeća (aktiva), o stanju njenih imovinsko-pravnih obaveza (pasiva) i o promjeni tih stanja; podatke o toku poslovnih procesa preduzeća (o nabavljanju, proizvodnoj potrošnji, proizvodnji, realizaciji, raspodjeli itd.), o ulaganjima u te procese i njihovim rashodima i prihodima; podatke o čistim finansijskim rezultatima koji se u tim procesima ostvaruju.

Poslovne knjige se vode po sistemu dvojnog knjigovodstva, a to su: dnevnik u koji se hronološki unose-knjiže sve poslovne promjene; glavna knjiga koja se sastoji od računa-konta na kojima se knjiže stanja i promjene stanja sredstava i obaveza prema izvorima sredstava, rashodi i prihodi, troškovi i učinci kao i rezultati poslovanja; pomoćne knjige: knjiga blagajne, knjiga osnovnih sredstava i analitička evidencija, potraživanja i obaveze, materijala, rezervnih dijelova, sitnog inventara, nedovršene proizvodnje, gotovih proizvoda i robe, kao i druge pomoćne knjige.

Sistemi knjigovodstva Prema načinu vođenja knjiga, principa i ciljeva knjiženja, razlikujemo dva osnovna knjigovodstvena sistema, i to: (1)sistem prostog knjigovodstva i sistem dvojnog knjigovodstva. (1) Sistem prostog knjigovodstva predstavlja nerazvijeno i nepotpuno knjigovodstvo iz kojeg se ne može vidjeti cjelovit pregled poslovanja. Ovaj sistem knjigovodstva ima slijedeće karakteristike: svaka ekonomska promjena evidentira se samo u jednoj knjizi, svaka knjiga prostog knjigovodstva se vodi odvojeno,

sve knjige prostog knjigovodstva ne predstavljaju zajedno jednu cjelinu iz kojih bi se mogao sagledati finansijski rezultat. Za izračunavanje-izražavanje finansijskog rezultata koristi se poseban obrazac -inventar, koji ima aktivu i pasivu i upoređenjem početnog sa krajnjim stanjem inventara utvrđuje se rezultat poslovanja. U prostom knjigovodstvu koriste se slijedeće knjige, i to: knjiga blagajne u kojoj se evidentiraju promjene (ulaz) i izdavanje (izlaz) novca, knjiga dužnika i knjiga povjerilaca (saldo konti) u kojima se evidentiraju kretanja potraživanja od kupaca i obaveze prema dobavljačima, knjiga nabavke i prodaje robe.

(2) U sistemu dvojnog knjigovodstva primjenjen je zatvoreni krug računa. Za razliku od prostog knjigovodstva, dvojno knjigovodstvo je razvijeni knjigovodstveni sistem, koji ima povezanu i zaokruženu evidenciju obuhvata sredstava i izvora sredstava, rashoda i prihoda, te finansijski rezultat. Stoga je u dvojnom knjigovodstvu moguće finansijski rezultat utvrditi direktno, tj. na osnovu podataka iz njegovih računa, a u prostom to se vrši indirektno, tj. uz prethodno sastavljanje inventara i upoređivanjem krajnjeg s početnim inventarom određenog poslovnog perioda. Znači, jedino dvojno knjigovodstvo daje uvid u pojedinačna sredstva i izvore sredstava, u pojedine rashode i prihode, ali, i u ukupna sredstva i izvore, ukupne rashode i prihode, te finansijski rezultat.

Sistem dvojnog knjigovodstva ima slijedeće karakteristike: svaka ekonomska promjena se evidentira istovremeno u istom iznosu na lijevu i desnu stranu računa-konta, npr. nabavka materijala za gotovinu; znači s jedne strane povećanje zaliha materijala i istovremeno smanjenje gotovine (gotovog novca), s druge strane; obuhvata sredstva preduzeća po njegovom sastavu i izvorima, kako pojedinačno, tako i u ukupnom iznosu, potpuno obuhvata rashode i prihode, pa je stoga omogućen direktan način utvrđivanja finasijskog rezultata, obaveznim evidentiranjem svake promjene na dva mjesta - (na dva konta), sistem dvojnog knjigovodstva daje mogućnost automatske kontrole i jednostavnog iznalaženja grešaka.

U sistemu dvojnog knjigovodstva, kao najvažnije koriste se slijedeće knjige: dnevnik u kome se hronološki evidentiraju sve ekonomske promjene izražene novčano, glavna knjiga sa svojim kontima u kojoj se obezbeđuje sistematska evidencija svih ekonomskih promjena, i razne pomoćne knjige.

RaČunovodstveno planiranje Računovodstveno planiranje odnosi se na projekciju poslovanja u nekom budućem periodu, a u osnovi obuhvata ekonomske transakcije. Pod planiranjem se "podrazumijevaju projekcije, predračuni budućih transakcija izraženi novčanim jedinicama“.

RaČunovodstvena kontrola Računovodstvena kontrola ima zadatak da izvrši provje­ru knjigovodstvenih dokumenata sa stanovišta: suštinske, formalne i računske ispravnosti. Suštinskom kontrolom treba izvršiti provjere o tome da li su promjene stvarno nastale. Formalnom kontrolom treba utvrditi da li je dokumentacija sačinjena na propisanim obrascima. Računska kontrola treba da utvrdi računsku ispravnost dokumenata.

RaČunovodstvena analiza Računovodstvena analiza je izražavanje rezultata poslovanja,tj. utvrđivanje efikasnosti korišćenja, kao i efikasnost rada organizacionih podsistema u preduzeću (nabave, proizvodnje, prodaje, finansija, i dr.). Analiza može biti statička i dinamička u zavisnosti od toga da li ispituju odnose, sastav, strukturu sredstava, izvore sredstava, troškove i dr., ili se odnosi na dinamiku prihoda, troškova, likvidnosti, zaposlenosti i sl. Analiza rezultate ispituje efikasnost poslovanja, izražavajući odnose rezultata procesa i ulaganja u proces reprodukcije. Računovodstvena analiza se, prvenstveno služi metodom: (1)raščlanjivanja, (2)upoređivanja.

OSNOVI SISTEMA DVOJNOG KNJIGOVODSTVA Osnovni princip dvojnog knjigovodstva može se izložiti na osnovu bilansnog metoda, kojim se svi dijelovi knjigovodstvene evidencije povezuju u čvrsti računski sistem. Međutim, kako bilans predstavlja računski prikaz sredstava i izvora sredstava, to je prije toga potrebno se upoznati sa sredstvima i izvorima sredstava.

Sredstva Svako preduzeće da bi moglo uspješno na trajnoj osnovi obavljati zadatke koje ima u procesu društvene reprodukcije, mora da raspolaže sa sredstvima kao materijalnim faktorom reprodukcije i radnom snagom kao ljudskim faktorom. S obzirom na to da se privredni subjekti ne bave istom djelatnosti, to i sredstva koja su im potrebna za izvršavanje zadataka nisu, ni po obimu, a ni u strukturi jednaka. Tako će se razlikovati sredstva kod preduzeća koja se bave industrijskom djelatnošću od preduzeća koja se bave trgovinskom ili nekom drugom djelatnošću. Sva sredstva preduzeća koja u osnovi čine njegovu materijalnu osnovu, nazivaju se aktiva, s obzirom na to koju funkciju imaju, sredstva se mogu grupisati u dvije grupe: (1)poslovna sredstva i (2)neposlovna ili namjenska sredstva.

