- uvod u svijet autotrofnih organizama

Παρουσίαση με θέμα: "- uvod u svijet autotrofnih organizama"— Μεταγράφημα παρουσίασης:

1 - uvod u svijet autotrofnih organizama
Botanika - uvod u svijet autotrofnih organizama

2 Botanika = grana biologije koja se bavi proučavanjem biljaka (grč. botane = biljka, trava). Pokriva široko znanstveno područje, koje uključuje proučavanje: rasta biljaka, razmnožavanja, metabolizma, biljnih bolesti, evolucije biljaka itd. Razvila se u 18. stoljeću. Ipak, u carstvu biljaka nisu uključeni svi autotrofni organizmi koji pomoću fotosinteze stvaraju organsku tvar! Fotoautrotrofne organizme nalazimo u sklopu 3 carstava u klasifikaciji vrsta od 5: 1. Carstvo Monera (bakterije i cijanobakterije) 2. Carstvo Protista (zeleni, zlatnožuti i svjetleći bičaši, sve alge) 3. Biljno carstvo

3

4

5

6

7

8

9 Fitoplankton - najveća tvornica kisika na Zemlji
autotrofna komponenta planktonske zajednice Fitoplankton su jednostanični organizmi koji se mogu udruživati u kolonije. Izgled i oblik stanice odreduje stanična stijenka koja je najčešće gradena od celuloze, kao kod biljaka, a može imati i uklopine u stijenki u obliku ljusaka od kalcijevog karbonata ili silicija. Najveći fitoplankton (mikrofitoplankton μm) uključuje alge kremenjašice, (Diatomeae), svjetleće bičaše (Dinophyta) i kokolitoforide (Coccospherales). Najmanji plankton, nanofitoplankton (220 μm) i pikofitoplankton ( μm), uključuje jednostanične planktonske oblike cijanobakterija (Cyanobacteria).

10 Fitoplankton - najveća tvornica kisika na Zemlji
Baza hranidbenih lanaca u vodenim ekosustavima U morima se odvija ukupno 2/3 ukupne fotosinteze na Zemlji, najvećim dijelom u sklopu fitoplanktona Cijanobakterije pridonose oko 70% primarne produkcije u oceanima (proizvodnja organske tvari i kisika) Boja mora i oceana uvelike ovisi o broju i vrsti fitoplanktona (zelenije more gdje ima više fitoplanktona, a plavo gdje je manje) Obitavaju u osvijetljenom području = eufotičkoj zoni Rast im je ograničen hranjivima kao što su nitrati, fosfati, silicij, željezo itd.

11 “Cvjetanje’’ mora vidljivo iz Svemira

12 Odjeljak Chlorophyta – zelene alge
Izrazito zelene boje jer u njihovim kloroplastima, uz karotene i ksantofile, prevladavaju zeleni pignenti – klorofil a i b Velika raznolikost u slatkim vodama Sadrže bjelančevinasta zrnca, pirenoide, na koje se skuplja produkt fotosinteze - škrob Razmnožavaju se spolno i nespolno Odjeljak uključuje mnoge jednostanične i kolonijalne planktonske alge, te mnoge jednostanične i višestanične bentoske alge koje su pričvršćene na stijenu (epiliti) ili na drugim biljkama (epifiti)

13

14 Odjeljak Rhodophyta – crvene alge
Uglavnom višestanični organizmi raznolikog oblika steljke Žive uglavnom u moru na stjenovitom dnu Živo od površine do razmjerno velikih dubina (Bahami -268 m dubine gdje prodire samo 0,001% površinskog svjetla) Jedan od najvažnijih proizvoda u akvakulturi – glavni uzgajivači su Kina, Japan i Filipini. Služe u ljudskoj prehrani, ishrani stoke, umjetna gnojiva, ali su najvažnije tvari koje se iz njih dobivaju, kao npr. agar (za kreme, sladolede, pudinge, konzerviranje mesa i ribe). Temeljna fotosintetska boja je klorofil a, a crvena boja potječe od fotosintetičkog pigmenta fikoeritrina Unutrašnji slojevi stanične stijenke izgrađeni su od celuloze, a vanjski od pektina Rezervna tvar je u obliku polisaharida koji se zove floridejski škrob U sistematskom redu Corallinales alge talože u svojim staničnim stijenkama kristale kalcita, odnosno CaCO3 i stvaraju vrlo važne koraligenske zajednice u moru Razmnožavaju se spolno i nespolno. Imaju vrlo složene izmjene generacija, a zanimljivo je da muške spolne stanice (spermaciji) nemaju bičeva.

