Što je filozofija? http://en.wikipedia.org/wiki/The_School_of_Athens Pitati se o filozofiji, o tome što ona jest i koji je njen smisao (ako pretpostavimo da ga uopće ima) i pokušati suvislo odgovoriti na to pitanje znači filozofirati. Odgovor na pitanje “Što je filozofija?” nije moguć sa stanovišta izvan filozofije. Stoga ćemo se, umjesto stroge definicije filozofije, morati zadovoljiti pokušajem da joj se približimo neizravnim putem. Predloženi “put” svakako nije jedini mogući. Rafael, Atenska škola

Φιλοσοφία - filosofia Grč. φιλοσοφία Φίλος – filos (prijatelj, ljubitelj) Σοφία – sofia (mudrost) Riječ se po prvi put pojavljuje u 6.st prije Krista, a povjesničari filozofije dvoje oko toga tko ju je prvi upotrebio – Pitagora (oko 580-500) ili Heraklit (oko 540-480). U stalnoj se upotrebi nalazi tek kod Sokrata (470-399), odnosno Platona (427-347). Iako je prvi filozof - Tales (7-6 st. prije Krista), “otac grčke filozofije” i jedan od legendarnih sedam mudraca, antički filozofi, pa i najveći među njima - Platon i Aristotel, sebe skromno smatraju i u skladu s time se i nazivaju tek ljubiteljima mudrosti – filosofos, a ne mudracima – sofos.

Eros – demon u potrazi za istinom i ljepotom Platon, dijalog Gozba “Kao sin Porosa i Penije u ovakav je usud postavljen Eros: ... niti je kao besmrtan po naravi ustrojen, niti kao smrtan ... niti je Eros siromašan niti je bogat. A i u pogledu mudrosti i neukosti u sredini je. S tim naime stoji ovako: Od bogova niti jedan ne ljubi mudrost, niti žudi mudrim postati – već jest naime. A ni oni neuki ne ljube mudrost, niti žude mudrima postati. Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se činiti dostatnim, a da se nije lijep, dobar i pametan. Koji su onda Diotimo – rekoh ja – oni koji ljube mudrost (filosofi), ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je već i djetetu jasno, oni između tog obojeg, kojima bi i Eros pripadao.” (Platon, Simpozij) “... Eros kao jedan demon, posrednik je između bogova i ljudi, bogatstva i bijede, istine i privida, ljepote i ružnoće, jedinstva i mnoštva. ... Posredujući između neznanja i mudrosti, on je ona snaga koja uopće omogućuje rađanje filosofije, jer bogovi ne teže za mudrošću, ne filosofiraju, već jesu mudri, a filosofira još manje onaj tko je nerazuman, jer je taj u svome nerazumijevanju posve sam sebi dovoljan. Samo je Eros ljubeći mudrost i težeći za njom nužno filosofičan, i on filosofirajući biva između mudraca i neznalice.” (Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike)

“Znam da ne znam” Sokrat Filozofija počinje čim nam naš “poznati”, svakidašnji svijet izgubi svoju samorazumljivost. Filozofija započinje pitanjem o onome naizgled neupitnom. “Tko sam ja?” Začuđeni Sokrat provjerava navodne riječi delfskog proročišta da je on najmudriji od Grka. U razgovoru s uglednicima svog vremena različitih zanimanja nastoji naći mudrijeg od sebe, ali ne uspijeva. Svi oni, naime, posjeduju određena znanja, ali im nedostaje općenitog znanja o bitnome, a da toga uopće nisu svjesni. Stoga Sokrat zaključuje da se njegova mudrost sastoji u svijesti o vlastitome neznanju.