(1) Poslovna sredstva služe privrednim subjektima za normalno poslovanje, pomoću kojih ostvaruju trajno zadatke, koji su u predmetu njegovog poslovanja. S obzirom na to kako sredstva učestvuju u procesu reprodukcije i kako prenose svoju vrijednost na proizvod, poslovna sredstva se dijele na: (a)stalna - osnovna sredstva i (b)obrtna sredstva. (a) Stalna - osnovna sredstva Sredstva kao element ulaganja možemo posmatrati sa stanivišta, da se ta ulaganja odnose na osnovna sredstva, kao na ulaganja u materijalnom ili nematerijalnom obliku ulaganja, ona spadaju u stalna sredstva sa rokom koji je duži od jedne godine, tj. da traju u više reprodukcionih ciklusa.

Osnovna sredstva najvećim dijelom čine: građevinski objekti privrednog karaktera, oruđa za rad (mašine, instalacije, uređaji, krupan alat ako je vijek trajanja preko jedne godine, rudarski radovi i dubinska bušenja, osnovno stado (radna stoka, priplodna stoka i stočni podmladak), patenti, licence i druga prava iz osnovnih sredstava, osnovna sredstva u pripremi (u izgradnji, u izradi ili u postupku nabave), osnovna sredstva izvan upotrebe, i zajednička osnovna sredstva (osnovna sredstva pribavljena zajednički sa nekim drugim s ciljem da služe zajedničkim potrebama).

Obrtna sredstva U obrtna sredsta spadaju: novčani oblik sredstava na žiro i tekućem računu banke i gotovina u blagajni, gotovinski ekvivalenti, hartije od vrijednosti, devizna blagajna, devizni račun, devizni akreditivi;  novčani oblik sredstava u raznim vidovima potraživanja: nenaplaćena potraživanja od kupaca, ostala potraživanja iz poslovnog odnosa i dr.,  robni oblici sredstava u pripremi, kao što su obrtna sredstva u materijalima, raznim sirovinama, energetskim gorivima, ambalaži, sitnom inventaru, ako mu je vijek trajanja preko jedne godine i manje je pojedinačne vrijednosti,  robni oblici obrtnih sredstava u proizvodnji-vrijednost nedovršene proizvodnje, te  robni oblik obrtnih sredstava u zalihama gotovih proizvoda.

Vanposlovna - neposlovna ili namjenska sredstva Tu spadaju:  vanposlovno zemljište (zemljište na kojem su izgrađene vanposlovne zgrade i ostali vanposlovni građevinski objekti, te drugo zemljište koje služi u neposlovne svrhe);  vanposlovne zgrade (stanbene zgrade, stanovi i drugi građevinski objekti). Vanposlovna sredstva se mogu također podijeliti na:  građevinske objekte zajedničke potrošnje,  pogonski i poslovni inventar zajedničke potrošnje,  sredstva zajedničke potrošnje u izgradnji ili izradi.  

Izvori sredstava Znači, svako sredstvo kojim raspolaže privredni subjekt ima svoje porijeklo, bilo u vlastitim, bilo u tuđim izvorima. Vlastite izvore - kapital, čini vlastiti kapital koji može nastati po osnovu uloga akcionara, osnivača, uloga kapitala u društva lica, ili pak vlastitog uloženog kapitala inokosnog vlasnika preduzeća. Vlastiti kapital čine i izdvojena sredstva koja su nastala po osnovu rezultata poslovanja i imaju namjenu za tu svrhu. Izvore poslovnih sredstava možemo tretirati prema ovim kriterijima: ročnosti i vlasništvu . Izvori mogu biti: (1) Trajni, i (2) Kratkoročni.

(1) Trajni izvori mogu biti: a) vlastiti izvori - vlastiti kapital i b) tuđi izvori - dugoročni krediti za osnovna i obrtna sredstva; (2) Kratkoročni izvori, takođe mogu biti: a) tuđi izvori - krediti banka, dobavljači i ostali kratkoročni izvori i b) vlastiti izvori - neizmirene obaveze. Tuđe izvore možemo, dalje razvrstati prema namjeni njihovog korišćenja na dvije grupe poslovnih sredstava, i to na: a) izvori za osnovna sredstva: dugoročni krediti banaka, kratkoročni krediti izvođača radova i dobavljača za osnovna sredstva; b) za obrtna sredstva: dugoročni i kratkoročni krediti za obrtna sredstva, dobavljači za obrtna sredstva i obaveze za neisplaćene zarade i ostale neizmirene obaveze. Sve izvori sredstava nazivaju se jednim zajedničkim knjigo–vodstvenim terminom pasiva.

Pojam bilansa Da bi počelo knjigovodstveno obuhvatanje ekonomskih procesa, potrebno je, prije svega, sastaviti bilans. Osnovne karakteristike bilansa svode se na slijedeće: da je bilans dvostrani račun, koji na lijevoj strani sadrži aktivu, a na desnoj pasivu, da aktiva i pasiva u bilansu moraju biti uvijek vrijednosno uravnotežena, s obzirom na to da svako sredstvo iz aktive ima svoje porijeklo-izvor u istom iznosu u pasivi, da bilans sadrži samo sumarne-zbirne pokazatelje u vidu odgovarajućih pozicija aktive i pasive i to u novčanim iznosima, da je bilans statičkog karaktera, jer prikazuje stanje sredstava i izvora sredstava u datom momentu - na određeni dan (naziva se još i slika stanja imovine preduzeća), da i u aktivi i u pasivi sadrži sredstva po njihovom sastavu, da postoji početni bilans (onaj koji se odnosi na početak poslovne godine i njega redovno predstavlja krajnji bilans predhodnog period), koji se izrađuje na početku poslovne godine i krajnji bilans, koji se izrađuje na kraju poslovne godine.