15 Jeste li znali da je Zagrebačka katedrala izgrađena od litotamnijskog vapnenca?

16 Odjeljak Phaeophyta – smeđe alge
Sve svojte su višestanične Neke svojte ( npr. kod roda Sargassum) imaju jako diferenciran talus kod kojeg možemo razlikovati dijelove nalik ‘’korijenu’’ (rizoid), ‘’stablu (kauloid) i ‘’listu’’ (filoid) Bičaste stanice obično imaju fotoosjetljiv aparat, sastavljen od bičastih nabreklina na stražnjem biču i očne pjege (stigme) koja se nalazi unutar kloroplasta Većinom žive moru Osnovna boja potječe od fukoksantina Razmnožavaju se vegetativno trganjem talusa, nespolno i spolno izmjenom generacija

17 Jadranski bračić – endemska vrsta!
kelp Značajan jadranski rod Cystoseira

18 CARSTVO : Biljke (Vegetabilia)
Nasuprot steljnjačama koje smo malo prije upoznali, stablašice nazivamo i više biljke jer imaju viši stupanj organizacije tijela i evolucijski su mlađe, a budući da primarno žive na kopnu, zovu se i KOPNENE BILJKE. Biljke su se vjerojatno razvile iz zelenih algi koje su živjele prije više od 400 milijuna godina Njihova nazočnost na kopnu izutetno je važna jer omogućuju opstanak životinjama i čovjeku! Dijelimo ih na: NEVASKULARNE STABLAŠICE - mahovine VASKULARNE STABLAŠICE – papratnjače - sjemenjače – golosjemenjače - kritosjemenjače (jednosupnice i dvosupnice)

19 CARSTVO : Biljke (Vegetabilia)
U biljno carstvo spadaju organizmi s višestaničnim tijelom izgrađenim od tkiva i organa, staničnom stijenkom od celuloze,autotrofnim načinom prehrane, prije svega kopnenim načinom života, te izmjenom generacija (sporofita i gametofita) Ti organizmi imaju dobro razvijen izdanak (stabljiku s listovima), a kako je temeljni dio izdanka stabljika, zovu se STABLAŠICE 2 skupine biljnih organa: vegetativni i generativni Vegetativni - korijen, stabljika i list = uloga u održavanju biljke na životu Generativni – vrlo raznoliki, služe za razmnožavanje, a u kritosjemenjača i za rasprostranjivanje (plod)

20 Najstarije stablašice
Njima se smatraju izumrle biljke iz skupine PSILOFITA. Neki predstavnici tih psilofita žive i danas primjerice PSILOTUM, stanovnik tropskih predjela koji se odlikuje vrlo jednostavnom građom. Gametofit – spolna generacija Sporofit – nespolna generacija

21 KORIJEN Učvršćuje biljku za tlo i spriječava obaranje biljke, apsorbira vodu i mineralne tvari Na vrhu korijena se formira korijenova kapa, a u smjeru baze korijena - stanice koje će kasnije ući u produžni rast. Korijenova kapa štiti meristemske (vegetacijske) stanice od mehaničkoga oštećenja za vrijeme prodiranja korijena kroz tlo, a izlučuje i sluz koja olakšava prodiranje korijena kroz tlo. Vegetacijski vršak korijena je dio u kojem se odvijaju diobe stanica i rast korijena u dubinu. Korijenove dlačice upijaju vodu s otopljenim mineralnim tvarima. Njihov životnim vijek je vrlo kratak, traje samo nekoliko dana.

22 Korijen golosjemenjača i dvosupnica se bočno grana, pa kažemo da te biljke imaju BOČNO RAZGRANAT KORIJEN. U bočno razgranatog korijena razlikujemo GLAVNI KORIJEN i BOČNO KORIJENJE. Međutim, ima biljaka koje uopće nemaju korijen u pravom smislu, a to su POLUNAMETNICI (Imela) i NAMETNICI (Volovodi). Umjesto pravog korijena, te stablašice imaju tvorevine u obliku sisaljki, tzv. HAUSTORIJE.

23 Preobrazba korijena Najpoznatije preobraženo korijenje jest :
Repast korijen ( zadebljani glavni korijen npr. mrkva, celer..) Korijenski gomolji (zadebljano bočno korijenje npr. dalia) Zračno korijenje (razvija se iz stabljike, u zraku, a uloge su mu različite). Može služiti za pričvršćivanje stabljike (bršljan), za upijanje atmosferske vlage (monstere), kao potpora razgranatoj krošnji (fikus).