Filozofija i svagdašnje iskustvo Filozofija se uvijek pita o čovjeku i svijetu kako su nam dati u svakidašnjem iskustvu. Filozofija polazi od svakodnevnog iskustva kritički ga propitujući. Svakidašnjim iskustvom raspolaže svaki čovjek. Stoga se filozofija tiče svakoga. Filozofija traga za smislom čovjeka i svijeta. Ona je, stoga, čovjeku zadana i neizbježna. Koje je boje ova ormar?(BOJA ORMARA KAO SVAKODNEVNO ISKUSTO, NEŠTO SAMORAZUMLJIVO) Je li smeđ zato što ga ja vidim smeđega ili ga ja vidim smeđega jer je on po sebi smeđ? (KRITIČKO PROPITIVANJE - SVAKODNEVNO ISKUSTVO GUBI SVOJU SAMORAZUMLJIVOST, POSTAJE PROBLEM) Moram raditi da bih zaradio novac kako bih prehranio obitelj. Je li rad, stvaralaštvo, svrha samom sebi, ispunjava li radom čovjek svoj smisao ili je rad sredstvo preživljavanja? Filozofska se pitanja nameću svakom čovjeku i čovjek na njih odgovara. No nije svaki odgovor na filozofsko pitanje filozofija. Riječ je o tzv. predznanstvenoj filozofiji koja je negdje “pokupljena” bez kritičkog promišljanja, o pretpostavkama nikada svjesno promišljenima, a koje često rukovode ljudskim riječima i djelima. Filozofirati se može na različitim razinama, a filozofska tradicija postavlja našem filozofiranju standard. Iz toga jasno slijedi da je poznavanje filozofske tradicije uvijet filozofiranja na nivou tradicije. U tom se smislu može naučiti filozofirati upuštajući se u dijalog s tradicijom.

Izvori filozofije Čuđenje nad onim što se drugima čini samo po sebi razumljivim. Sumnja u sve što se u svakodnevnom iskustvu, znanostima ili objavi uzima kao prešutna pretpostavka. Platon (427-347) ČUĐENJE - Filozofska tradicija zarana ističe čuđenje kao “duševno stanje filozofa” (Platon), koji se “zbog čuđenja ... počinju baviti mudrošću.” (Aristotel) Svakidašnje iskustveno znanje pokazuje se u čuđenju kao neznanje, a svijest o vlastitom neznanju rađa želju za istinskim znanjem. Ono, mora, međutim, biti različitog karaktera od svakidašnjeg iskustvenog. (Leibniz – slučajne i nužne istine) 2. SUMNJA - U čuđenju izgubljena samorazumljivost čini svakodnevno iskustveno znanje dvojbenim. Dvojbenim prvenstveno postaje znanje utemeljeno u osjetilnom iskustvu. Sumnja, međutim, ne vodi relativizmu; ona je samo put k nedvojbenom. Filozofska kritika iskustvenog znanja vodi izvjesnijim znanjima, umnim istinama utemeljenim u razumu i umu. (Descartes) Sumnja, osim toga, kritički razara svaku dogmu utemeljenu na autoritetu (znanstvenom, religijskom, političkom). Predvidjevši pomrčinu sunca 585. prije Krista, Tales je iskazao filozofsku sumnju u prešutne pretpostavke koje mu je mitološka tradicija nudila. Sumnja je porodila filozofiju koja je mitološku (antropomorfnu, teleologijsku) sliku svijeta zamijenila znanstvenom (kauzalnom). Tales (624-547)

Svijest o izgubljenosti, konačnosti i ograničenosti čovjekova bića. Potresenost Suvremena filozofija naglašava upravo moment potresenosti kao jedan od izvora filozofije. Naravno, iz potresenosti kao prirodnog ljudskog stanja (suočenost s tamom beskraja i besmisla) ne proizlazi nužno filozofija. Postoje različiti nefilozofski pristupu čovjeku i svijetu (znanstveni, religijski, umjetnički ...) Svijest o izgubljenosti, konačnosti i ograničenosti čovjekova bića.

Dijalog “Kada mi filozofiramo? Očigledno tek onda kad povedemo razgovor s filozofima. To uključuje da s njima pretresemo ono o čemu oni govore. To zajedničko pretresanje ... To je razgovaranje ... Razgovaranje kao dijalog.” Martin Heidegger Platonova Akademija, detalj rimskog mozaika

Gnothi seauton – Spoznaj sama sebe! Filozofija Polazište Izvori Ljubav prema mudrosti Svakodnevno iskustvo čovjeka u svijetu Gubitak samorazumljivosti čuđenje sumnja potresenost “Znam da ne znam” Dijalog Čovjekov usud Jacques-Louis David, Sokratova smrt