1. Akcijski kapital (obične i prioritetne akcije) P A S I V A A. KAPITAL I. Osnovni kapital 1. Akcijski kapital (obične i prioritetne akcije) 2. Udjeli sa ograničenom odgovornošću u ulozi 3. Državni kapital. zadružni udjeli i ostali kapital II. Emisiona premija III. Revalorizacione rezerve IV. Rezerve iz dobitka 1. Zakonske rezerve 2. Statutarne i druge rezerve V. Neraspoređeni dobitak tekuće i ranijih godina VI. Gubitak do visine kapitala 1. Gubici ranijih godina 2. Gubitak tekuće godine A K T I V A A. STALNA IMOVINA I. Nematerijalna ulaganja 1. Osnivačka ulaganja i razvoj 2. Koncesije, patenti, licence i sl. 3. Ulaganja iznad knjigovodstvene vrijednosti - Goodwill II. Osnovna sredstva 1. Zemljište, šume, višegod. zasadi 2. Gradjevinski objekti 3. Alat i inventar 4. Osnovno stado 5. Ostala osnovna sredstva 6. Avansi i osnov. sredstva u pripremi III. Dugoročni finansijski plasmani 1. Učešće u kapitalu povezanih i drugih pravnih lica 2. Dugoročni krediti 3. Dugoročne hartije od vrijednosti

B. OBRTNA SREDSTVA I. Zalihe 1. Materijal 2. Nedovršena proizvodnja 3. Gotovi proizvodi i roba 4. Dati avansi II. Kratkoročna potraživanja i plasmani 1. Kratkoročna potraživanja: kupci, potraživanja, plasmani, krediti, hartije od vrijednosti, mjenice, ostali kratkoročni plasmani III. Gotovina i gotovinski ekvivalenti 1. Gotovina 2. Hartije od vrijednosti (gotovinski ekvivalenti) C. AKTIVNA VREMENSKA RAZGRANIČENJA D. GUBITAK IZNAD KAPITALA POSLOVNA AKTIVA (A + B + C + D) C. OBAVEZE I. Dugoročne obaveze 1. Obaveze koje konvertuju u kapital 2. Obaveze prema povezanim licima 3. Obaveze po dugoročnim hartijama od vrijednosti 4. Dugoročni krediti II. Kratkoročne obaveze 1. Kratkoročni krediti 2. Ostale kretkoročne finansijske obaveze 3. Primljeni avansi, depoziti, kaucije 4. Dobavljači 5. Ostale obeveze i obaveze iz specifičnih poslova 6. Obaveze za zarade i naknade 7. Obaveze za poreze i doprinose i druge dažbine i obaveze D. PASIVNA VREMENSKA RAZGRANIČENJA POSLOVNA PASIVA (A + B + C + D)

Principi sastavljanja bilansa (1) Prema principu funkcionalnosti se u aktivu unose osnovna sredstva, i to grupisana po funkciji (npr. u proizvodnom preduzeću: zgrade i ostali građevinski objekti, mašine, uređaji i instalacije, transportna sredstva, pogonski i poslovni inventar), a zatim sredstva prema toku kretanja reprodukcije: (S - β - T - Q - S) novčana sredstva, potraživanja, materijal, nedovršena proizvodnja i gotovi proizvodi). U pasivi se unose prvo kapital, a zatim dugoročne, pa zatim kratkoročne obaveze. (2) Po principu likvidnosti bilansne pozicije se svrstavaju tako da se prvo unose u bilans najlikvidniji dijelovi aktive: novčana sredstva, zatim dužnici, zalihe materijala, nedovršena proizvodnja, gotovi proizvodi, i na kraju najnelikvidnija - osnovna sredstva. U pasivi se pozicije svrstavaju tako da se u obzir uzimaju rokovi dospjelosti: tekuće obaveze, kratkoročne, dugoročne obaveze i na kraju dugoročna rezervisanja i ostali izvori. (3) Svrstavanje bilansnih pozicija po principu sigurnosti podrazumjeva da se po ovom principu istakne obezbeđenje potraživanja povjerilaca. Prema ovom principu u aktivu se prvo unose investicije, zatim zalihe (robni oblici sredstava) i na kraju sredstva u novčanim oblicima.

Dejstvo poslovnih promjena na bilans Poslovne promjene utiču na bilans, a da pri tome ne narušavaju njegovu ravnotežu. Uticaj tih promjena se može posmatrati sa dva aspekta, i to: kroz osnovne bilansne promjene i kroz promjene u vezi sa prihodima i rashodima. Osnovne bilansne promjene Poslovni procesi kod privrednih subjekata koji se odvijaju kontinuirano, stalno dovode do promjene stanja sredstava i izvora sredstava, što znači da stalno dolazi do promjene strukture i stanja bilansa.

Međutim, sve te promjene koje dovode do promjene u aktivi i pasivi, zavisno od njihovog uticaja na bilans mogu se svrstati u četiri grupe: (a) Kretanja koja izazivaju promjene u aktivi, promjene u pasivi - povećanje aktive uz istovremeno povećanje i pasive - zbir bilansa se povećava; (b) Kretanja koja izazivaju smanjenje aktive i pasive - zbir bilansa se smanjuje u istom iznosu; (c) Promjene koje dovode do izmjene u strukturi aktive - zbir bilansa ostaje isti; (d) Promjene koje dovode do izmjene u strukturi pasive - zbir bilansa ostaje isti.

(a) U prvu grupu spadaju promjene koje istovremeno utiču na povećanje neke pozicije aktive, a isto tako i na povećanje neke od pozicija pasive, u istom iznosu, što uslovljava povećanje zbira bilansa. Npr. tu spadaju: nabavke materijala (što dovodi do povećanja zaliha materijala u aktivi i povećanje vrijednosti pasive - pozicija dobavljača; preuzimanje osnovnog sredstva bez naknade (povećanje vrijednosti osnovnih sredstava i povećanje vlastitih izvora na poziciji osnovni kapital; preuzimanje kredita od banke (povećanje pozicije u aktivi - žiro račun i povećanje pozicije u pasivi - krediti. Shematski prikaz izgleda ovako:   Aktiva Bilans “a” Pasiva Povećanje aktive Povećanje pasive   

(b) U drugu grupu promjena (smanjenje aktive i pasive) spadaju npr (b) U drugu grupu promjena (smanjenje aktive i pasive) spadaju npr. promjene: isplata duga dobavljaču (smanjuje se pozicija u aktivi - žiro račun, uz smanjenje pozicije u pasivi - dobavljači; vraćanje kredita banci: smanjuje se pozicija u aktivi - žiro račun , a u pasivi se smanjuje pozicija - krediti. Shematski prikaz izgleda ovako: Aktiva Bilans “b” Pasiva Smanjenje aktive Smanjenje pasive

(v) U treću grupu promjena spadaju promjene koje dovode do promjene strukture aktive - zbir bilansa ostaje isti. Tu spadaju npr. promjene: položena gotovina na žiro račun: (povećava se pozicija aktive "žiro račun", a smanjuje pozicija aktive "gotovina u blagajni"; dat je materijal u proizvodnju: smanjujuju se zalihe materijala, a povećava stanje sredstava u proizvodnju; kupac je izvršio uplatu fakture za isporučenu mu robu: povećava se pozicija "žiro račun", a smanjuje pozicija "kupci". Šematski prikaz: Aktiva Bilans ”c” Pasiva Povećanje aktive Smanjenje aktive

(g) U ovu grupu promjena ubrajamo promjene koje dovode do izmjene strukture pozicija pasive, i to u istom iznosu, pa se zbir bilansa ne mijenja. Tu spadaju npr.: izmirenje obaveza prema dobavljaču iz kreditnih sredstava (smanjenje pozicije "dobavljači", a povećanje pozicije "krediti za obrtna sredstva"). Zbir bilansa ostaje isti. Shematski prikaz: Aktiva Bilans “d” Pasiva Povećanje pasive Smanjenje pasive

Promjene u vezi rashoda i prihoda Uticaj rashoda i prihoda na bilans može se uključiti pod navedene četiri grupe bilansnih promjena, pa bi i njihovo dejstvo mogli grupasiti: (1)Promjene u strukturi aktive usljed pojave rashoda, (2)Promjene nastale u strukturi pasive zbog pojave prihoda; (3)Povećanje aktive nastalo kao rezultat pojave prihoda; (4)Smanjenje aktive i pasive usljed nastanka rashoda.