24 STABLJIKA Os izdanka i vegetativni organ biljke koji provodi vodu i otopljene mineralne tvari od korijena do krajnjih dijelova izdanka i asimilata, od listova do svih dijelova biljke. Stabljika redovito nosi listove i pupove, a ponekad i druge organe, primjerice cvijetove i plodove Bočno razgranata stabljika ima GLAVNU STABLJIKU i BOČNE OGRANKE Na vrhu glavne stabljike iz svakog bočnog ogranka je TJEMENI PUP, a u njemu vegetacijski vršak koji služi rastu stabljike u vis. Članci Koljenca

25 Zeleni i drveće Prema građi stabljika može biti
ZELJASTA ili DRVENASTA. Biljke koje imaju zeljastu stabljiku, u kojoj prevladava osnovno tkivo, zovu se ZELENI. Zeleni mogu biti Jednogodišnje (PŠENICA I KUKURUZ) Dvogodišnje ( mrkva, peršin i celer) Višegodišnje (krumpir, lukovi i šumarice) Za razliku od zeleni, DRVENASTE BILJKE ili DRVEĆE uvijek su više godišnje biljke s odrvenjenom stabljikom u kojoj prevladavaju potporna ili provodna tkiva. Drvenastim biljkama pripadaju STABLA (hrast lužnjak), GRMOVI (divlja ruža) POLUGRMOVI (kadulja)

26 Hrast lužnjak Divlja ruža Kadulja

27 Preobrazba stabljike PODZEMNE, TRN, VITICA, FILOKLADIJ, KLADODIJ.
Najpoznatije preobražene stabljike jesu: PODZEMNE, TRN, VITICA, FILOKLADIJ, KLADODIJ. Podzemne stabljike nalaze se u zemlji, nose listove i pupove (gomolj, likovica, i podanak ) Trnovima nazivamo probražene kratke ogranke stabljike čiji je oblik šiljast, a zadaća zaštitna (glog) Vitice su preobraženi dijelovi stabljike u obliku nitastih tvorevina koje su osjetljive na dodir, služe za penjanje i pričvršćivanje biljaka za podlogu npr. vinova loza. Filokladij su zapravo preobraženi ogranci stabljike u obliku zelenih i spljoštenih listova koji obavljaju ulogu listova (bodljikava veprina). Kladodijima nazivamo spoljštene stabljike zelene boje koje služe za fotosintezu i pohranjivanje vode (božićni kaktus).

28 Filokladij - bodljikava veprina Podzemna stabljika -podanak Vitica
- vinova loza Trn stabljika -glog Kladodiji -božićni kaktus

29 Vegetativni organ biljke koji služe za FOTOSINTEZU i TRANSPIRACIJU.
Sastoji se od tri temeljna dijela: PLOJKE, PETELJKE, I PODINE Plojka je najvažniji dio lista jer se upravo u njoj odvijaju spomenuti procesi. Razlikuju se dvije temeljne skupine listova i to: JEDNOSTAVNI imaju jednu nerazdijeljivu plojku koja može biti ili cjelovita ili urezana SASTAVLJENI imaju jednu plojku, a ona je u njih razdjeljena na više dijelova, tzv. LISKI, koje su nalik na male plojke. LIST

30 Nervatura na listu može biti viličasta (ginko), prugasta (jednosupnice) I mrežasta (većina papratnjača i sve dvosupnice). Igličasti listovi četinjača imaju samo jednu ili dvije žile! RASPORED LISTOVA na stabljici može biti u osnovi trojak; naizmjeničan, nasuprotan i pršljenast. O NAIZMJENIČNOM je rasporedu riječ kada se na svakom koljencu stabljike nalazi po jedan list, o NASUPROTNOM kada se na svakom koljencu nalaze dva lista, jedan nasuprot drugom. PRŠLJENASTO su raspoređeni listovi kada su na koljencu tri lista ili više njih. ANATOMSKA GRAĐA plojke uvelike ovisi o ekološkim uvjetima staništa na kojem biljka živi.

31 Podina je dio kojim je list pričvršćen na stabljiku.
Peteljka je dio lista koji nosi plojku i usmjeruje je prema sunčevoj svjetlosti. Nemaju li listovi peteljku, primjerice trava, zovu se SJEDEĆI LISTOVI. Podina je dio kojim je list pričvršćen na stabljiku. Listovi općenito žive kratko, posebice LITOPADNI, samo jedno vegetacijsko razdoblje. Duže žive VAZDAZELENI LISTOVI, u prosjeku 1 do 5 godina. Prava su rijetkost listovi koji žive od 15 godine Osobit su tip listova SUPKE ili KOTILEDONI, to su zapravo listovi klice ili embrije.