(1) U prvoj grupi sadržani su svi rashodi čiji nastanak vrši uticaj na povećanje pozicija aktive uz istovremeno smanjenje druge pozicije aktive, pa ne dolazi do promjene zbira bilansa. Ova grupa je identična trećoj grupi osnovnih bilansnih promjena. Shematski prikaz: Aktiva Bilans “a” Pasiva Povećanje aktive Smanjenje aktive

(2) U drugu grupu spadaju oni prihodi koji dovode do povećanja jedne pozicije pasive i istovremeno smanjenje druge pozicije u pasivi. Ova grupa je identična četvrtoj grupi osnovnih bilansnih promjena. Shematski prikaz: Aktiva Bilans “b” Pasiva Povećanje pasive Smanjenje pasive

(3) U treću grupu spadaju prihodi koji utiču na povećanje jedne pozicije aktive i istovremeno i pozicije pasive, pa dolazi do povećanja zbira bilansa. Ova grupa je identična prvoj grupi osnovnih bilansnih promjena. Šematski prikaz: Aktiva Bilans c Pasiva Povećanje aktive Povećanje pasive

(d) U četvrtu grupu dolaze rashodi koji dovode do smanjenja jedne pozicije aktive i istovremeno i jedne pozicije pasive, pa se zbir bilansa smanjuje. Ova grupa je identična drugoj grupi osnovnih bilansnih promjena. Shematski prikaz: Aktiva Bilans “d” Pasiva Smanjenje aktive Smanjenje pasive

KONTA Konto ima oblik dvostranog računa i njega bi mogli da prikažemo najjednostavnije ovako:   Duguje KONTO Potražuje Ovako predstavljen konto sličan je po svome obliku bilansu. Razlika je u tome, što se kod bilansa lijeva strana obilježava sa "aktiva", a desna sa "pasiva", dok se kod konta lijeva strana označava sa "duguje", a desna sa "potražuje". Izrazi "duguje" i "potražuje" imaju svoje porijeklo iz perioda nastanka knjigovodstva, kada su se putem njih uglavnom obilježavali imovinsko-pravni odnosi između ljudi. Do danas se knjigovodstvo do te mjere izmijenilo, da se ovi nazivi više ne odnose na sadržinu konta, već samo označavaju njegovu stranu.

Evidencija poslovnih događaja na kontima U toku godine - poslovnog perioda preduzeća, nastaju svakodnevno poslovne promjene , koje izazivaju izmjene u veličini i strukturi sredstava i njihovih izvora u odnosu na stanje po bilansu na početku godine. Ove promjene se moraju evidentirati na odgovarajućim kontima. Pri tome se uvijek polazi od određenih principa sistema dvojnog knjigovodstva, koji se sastoje u slijedećem: a) povećanje vrijednosti unosi se na onu stranu konta na kojoj se nalazi početno stanje, tako što:

povećanje vrijednosti kod aktivnih konta ide na lijevu ili dugovnu stranu, jer se na toj strani nalazi početno stanje, i povećanje vrijednosti kod pasivnih konta ide na desnu ili potražnu stranu, jer se na toj strani nalazi početno stanje; b) Smanjenje vrijednosti unosi se na onu stranu konta koja je suprotna od strane na kojoj se nalazi početno stanje, kao što: smanjenje vrijednosti kod aktivnih konta ide na desnu - potražnu stranu, jer je ona suprotna strana od strane na kojoj se nalazi početno stanje, i smanjenje vrijednosti kod pasivnih konta ide na lijevu - dugovnu stranu, jer je ona suprotna strana od strane na kojoj se nalazi početno stanje.

Iz ovoga se može izvući pravilo, koje važi i kod svih narednih slučajeva, a ono glasi: lijevo na stranu ''duguje'' knjiže se sva povećanja aktive i sva smanjenja pasive, a desno na stranu ''potražuje'' knjiže se sva povećanja pasive i sva smanjenja aktive. Prilikom evidentiranja poslovnih događaja na kontima poželjno je da se prvo knjiži na kontu koji se zadužuje, pa tek onda na kontu koje će da potražuje. Dakle, svako knjiženje treba obaviti na slijedeći način:  prvo, zadužiti ili knjižiti na teret odgovarajućeg konta, tj. knjižiti na lijevu njegovu stranu i  drugo, odobriti ili priznati odgovarajući konto, tj. knjižiti kao potražuje na njegovu desnu stranu.

Oblici konta (1) konto po foliju, (2) konto po pagini (3) stepenasti oblik konta i (4) kombinovani oblik konta. (1) Konto po foliju je dvostrani račun sličan po svome izgledu bilansu i vodi se na jednom listu. Obe strane ovog konta su potpuno iste. Jedna strana lista obilježena je sa "duguje", a druga sa "potražuje" i nalaze se jedna prema drugoj.

Prednosti su: dobra preglednost, jer su strane duguje i potražuje potpuno odvojene, a time se otežava pojava grešaka u evidentiranju. Nedostaci su: veći utrošak papira, postoji mogućnost da se obe strane ne popunjavaju jednako i nije pogodan za kopirno knjigovodstvo. (2) Konto po pagini je jednostrani račun i vodi se na jednoj strani. Njegova karakteristika je da su mu kolone za datum i za opis zajedničke kako kod zaduživanja, tako i kod odobravanja računa. I ovaj oblik konta ima svoje prednosti i nedostatke. Prednosti su u tome što je pogodan za primjenu kopirnog knjigovodstva, u okviru kojeg se istovremeno preko indigo papira vrši istovremeno knjiženja i na kontu i na dnevniku, te manji utrošak papira. Nedostaci su nedovoljna preglednost, jer su kolone za datum i opis zajedničke, a lakše se čine i greške jer su kolone "duguje" i "potražuje" jedna pored druge, pa postoji mogućnost da se knjigovodstveni iznosi upišu u pogrešnu kolonu.

(3) Stepenasti oblik konta je vrlo sličan kontu po pagini, ali se od njega razlikuje utoliko, što on ima samo jednu kolonu za iznos u koju se knjiži i "duguje" i "potražuje". Pored ove kolone postoje kolone i za datum, opis i znak. U kolonu "znak" unosi se početno slovo dugovnog ili potražnog salda ("D") ili ("P") zavisno od toga da li je dugovni iznos veći od potražnog ili je obratna situacija. Osnovna karakteristika ovog oblika konta je u tome, da se poslije svakog knjiženja iznalazi novi saldo - novo stanje. Zbog svoje specifičnosti najviše se koristi u evidenciji štedno - kreditnih poslova kod banaka.