32 Preobrazba listova Bundeva Kaktus
Kao i stabljika, listovi se mogu preobaraziti u TRNOVE i VITICE. Preobražene listove u trnove ima žutika te svi kaktusi, a listove preobražene u vitice imaju grašak i bundeva. List može imati i zaštitnu ekološku funkciju te može biti preobražen u organe za hvatanje životinja (te biljke su autotrofne, dakle zelene su i obavljaju fotosintezu). Pricvjetni listovi - brakteje Bundeva Kaktus Mesojedne biljke

33 Vegetativno razmnožavanje
Od vegetativnih načina razmnožavanja spomenut ćemo ove: RAZMNOŽAVANJE KORJENOM, STABLJIKOM i LISTOM, PODZEMNIM STABLJIKAMA, BULBILIMA i TURIONIMA Razmnožavanje korjenom odvija se tako da se iz pupova na korjenu razviju izbojci. Oni se nalaze uz matičnu biljku. Mogu se vidjeti, naprimjer, oko stabala bagrema i jorgovana te voćaka. Razmnožavanje stabljikom odvija se REZNICAMA, POVANJENICAMA i VRIJEŽAMA. REZNICE su odvojeni djelovi stabljike koji imaju sposobnost obnavljanja (krhka vrba). Ramnožavanje reznicama rabi čovjek naprimjer u uzgoju vinove loze. POVALJENICE su grane matične biljke koje prilježu uz tlo, a VRIJEŽA nitasti izdanci zeljaste nadzemne stabljike koji pužu po zemlji. Razmnožavanje vriježama primjenjuje se pri uzgoju jagoda.

34 Podancima, lukovicama i gomoljima razmnožavaju se višegodišnje zeleni.
Razmnožavanje listom mnogo je rijeđe nego razmnožavanje korijenom i stabljikom. Taj se način razmnožavanja primjenjuje pri uzgoju lončanica. Na taj se način razmnožavaju afrička ljubica i carska begonija. Razmnožavanje bulbilima - to su rasplodni pupovi koji u glavnom nastaju u pazušcu lista, ali se iz njih ne razvijaju bočni ogranci, nego oni padaju na tlo gdje se zakorijene i isklijaju u nove biljke (lukovičaste režuhe, zlatice) Razmnožavanje turionima u vodenih biljaka - proljeće, se hranjive tvari potroše, turioni postaju lakši, isplivaju na površinu vode gdje isklijaju u nove biljke. Osim navedenih načina tu su i umjetni načini vegetativnog razmnožavanja (cijepljenje, kultura tkiva).

35 Prilagodbe vegetativnih organa
Vegetativni organi stablašica često su prilagođeni vanjskim čimbenicima, prije svega količini vode i sunčeve svjetlosti. S obzirom na prilagodbe u vezi s vodom, razlikuje se 4 tipa biljaka: HIDROFITI, HIGROFITI, KSEROFITI I MEZOFITI Hidrofiti su prilagođeni životu u vodi Higrofiti su prilagođeni životu na vlažnim staništima Kserofiti su prilagođeni životu na suhim staništima Mezofiti su prilagođeni životu na staništima s promjenjivom vlažnošću

36 NEVASKULARNE STABLAŠICE MAHOVINE
Smatramo ih najprimitivnijim stablašicama. Nemaju prave vegetativne organe, nego RIZOIDE, STABALCE i LISTIĆE. Oni nemaju ni pravi provodni sustav, pa se zbog toga zovu nevaskularne stablašice. Mahovine nisu ni prave kopnene biljke jer je za njihovo održavanje na životu prijeko potrebno mnogo vode. Mahovine se razmnožavaju NESPOLNO I SPOLNO ; nespolno SPORAMA, a spolno OOGAMIJOM (spajanjem jajne stanice i spermatozoida) oba se načina izmjenjuju u obliku HETEROMORFNE IZMJENE GENERACIJA.

37

38 Dijelovi mahovina su gametofit i sporofit.
Gametofit obavlja fotosintezu i može samostalno živjeti bez sporofita Sporofit se nalazi na gametofitu i na neki način parazitira na njemu uzimajući iz njega vodu, minerale, i organske tvari te ne može živjeti samostalno već nako sazrijevanja i rasijavanja spora ugiba. Iz toga proizlazi da je u mahovina jače razvijen gametofit nego sporofit Osim nespolnog i spolnog načina razmnožavanja mahovine se razmnožavaju i VEGETATIVNO, a odvija se pomoću rasplodnih tjelešaca koja se razvijaju u tzv.rasplodnim košaricama.

39 Rasprostranjenost i ekologija
Mahovine pretežno žive na vlažnim staništima, šumama i tresetištima. Budući da nemaju pravi provodni sustav, vodu primaju cijelom površinom tijela. Zbog težine opskrbe vodom nepostižu značajan rast. Mogu se naći i na izrazito suhim mjestima ali njihov životni ciklus tada završava prije ljetnih suša. Ima ih i na stijenama gdje s lišajima sudjeluju u stvaranju humusa. Stoga i njih, kao i lišaje, smatramo PIONIRIMA VEGETACIJE.