Prednosti su u tome što se poslije svakog knjiženja iskazuje novi saldo i tako se dolazi do novog stanja sredstava i izvora sredstava. Pogodan je za primjenu u bankarskom knjigovodstvu a naročito za evidenciju štednih uloga. Zahtjeva mali utrošak papira, jer se svaki red popunjva. Nedostaci su u tome što nije pogodan za knjigovodstvo u preduzećima iz razloga što se posloje svakog knjiženja iskazuje novo stanje - saldo, što nije neophodno u poslovanju preduzeća. Velike su mogućnosti pojave grešaka, jer se pogrešnim upisivanjem oznaka iskazuje pogrešno stanje-saldo, koje povlači greške i na naredno knjiženja. Nedovoljna preglednost je također nedostatak, jer se u jednoj koloni upisuju svi iznosi (dugovni, potražni i saldo), tako da se gubi orijentacija šta je proknjiženo.

(4) Kombinovani oblik konta predstavlja kombinaciju između konta po pagini i stepenastog oblika konta do kojeg se došlo iz nastojanja da se iskoriste prednosti i jednog i drugog oblika konta. Ovaj oblik konta tako je formulisan da se kontu po pagini dodala kolona salda iz stepenastog oblika. Na taj način omogućen je uvid u promet , ali istovremeno i u stanje - saldo, poslije svakog knjiženja. Koristi se u praksi kod kopirnog knjigovodstva.

  Prednosti su: pogodan je za kontrolu i analizu, jer obezbeđuje nekoliko važnih podataka za ove svrhe, kao što su: promet, saldo poslije svakog knjiženja i sl. pogodan je za kopirno knjigovodstvo, zahtjeva mali utrošak papira, jer se svaki red prilikom knjiženja popunjava. Nedostaci su: mogućnost pojave grešaka prilikom upisivanja svakog novog salda, nedovoljna preglednost zbog zbijenosti kolona za promet i saldo.

Vrste konta (1) konta stanja, (2) konta rezultata, (3) mješovita konta i (4) sintetička i analitička konta. (1) Pod kontima stanja podrazumijevaju se konta koja obuhvataju sredstva i izvore sredstava. Ova konta preuzimaju početno stanje iz bilansa, obuhvataju na jednoj strani sva povećanja početnog stanja izazvana dejstvom poslovnih događaja, a na drugoj strani smanjenja, pa svojim saldom prikazuju stanje sredstava i izvora sredstava. U ova konta spadaju: osnovna sredstva, žiro račun, kupci, zalihe materijala, gotovi proizvodi, poslovni fond, fond zajedničke potrošnje, rezervni fond, dobavljači, krediti i dr. Konta stanja se dalje mogu podijeliti na ove vrste: (a) aktivna konta, (b) pasivna konta, (v) aktivno - pasivna konta i (g) potpuna i nepotpuna (korektivna konta).

(a) Aktivna konta su ona konta stanja koja preuzimaju iz bilansa početno stanje na svoju lijevu -"dugovnu" stranu i kod kojih se sva povećanja vrijednosti evidentiraju na ovoj strani, a smanjenja vrijednosti na desnoj - "potražnoj" strani. Kod ovih konta promet na lijevoj - dugovnoj strani uvijek je veći, ili je bar jednak prometu na desnoj - potražnoj strani. Tako npr. na kontu materijala može se evidentirati utrošak materijala samo do visine zaliha. Saldo na ovim kontima uvijek ima aktivan karakter i pokazuje da je dugovna strana po vrijednosti veća od potražne strane. Ukoliko nema salda onda su dugovna i potražna strana izjednačene. U aktivna konta stanja spadaju sva ona konta koja na sebe preuzimaju bilansne pozicije sredstava iz aktive: osnovna sredstva, žiro račun, blagajna, zalihe materijala, proizvodnja u toku, kupci, gotovi proizvodi i sl.

(b) Pasivna konta su sva konta koja preuzimaju iz bilansa početno stanje na svoji desnu - potražnu stranu i kod kojih se sva povećanja vrijednosti evidentiraju na toj strani, dok se sva smanjenja vrijednosti evidentiraju na lijevoj - dugovnoj (+) strani. Kod ovih konta promet na potražnoj (-) strani uvijek je veći po vrijednosti od prometa na dugovnoj strani, ili je bar jednak prometu desne - potražne strane. Saldo na ovim kontima ima uvijek pasivan karakter i pokazuje kakvo je stanje izvora sredstava. U pasivna konta stanja spadaju sva konta koja na sebe preuzimaju bilansne pozicije izvora sredstava iz pasive. To su npr. kapital, dobavljači, krediti itd.

Kod ovih konta saldo izravnanja dovode se obe strane u ravnotežu i on se unosi na lijevu - dugovnu stranu, koja je uvijek manja vrijednosno od desne - potražne strane. (v) Aktivno - pasivna konta su ona koja u toku poslovanja preduzeća mogu da se pretvore iz aktivnih u pasivna i iz pasivnih u aktivna. Sva aktivna konta ne mogu da se pretvaraju u pasivna, kao što se sva pasivna ne mogu da transformišu u aktivna. Kao izraziti primjeri aktivno - pasivnih konta su konta kupaca i dobavljača. Konto kupaca u suštini je aktivan, a konto dobavljača pasivan. Međutim, konto kupaca koji je u osnovi aktivan, može da se transformiše u pasivan, kao što se i konto dobavljača može transformisati u aktivan. To su slučajevi, npr. kada kupci uplate avans za kupovinu robe, koja im još nije isporučena. Isto tako konto dobavljača kao pasivan konto transformisaće se u aktivan kada dobavljač postane naš dužnik. Takav slučaj se može javiti kada mi dobavljačima uplatimo akontaciju - avans za unaprijed ugovorenu nabavku sirovina ili drugog reprodukcionog materijala.

(g) Potpuna i nepotpuna (korektivna) konta su ona koja sa svojim saldom pokazuju potpuno ili nepotpuno stanje . Zavisno od toga i dijelimo ih na potpuna ili nepotpuna ili korektivna konta. Sva konta stanja čiji saldo prikazuje potpuno stanje sredstava ili izvora sredstava nazivaju se potpunim kontima. Takva konta prikazuju na jednoj strani početni saldo i sva povećanja vrijednosti, a na drugoj sva smanjenja, tako da njihov saldo izražava uvijek potpuno stanje. Međutim, zadatak korektivnih konta je da isprave (koriguju) vrijednost iskazanu na nekom potpunom kontu stanja. Korektivna ili nepotpuna konta najčešće se nazivaju konta "ispravki vrijednosti" i ona zajedno sa potpunim kontima stanja daju cjelinu. Postoji više vrsta nepotpunih ili korektivnih konta, kao što su:  ispravka vrijednosti osnovnih sredstava,  ispravka vrijednosti materijala i sitnog inventara,  ispravka vrijednosti proizvoda i poluproizvoda,  ispravka vrijednosti gotovih proizvoda,  ispravka vrijednosti spornih i nenaplativnih potraživanja i sl.

Kako se vidi, uz potpuni konto stanja pojavljuje se kao njegov sastavni dio korektivni konto, koji ima zadaću da ispravi vrijednost konta stanja. Osim toga, može se zapaziti da su neka korektivna konta samo i jedino pasivna, a neka mogu da budu aktivno-pasivna. Kao izrazito pasivna konta su: ispravka vrijednosti osnovnih sredstava i ispravka vrijednosti spornih i nenaplativih potraživanja, dok su ostala navedena konta aktivno - pasivnog karaktera. Međutim, bez obzira kakovog su ona karaktera sva se konta ispravki vrijednosti unose u bilans na stranu aktive i to uz njihova potpuna konta stanja, s tim što se ona koriste kao odbitne ili dodatne stavke.

Konta rezultata U knjigovodstvu se razlikuju dvije vrste prihoda i rashoda. To su: (1)redovni rashodi i prihodi i (2)vanredni rashodi i prihodi. (1) Redovni rashodi i redovni prihodi rezultat su redovnog poslovanja. Redovni rashodi u knjigovodstvu se nazivaju troškovima na osnovu kojih se formira - utvrđuje cijena koštanja. Realizacijom gotovih proizvoda, usluga, preduzeće ostvaruje redovne prihode. (2) Vanredni prihodi i vanredni rashodi nastaju kao rezultat vanplanskih faktora, koji se također javljaju u procesu poslovanja preduzeća. Zadatak knjigovodstvene evidencije je: da evidentira sve rashode i prihode, da utvrđuje rezultat poslovanja.

Ako želi da ovaj zadatak ispuni mora da koristi i odgovarajuće konto rezultata, tj. konta prihoda i konta rashoda - troškova u koja se ubrajaju: konta redovnih rashoda, tj. konta troškova, konta redovnih prihoda, koja se formiraju realizacijom proizvoda i usluga, konta vanrednih prihoda i vanrednih rashoda koja se javljaju kao rezultat nepredviđenih poslovnih događaja, konta finansijskog rezultata, koja pokazuju razliku između prihoda i rashoda - troškova. Mješovita konta To su konta na kojima se na jednoj strani evidentira stanje, a na drugoj strani konta rezultat. Zbog toga što nisu čisto ni konta stanja, a ni konto rezultata, nazivaju se mješovita konta.

Kao mješovita konta mogla bi se navesti konta zaliha gotovih proizvoda i trgovinske robe. Na ovim kontima se mogu evidentirati vrijednosti po dvije različite cijene. Npr. ako se na kontu gotovih proizvoda ulaz evidentira po cijeni koštanja, a izlaz po prodajnoj cijeni, a kod trgovinske robe ako se ulaz evidentira po nabavnoj, a izlaz po prodajnoj cijeni. Razlika između jedne i druge strane konta predstavljaće zalihu i rezultat prodaje. Mješovita konta imaju niz slabosti, koja se svode na slijedeće: iz njega se ne vidi stanje zaliha sve dok se ne izvrši popis (invenatar), ne daje rezultate prodaje sve dok se ne izvrši inventura, otežava je kontrola kretanja zaliha i rezultata, i dr. Zbog ovih slabosti knjigovodstvo i ne prihvata mješovita konta, nego se po pravilu koriste posebna konta za evidenciju zaliha - stanja i konta za realizaciju gotovih proizvoda, odnosno trgovinske robe i usluga.

Sintetička i analitička konta Sva konta: konta stanja, konta rezultata i mješovita konta, mogu se podijeliti na: (1) sintetička i (2) analitička konta.

(1) Sintetička konta predstavljaju grupnu ili zbirnu evidenciju (1) Sintetička konta predstavljaju grupnu ili zbirnu evidenciju. Na njima se iskazuju grupni ili zbirni podaci o stanju i kretanju pojedinih vidova sredstava i izvora sredstava. To su ustvari konta koja predstavljaju bilansne pozicije, kao npr. konta: kupci, dobavljači, zalihe materijala, zalihe gotovih proizvoda, osnovna sredstva itd. Iz ovih konta se ne vide pojedinačni podaci o stanju i kretanju pojedinih vrsta sredstava i izvora sredstava. Tako npr. iz sintetičkog konta "kupci" može se vidjeti ukupan iznos potraživanja od kupaca, ali ne i pojedinačna potraživanja od pojedinih kupaca, čiji zbor predstavlja stanje na sintetičkom kontu. Zbog toga se i kaže da sintetička konta omogućavaju opšti uvid u stanje i kretanje sredstava i izvora sredstava, što nije dovoljno za operativno upravljanje, kontrolu, analizu, a u cilju vođenja uspješne poslovne politike firme. Znači, neophodno je raspolagati sa detaljnim podacima, što se obezbeđuje korištenjem analitičkih konta.

(2) Analitička konta predstavljaju pojedinačnu evidenciju (2) Analitička konta predstavljaju pojedinačnu evidenciju. Na njima se iskazuju pojedinačni podaci o stanju i kretanju pojedinih vrsta, količina i iznosa sredstava i izvora sredstava. Analitička konta ne predstavljaju bilansne pozicije, nego su pozicije inventara. Tako je na pr. sintetički konto kupaca raščlanjen na onoliko pozicija - analitičkih konta koliki je broj pojedinačnikh kupaca s kojima postoje imovinsko-pravni odnosi, koji nisu regulisani. Sintetička i analitička konta vode se u knjigovodstvu uporedo i moraju se međusobno slagati. To će reći da zbir pojedinačnih - analitičkih konta mora da bude jednak prometu i saldu sintetičkog konta.

DNEVNIK Knjigovodstveno obuhvatanje poslovnih događaja u okviru sistema dvojnog knjigovodstva ne zasniva se samo na sistematskoj evidenciji, koja se vrše na kontima, nego i na hronološkoj, koja se obavlja pomoću dnevnika kao jednom od neophodnih instrumenata, pored inventara, bilansa i konta. Dnevnik služi u knjigovodstvu za hronološko evidentiranje poslovnih događaja Kako dnevnik i konta čine cjelinu, to se evidencija na njima može da obavlja na dva načina: da se svaki poslovni događaj knjiži odvojeno u dnevniku, a odvojeno na odgovarajućim kontima, s tim što se ono u dnevniku obuhvata hronološki, a zatim se prenosi na konta sistematski, i da se svaki događaj knjiži istovremeno putem kopiranja na dnevniku i na kontu, s tim što postoji mogućnost da knjiženje na dnevniku bude original, a knjiženje na kontu kopija, odnosno da knjiženje na dnevniku bude kopija, a na kontu original., a prema datumima njihovog nastanka.