40 Predstavnici Mahovine dijelimo na dvije skupine: JETRENJARKE i PRAVE mahovine Jedna od najpoznatijih jetrenjarki svakako je zdenčara koja se može naći na izrazito važnim staništima osobito uz bunare izvore i riječne obale. Njezino je tijelo u obliku sploštene krpasto-vrpčaste steljke s viličastim ograncima Od pravih su mahovina važni OBIČNI VLASAK, koji je čest u bijelogoričnim šumama, te MAHOVINE TRESETARI

41 MAHOVINE TRESETARI žive na vlažnim mjestima s kiselom podlogom.
Njihova je osobitost da vršnim dijelom tijela neprestno rastu, dok im donji dio tijela odumire. Budući da je podloga na kojoj žive kisela odumrli dijelovi ne trunu već se karboniziraju i prelaze u TRESET (najmlađa vrsta ugljena) Od pravih je mahovina iznimno važno spomenuti i MAHOVINE SEDROTVORCE. One u nas žive u krškim vodama ( Krki, Plitvičkim jezerima), gdje pospješuju stvaranje sedvenih barijera preko kojih se slijevaju slapovi

42 VASKULARNE STABLAŠICE PAPRATNJAČE
Njih smatramo PRAVIM STABLAŠICAMA jer imaju prave vegetativne organe One nisu potpuno prilagođene kopnenom načinu života, jer im je za oplodnju prijeko potrebna voda Razmnožavaju se nespolno SPORAMA, i spolno OOGAMIJOM Imaju HETEROMORFNU IZMJENU GENERACIJA

43

44 Razdioba Papratnjačama pripadaju: CRVOTOČINE
Psilofiti, crvotočine, preslice i paprati. CRVOTOČINE Male vazdazelene biljke od kojih u nas žive OBIČNA CRVOTOČINA I SELAGINA. Običnu crvotočinu možemo naći u crnogoričnim šumama, npr. u Gorskom kotaru i Zagrebačkoj gori. Prepoznat ćemo ju po viličasto razgranatoj puzajućoj stabljici s uspravnim ograncima, malim zavojito raspoređenim vazdazelenim sjedećim listovima i viličasto razgranatom korijenju te tvorevinama poput klasića, tzv. STROBILIMA na vrhovima uspravnih ogranaka.

45 Imaju pretežno nasuprotno raspoređene listove
Selagina živi na sjenovitim mjestima u šikarama naših primorskih krajeva Imaju pretežno nasuprotno raspoređene listove Ovakve papratnjače koje imaju dvije vrste spora, mikrospore i megaspore, zovemo HETEROSPORNIM PAPRATNJAČAMA, za razliku od IZOSPORNIH PAPRATNJAČA, kao što je obična crvotočina, u kojih su sve spore jednake. Izumrle crvotočine bile su velika stabla, viša od 30 metara, koja su tvorila šume ( SIGILARIJE I LEPIDODENDRONI ). selagina Obična crvotočina

46 PRESLICE Zeljaste biljke vrlo osebujne građe Od 10-tak vrsta koliko ih živi u nas, svakako je najpoznatija POLJSKA PRESLICA koja naseljava vlažna mjesta uz kanale, živice, rubove šuma Ona ispod zemlje ima PODANAK, a iznad zemlje dvije vrste nadzemnih stabljika; FERTILNU I STERILNU. Samo u nekih preslica, primjerice MOČVARNE PRESLICE, donji je dio nadzemne stabljike sterilan, a gornji fertilan I izumrle prelice su također bila velika stabla koja su tvorila goleme šume

47 PAPRATI One su papratnjače koje nemaju STROBILE (tvorba koja se sastoji od glavne osi na koju su zavojito smješteni sporofili koji nose sporangije) Njihovo se tijelo sastoji od PODANAKA u zemlji i kratke NADZEMNE STABLJIKE iznad zemlje s razmjerno VELIKIM LISTOVIMA u odnosu prema stabljici Listovi su gotovo redovito razdijeljeni ili sastavljeni, samo su iznimno cjelovito Spore većine paprati su IZOSPORE, a protaliji JEDNODOMNI Paprati žive na cijeloj Zemlji, no najbrojnije su u tropskim predjelima gdje ima i drvenastih vrsta Naše su paprati zeljaste biljke. Ima ih oko 50 vrsta, a pretežno su stanovnici sjenovitih i vlažnih šuma. Poznate paprati u nas jesu : BUJAD, JELENAK, OSLAD, ZLATINJAK.. Posebna skupina su VODENE PAPRATI koje obitavaju uz vodu i močvarna staništa na koja su naknadno prešle (NEPAČKA I ČETVEROLISNA RAZNOROTKA)

48 SJEMENJAČE Sjemenke nastaju iz SJEMENIH ZAMETAKA nakon oplodnje
Oplodnja se odvija pomoću nepokretnih muških spolnih stanica, tzv. SPERMALNIH STANICA, bez posredstva vode. Za sjemenjače se može reći da su biljke koje su se potpuno prilagodile biljke na životu Razmnožavaju se nespolno( sporama) i spolno (spermatogamijom) Spermatogamija je spajanje nepokretne ženske spolne stanice tj. JAJNE STANICE i nepokretne muške spolne stanice, tj. SPERMALNE STANICE.