ZAKLJUČNI LIST Zaključni list u osnovi predstavlja prošireni probni list, jer pored bruto i saldo bilansa, sadrži i bilans stanja i bilans uspjeha. Znači, zaključni list služi za prikaz podataka iz kojih se može vidjeti krajnji bilans stanja, utvrditi krajnji rezultat poslovanja i na osnovu kojeg će se izvršiti formalni zaključak svih konta. Stoga se ovaj instrument u sistemu dvojnog knjigovodstva nadovezuje na ostale knjigovodstvene instrumente, a prije svega na konta i dnevnik. Cilj izrade zaključnog lista je:  Da se pomoću bruto bilansa izvrši računska kontrola tačnosti knjiženja u glavnoj knjizi;  Da se u saldo bilansu izvrši priprema salda za izradu bilansa stanja i uspjeha;  da se uradi bilans stanja i uspjeha;  Da se na osnovu podataka iz bilansa uspjeha i stanja izvrši formalan zaključak knjiga.  

Zaključni list se izrađuje na kraju godine, jer jedna godina predstavlja vremensku jedinicu u okviru koje se vrši definitivno utvrđivanje rezulata poslovanja i sastavlja krajnji bilans, odnosno kao i svaki put u toku poslovne godine kada se žele da dobiju knjigovodstveni bilansi stanja i uspjeha. Zaključni list ima izgled tabele u kojoj su sadržani slijedeće kolone:  redni broj,  naziv konta,  bruto bilans sa podkolonama duguje i potražuje,  saldo bilans sa podkolonama duguje i potražuje,  bilans stanja sa podkolonama aktiva i pasiva i  bilans uspjeha sa podkolonama rashodi i prihodi.

METODE I KNJIGOVODSTVENA TEHNIKA Prenosno knjigovodstvo Prenosno knjigovodstvo spada u najstariju knjigovodstvenu metodu. Ona se sastoji u tome da se vrši prenošenje, odnosno prepisivanje poslovnih događaja iz jedne u drugu vrstu knjiga. Tako svaki poslovni događaj se knjiži u dnevniku, zatim se knjigovodstveni stav prenosi, odnosno prepisuje u odgovarajuće račune glavne knjige, a ako se vodi analitički i u pomoćne knjige. Zbog ozbiljnih nedostataka ovu metodu je praksa potpuno odbacila. Metoda prenosnog knjigovodstva je za evidentiranje koristila prvo povezane knjige, a kasnije se prešlo na nepovezane - slobodne listove.

Kopirno knjigovodstvo Kopirno knjigovodstvo predstavlja savremeniji metod, koji je potisnuo primjenu prenosnog knjigovodstva. Kopirno knjigovodstvo se odlikuje hronološkim i sistematskim knjiženjem poslovnih događaja. Istovremenost se postiže tako što se stavlja indigo između dnevnika i odgovarajućih kartica (konta) glavne knjige, pa se upisivanjem poslovnog događaja istovremeno vrši hronološko i sistematsko knjiženje.

S obzirom na to gdje će biti originalno knjiženje, a gdje kopija razlikuju se dva rješenja, i to: a) originalno knjiženje u dnevniku, a kopija u glavnoj knjizi. Ovaj metod spada u stariju tehniku knjigovodstva, a prvi put ga primjenila berlinska firma "Hinz" (Hinc), pa se i naziva "Hincov metod". Slaba strana ovog metoda je u tome što se slabije vidi kopija, a to su ustvari konta glavne knjige, koja se više operativno koriste u odnosu na dnevnik. b) Druga metoda - "Rufova metoda" otklanja pomenuti nedostatak, jednostavnom izmjenom redosljeda stranica dnevnika, odnosno glavne knjige. Indigo se po ovoj metodi stavlja ispod kartice konta glavne knjige, a ispod indiga se stavlja list dnevnika. Rufovo knjigovodstvo se najprije vodilo ručno, a kasnije se prešlo i na upotrebu mašina za kopirno knjiženje. Mašine za knjiženje su se sve više usavršavale, sve do pojave knjigovodstvenih automata koji predstavljaju kombinaciju pisaćih i računskih mašina. Rufova knjigovodstvena metoda i danas je u primjeni.

Računari u računovodstvu Osnovna uloga računara u računovodstvu je da omogući uvođenje cjelokupnog računovodstvenog informacionog sistema, kao osnove upravljačkog sistema. Primjena računara obezbeđuje:   poboljšanje računovodstvene funkcije u preduzeću, nformacije za korisnika koje su sadržajnije, kvalitetnije i imaju veći raspon primjenjivosti, blagovremenost prezentiranja knjigovodstvenih iskaza i računovodstvenih informacija za korisnike.

GREŠKE U KNJIGOVODSTVU Postoje dvije vrste grešaka, koje mogu da se jave u knjigama, i to: (1) formalne greške i (2) materijalne greške. (1) Formalne greške nastaju kada se jedan iznos, vezan za neku pojavu ne knjiži na dvije strane različitih konta. Radi toga zbir lijeve i desne strane neće biti isti. (2) Materijalne greške su one čijim nastankom se mijenja materijalni sadržaj konta. One se najčešće javljaju u slijedećim slučajevima:  ako neki poslovni događaj nije uopšte knjižen,  ako je knjižen dva ili više puta,  ako je knjiženje izvršeno na pogrešnim kontima,  ako je neka promjena knjižena na potražnu umjesto na dugovnu jednog, odnosno na dugovnu umjesto na potražnu stranu drugog konta i sl. Greške nastale u knjigovodstvu, bilo one formalne ili materijalne prirode, moraju se pravovremeno pronaći i na odgovarajući način otkloniti.

Postupci iznalaženja grešaka Prilikom iznalaženja formalnih grešaka najvažnije je da se suzi polje rada. Radi toga potrebno je ispitati:  da li postoji neslaganje zbira dnevnika,  da li postoji neslaganje prometa glavne knjige sa prometom dnevnika,  da li postoji neslaganje zbira salda u zaključnom listu,  da li postoji neslaganje bilansa stanja i bilansa uspjeha u zaključnom listu. Kod iznalaženja materijalnih grešaka, pogotovo ako se one odmah ne primjete i ako se često javljaju, mogu nastati velike poteškoće. Stoga materijalne greške treba iznalaziti upoređivanjem dokumenata na osnovu kojih je obavljeno knjiženje, odnosno upoređivanjem inventarnih lista, lista za plate, raznih obračuna i sl. sa knjiženjima koja su provedena. Potrebno je računati s tim da je postupak iznalaženja materijalnih grešaka najčešće vrlo težak i dugotrajan. Ali, ipak iznalaženju materijalnih grešaka mora se u knjigovodstvu poklanjati puna pažnja, jer one iskrivljuju podatke o stanju sredstava i izvora sredstava.