49 GOLOSJEMENJAČE KRITOSJEMENJAČE
Oba se načina razmnožavanja izmjenjuju u obliku HETEROMORFNE IZMJENE GENERACIJA. Znatno je jače razvijen sporofit. Iako su sporofit i gametofit jedna biljka, sjemenjače u našem okolišu zapravo su sporofiti u kojima se nalaze skriveni gametofiti. Prema smještaju sjemenih zametaka, sjemenjače se dijele na dva pododjeljka: GOLOSJEMENJAČE KRITOSJEMENJAČE

50 Crni bor, šumski bor, alepski bor i dalmatinski crni bor
GOLOSJEMENJAČE su drvenaste sjemenjače čiji su sjemeni zametci i sjemenke izvana vidljivi i u neposrednom dodiru s okolišem (malaze se na sjemenom listu ili ljusci) Najrasprostranjenije golosjemenjače jesu ČETINJAČE, odlikuju se razmjerno malim, vazdazelenim, igličastim listovima Oprašuju se vjetrom Golosjemenjače dijelimo na ČETINJAČE i PERASTOLISNE GOLOSJEMENJAČE Četinjače obuhvaćaju tri porodice: Borove, čemprese i tise Borovi obuhvaćaju 4 roda: Bor, jelu, smreku i ariš Poznati borovi u nas jesu: Crni bor, šumski bor, alepski bor i dalmatinski crni bor

51 VISOKOM SMREKOM I OMORIKOM.
Rod JELA u nas je zastupljen samo s jedno vrstom, BIJELOM JELOM, koju odlikuju nasuprotno raspoređene sploštene iglice, te uspravni češeri. SMREKE su zastupljene dvjema vrstama: VISOKOM SMREKOM I OMORIKOM. Obje imaju razmjerno kratke iglice i češere koji vise i cijeli otpadaju ARIŠ je poznat kao četinjača čije iglice otpadaju u jesen. Njemu je sličan libanonski CEDAR, on ima vazdazelene iglice ČEMPRESI su stabla ili grmovi kojima su svojstveni ljuskavi listovi PERASTOLISNIM GOLOSJEMENJAČAMA pripadaju cikasi i kositrenice. CIKASI je palmi slična golosjemenjača s nerazgranatom stabljikom i perastim listovima na vrhu. Predstavlja živi fosil. KOSITRENICE su šibaste gromolike biljke naših primorskih krajeva. Imaju člankovitu stabljiku, s malim listovima i sjemenke obavijene crvenim sočnim ovojem.

52 KRITOSJEMENJAČE su stablašice, drvenaste ili zeljaste građe u kojih u sjemeni zametci zatvoreni u plodnici tučka i sjemenke u usplođu ploda. Kod njih su sjemeni zametci izvana nevidljivi jer se nalaze unutar plodnice tučka. Najvažniji organ kritosjemenjača je CVIJET, služi razmnožavanju, a sastoji se od 4 dijela: Cvjetišta, ocvijeća, prašnika i tučka Cvjetište je vršni dio cvjetne stapke za koju su pričvršćeni i ostali dijelovi cvijeta, a može biti izbočeno, rano i udubljeno Ocvijeće je dio cvijeta kojeg čine preobraženi listovi koji obavijaju prašnike i tučak

53 Prašnici su muški dio cvijeta
Prašnici su muški dio cvijeta. Sastoje se od dva dijela: prašničke niti i prašnice. Broj prašnika u cvjetovima različitih kritosjemenjača je različit. Tučak je ženski dio cvijeta. Ima oblik boce, a nastao je sraštavanjem jednog plodnog lista ili više njih. Sastoji se od tri djela : plodnice, vrata i njuške Plodnica je donji prošireni dio tučka u koji su smješteni sjemeni zametci, pa je zato i najvažniji dio tučka Vrat je suženi i izduženi dio tučka koji ponekad može i izostati, a kroz koji klija peludna mješinica do plodnice Njuška je gornji dio tučka, koji služi prihvaćanju i klijanju peludnih zrnaca

54 Oprašivanje može biti:
Kad se u cvijetu nalaze i prašnici i tučak za cvijetove kažemo da su dvospolni, a kada se nalaze samo prašnici i samo tučak onda kažemo da su jednospolni. Kritosjemenjače se razmnožavaju nespolno sporama i spolno spermatogamijom, a oba se načina izmjenjuju u obliku izmjene generacija Da bi uopće došlo do razmnožavanja prijeko je potrebno da se prije toga obavi oprašivanje, a to znači da se pelud s prašnika prenese na njušku tučka Oprašivanje može biti: samooprašivanje i stranooprašivanje Kod samooprašivanja se pelud s prašnika jednog cvijeta prenosi na njušku tučka istog cvijeta.

55 Od cvatova imamo: grozd, klas, resu, štitac, klip, gronju i glavicu.
Kod strano oprašivanja s prašnika jednog cvijeta na njušku tučka drugog cvijeta, i to iste ili druge jedinke. U prenošenju peludnih zrnaca sudjeluju životinje, poglavito kukci, vjetar i voda. CVAT je skup pravilno raspoređenih cvjetova, na jednoj cvijetnoj stapci. Od cvatova imamo: grozd, klas, resu, štitac, klip, gronju i glavicu. Grozd ima uspravnu glavnu os koja nosu bočne osi prvog reda s po jednim cvijetom (bagrem). Klas ima također uspravnu glavnu os, ali sjedeće cvjetove (veliki trputac).

56 Resa je isto što i klas ali s glavnom osi koja visi (breza).
Klip ima jako zadebljalu uspravnu glavnu os i sjedeća cvjetove (kukuruz). Štitac ima više bočnih osi prvog reda koje su približno jednako duge kao i glavna os, sve izlaze iz istog mjesta, pa su cjetovi gotovo u istoj ravnini (lukovi). Gronja sliči štitcu ali su bočne osi nejednako duge (jabuka). Glavica ima jako skraćenu, proširenu i zadebljanu glavnu os sa sjedećim cvjetovima.

57 PLOD je generativni organ biljke koji služi za zaštitu sjemenki i rasprostranjivanje. Sastoji se od SJEMENKI i USPLOĐA. Imamo suhe i sočne plodove. Suhi plodovi imaju suho usplođe. Oni se mogu otvarati (pucavci) ako imaju više sjemenki ili ostati zatvoreni (nepucavci) ako imaju jednu sjemenku. Sluhi plodovi koji se rasprostranjuju vjetrom najčešće su sitni, a oni koji se rasprostranjuju životinjama priljepe su kukicama za dlaku ili perje životinja (čičak). Sočni plodovi su plodovi s usplođem koji je bogati hranjivim tvarima najčešće prilagođeni rasprostranjivanju životinjama (pticama, mravima), a biljke koje žive u vodi rasrostranjuju se vodom. Pri prenošenju sjemenki i plodova sudjeluje i čovjek koji je nenamjerno prenio i Pelinast limundžik, poznat kao izazivač alergija koji se danas širi kod nas.

58 Kritosjemenjače dijelimo na dva razreda: dvosupnice i jednosupnice
Kritosjemenjače dijelimo na dva razreda: dvosupnice i jednosupnice. PORODICE DVOSUPNICA Žabnjak ljutić ŽABNJACI- obuhvaćaju zeljaste biljke, s naizmjenično raspoređenim, razdjeljenim listovima i dvospolnim cvjetovima sa dvostrukim ili jednostavnim ocvjećem. Najvažnija osobina njihovih cvjetova je veći broj prašnika i tučkova koji su zavojito raspoređeni. Plod im je orah ili mjehur Žabnjacima pripadaju: livadne biljke ( žabnjak ljutić, zlatica), mnoge šumske biljke (bijela šumarica, crni kukurijek), močvarne biljke ( kaljužnica) te ukrasne biljke ( crnjika).

59 BUKVE – one su isključivo drvenaste biljke, odlikuju se jednospolnim cvjetovima s neuglednim ocvjećem. Oprašuju se vjetrom, a plodovi su orasi koje u hrastova zovemo žir. Toj porodici pripada bukva, pitomi kesten, te razne vrste hrastova. Poznati hrastovi kod nas su : hrast lužnjak, kitnjak, medunac te oštrika. LEPIRNJAČE – su pretežito zeljaste biljke, sa sastavljenim listovima rijeko cjelovitim. Cvjetovi su dvospolni s vjenčićem leptirastog oblika. Vjenčić se sastoji od pet latica, prašnika je deset, tučak je jedan, nadrastao s više sjemenjih zametaka. Plod je mahuna pa se zovu i mahunarke. Toj porodici pripada : grah, grašak, bob, crvena djetelina, lucerna, bagrem, brnistra, rogač i mimoza. bagrem grašak