Ispravljanje grešaka Za ispravljanje grešaka koriste se slijedeće metode: (1) tehničke ispravke, (2) storna, (3) dopunskog knjiženja. (1) Tehničke ispravke se primjenjuju u onim slučajevima kada se upiše pogrešan iznos i greška odmah uoči - primjeti. U tom slučaju najvažnije je da se pogrešno upisan iznos ne prepravlja, nego da se on precrta tako da se i dalje vidi šta je bilo upisano, a zatim se iznad ili ispod precrtanog broja upiše novi ispravan broj. Npr.: 75.900 79.500

(2) Storniranje može da bude potpuni ili djelimični storno (2) Storniranje može da bude potpuni ili djelimični storno. Potpuni storno može se sprovesti na dva načina, i to kao crni ili običan storno i kao crveni storno. Običan ili crni storno sastoji se u suprotnom knjiženju pogrešnog stava, tako da se na taj način greška ispravlja. Ako ne, npr., prilikom knjiženja nabavke materijala zadužen konto "dobavljači" , a odobren konto "materijal" za iznos od 1 000 d, tada će ovaj storno izgledati ovako:  

Storniranjem je provedeno ispravno knjiženje Storniranjem je provedeno ispravno knjiženje. Nedostatak ovog metoda je u tome, što se bez potrebe povećava promet konta. Crveni storno je negativan storno pomoću kojeg se poništava ranije učinjena greška kod provođenja knjiženja. Ako je npr. prilikom knjiženja nabave zadužen konto "dobavljači", a odobren konto "materijal" da 3 000 d, tada će se ovaj storno sprovesti na slijedeći način:

(3) Dopunsko knjiženje. Ukoliko se dogodi da se neki poslovni događaj knjiži ispravno, ali u manjem iznosu, tada se dopunskim knjiženjem ta greška može otkloniti. Dopunsko knjiženje sastoji se u tome, da se još jednom zaduži jedan i odobri drugi konto, ali samo za razliku do iznosa koji je trebalo prvobitno knjižiti. Npr. nabavljen je materijal po fakturi dobavljača za 75 000, ali je greškom knjižen iznos od 55 000. U tom slučaju sprovodi se još dopunsko knjiženje iznosa od 20 000, pa će se tim knjiženjem greška otkloniti.

Pojava kontnih planova Uporedo sa razvojem jednoobraznog knjigovodstva pojavljuje se i potreba za obaveznim rasporedom konta, kontnim okvirom kao instrumentom sprovođenja jednoobraznog knjigovodstva. Najčešće se, ipak primjenjuje način obilježavanja konta primjenom cifara po tzv. dekadnom sistemu. Ovaj sistem obuhvata i obilježava grupacije događaja sa jednom, dvije, tri, četiri ili više cifara. Premda ove grupacije mogu imati različite sadržaje, najčešće je prihvaćena ona, koju ima i naš kontni plan. Te grupacije izgledaju ovako:  grupacija sa jednom cifrom: klase  grupacije sa dvije cifre: grupe računa  grupacije sa tri cifre: sintetički računi  grupacije sa četiri i više cifara: analitički računi.

Principom sveobuhvatnosti se zahtjeva da upotreba propisanih računa obezbjedi uvid u promjene svakog dijela sredstava, izvora sredstava, rashoda, prihoda i raspodjele rezultata. Princip svodnosti u osnovi znači da se podaci sa svakog računa svih privrednih subjekata mogu sabirati, a da se ne naruši princip integralnosti i homogenosti. Princip elastičnosti znači da propisani računi - konta obezbeđuju registrovanje poslovnih promjena prema specifičnim karakteristikama djelatnosti i unutrašnje organizacije i tehnološke strukture. To znači da se kontnim planom definišu samo računi višeg ranga, dok se razrada analitičkih konta ostavlja slobodno privrednom subjektu. (2) Za uređenje unutrašnje strukture kontnog okvira u osnovi su najčešće u primjeni: (a) kontni okvir na osnovu funkcionalnog principa, i (b) kontni okvir na osnovu bilansnog principa.

(a) Funkcionalni princip u osnovi se zasniva na prihvatanju kružnog toka sredstava u reprodukciji i funkcija koje u njemu obavljaju pojedine vrste uloženih sredstava. Zbog toga je i ovaj princip kontnog plana koji se još naziva i procesnim pogodan za upravljačko računovodstvo, odnosno za izradu pogonskog obračuna sa kalkulacijama, koji treba da posluži, prije svega menadžmentu za donošenje poslovnih odluka. Pogonski obračun je u osnovi račun interne ekonomije. U procesu trošenja jednih dobara sa ciljem stvaranja drugih, on iskazuje troškove, učinke, prihod; analitički pokazuje na čemu se zarađuje, a na čemu gubi, kolika je cijena koštanja, da li se ona prekoračuje ili se uklapa u standardne - objektivno uslovljene troškove. (b) Sistematizacija konta po bilansnom principu polazi od odnosa pojedinog računa prema bilansu, tj. prema mjestu na kojima se pojedina konta nalaze u bilansu stanja: aktiva i pasiva, i u bilansu uspjeh: rashodi i prihodi.

SADRŽINA KONTNOG OKVIRA PO KLASAMA Uredbom o kontnom okviru za preduzeća propisan je Kontni okvir, po funkcionalnom principu koji obezbeđuje vođenje knjigovodstva po sistemu jedinstvenih računa. Kontni plan je podijeljen na deset (10) klasa, a svaka klasa na odgovarajuće grupe - dvocifrene račune, a u okviru grupa sadržana su sintetička konta (trocifrena konta kao obavezna). Prema svojim potrebama, preduzeća raščlanjuju sintetička konta na analitička i na taj način ustrojavaju analitički kontni plan sa četiri i više cifara.   Kontni plan za preduzeća i zadruge zasnovan na bilansnom principu, sadrži slijedeće klase:

0 -NEUPLAĆENI UPISANI KAPITAL I STALNA SREDSTVA 1 -ZALIHE 2 -KRATKOROČNA POTRAŽIVANJA, PLASMANI I GOTOVINA 3 -KAPITAL 4 -DUGOROČNA REZERVISANJA I OBAVEZE 5 -RASHODI 6 -PRIHODI 7 -OTVARANJE I ZAKLJUČAK RAČUNA STANJA I USPJEHA 8 -VANPOSLOVNA SREDSTVA I IZVORI I VABILANSNA EVIDENCIJA 9 -OBRAČUN TROŠKOVA I UČINAKA

PITANJA ZA KOLOKVIJ Pojam i definicija računovodstva Koje podatke osigurava računovodstvo Vrste računovodstva Sadržaj računovodstva Knjigovodstvo, pojam i sitemi Računovodstveno planiranje Računovodstvena kontrola Računovodstvena analiza Sredstva preduzeća Izvori sredstava preduzeća Bilans i osnovne karekteristike bilansa Principi sastavljanja bilansa Osnovne bilansne promjene

14. Promjene u vezi rashoda i prihoda 15. Konta 16 14. Promjene u vezi rashoda i prihoda 15. Konta 16. Evidencija poslovnih događaja na kontima 17. Oblici konta 18. Vrste konta 19. Dnevnik 20. Zakljucni list 21. Metode i knjigovodstvene tehnike 22. Greške u knjigovodstvu i postupak iznalaženja grešaka 23. Ispravljanje grešaka u knjigovodstvu 24. Kontni okvir-plan 25. Principi formiranja kontnog okvira 26. Sadržina kontnog okvira po klasama