60 KRSTAŠICE su zeljaste biljke , naizmjence raspoređenim listovima i dvospolnim, višesimetričnim cvjetovima skupljenim u grozdene cvatove Cvjetovi imaju 4 lapa i 4 latice, 6 prašnika, 1 tučak s nadraslom plodnicom, s jednim ili više sjemenih zametaka. Plod je suhi pucavac, nalik na mahunu, al je izgrađen od dva plodna lista i otvara se s dva zaklopca Pripadnici te porodice važne su gospodarske biljke koje se rabe kao povrće: glavati kupus, kelj, cvjetača, rotkva, velebitska degenija… ŠTITARKE su uglavnom zeljaste dvosupnice, rijeđe polugrmovi. Svojstveni su im razdjeljeni listovi, s dobro razvijenim rukavcem, šuplja stabljika te dvospolni, više simetrični cvjetovi. Cvjetovi su im razmjerno sitni. Imaju pet lapova, pet latica, pet prašnika i jedan tučak s podraslom plodnicom te dva sjemena zametka. Plodovi su suhi kalavci. Biljke sadrže aromatične tvari. Štikarke su: mrkva, peršin, celer, kim…

61 Majčina dušica Lavanda
USNAČE su precizno zeljaste dvosupnice prepoznaju se po četvero bridnoj stabljici, unakrsno nasuprotno raspoređenim listovima i jednosimetričnim dvousnatim cvjetovima koji imaju vjenčić od dvije usne Usnače imaju jedan tučak od dva plodna lista s četiri sjemena zametka u plodnici. Plod je kalavac koji se raspada na četiri jednosjemena plodića. Ovoj porodici pripadaju: ljekovita kadulja, metvica, majčina dušica, lavanda, ružmarin, bosiljak… Majčina dušica Lavanda

62 suncokret tratinčica GLAVOČIKE su najrazvijenije dvosupnice.
To su zapravo dvije porodice, cjevnjače i jezičnjače. One imaju cvat glavicu sa sjedećim cvjetovima u kojima je 5 prašnika, koji su srasli s prašnicama oko tučka, dok su prašničke niti slobodne Cjevnjačama pripadaju mnoge kultivirane biljke; artičoka, suncokret, kamilica, pelin, tratinčica, maslačak.. suncokret tratinčica

63 PORODICE JEDNOSUPNICA
LJILJANI su pretežito trajnice sa lukovicom, cjelovitim listovima i više simetričnim dvospolnim cvjetovima. Cvjetovi imaju perigon od 6 tepala, 6 prašnika i 1 tučka od 3 plodna lista sa nadraslom plodnicom i više sjemenih zametaka Plod je tobolac. Ta porodica obuhvaća; crveni luk, bijeli luk, poriluk, šparogu, tulipan, bijeli ljiljan, đurđicu.. ljiljan đurđica tulipan

64 kukuruz ječam Pšenice, raž, ječam, zob, riža, kukuruz..
TRAVE su najmlađi i najbrojnije jednosupnice i kritosjemenjače One su zeljaste biljke. Obilježava ih člankovita i šuplja stabljika, duguljasti listovi bez peteljke, s razvijenom bazom u obliku otvorenog rukavca, te najčešće dvospolni cvjetovi koji su skupljeni u sastavljene klasove koji se sastoje od klasića. Svaki je klasić obavijen s dvije plijeve, a plijeve i pljevice su pricvjetni listovi Toj porodici pripadaju mnoge žitarice: Pšenice, raž, ječam, zob, riža, kukuruz.. kukuruz ječam

65 Raznolikost biljaka Raznolikost živog svijeta je posljedica evolucije. Prema toj se teoriji razvoj života svijeta, a u sklopu njega i biljaka, odvijao kroz mutacije. Od novonastalih jedinki na životu su se održale samo one koje su bile najbolje prilagođene okolišu. Njihov prijelaz u nove vrste omogućila je izolacija. Ako je izolacija trajala vrlo dugo, nastajale su više sistematske jedinice, primjerice novi rodovi i porodice. Ako je izolacija trajala kratko, nastale su tzv. mlade vrste. One se u dodiru sa srodnim vrstama istog roda križaju, pa nastaju hibridi. U postanku parazita i poluparazita pojednostavljena građa i redukcija nisu znak primitivnosti nego bolje prilagođenosti životnim uvjetima.

66 Kratak osvrt na filogeniju biljaka
Drži se da su prvi oblici biljaka na Zemlji bile arhaične bakterije. Potom su se razvile bakterije, cijanobakterije i alge. Poslije alga nastale su prve stablašice, a zatim prve mahovine, papratnjače i golosjemenjače te kao posljednje prve kritosjemenjače Primitivnijim osobinama smatraju se drvenasta građa,vazda zeleni listovi, izbočeno cvjetište, velik broj prašnika i tučkova.. Naprednim osobinama smatraju se zeljasta građa, listopadni listovi, ravno ili udubljeno cvjetište, jednosimetrični cvjetovi… Na temelju takvih istraživanja zaključuje se da bi se žabnjaci mogli smatrati najstarijim, a glavočike najmlađim biljkama

67 Flora i vegetacija FLORU čine sve biljne svojte nekog područja. Neke su vrste široko rasprostranjene Zemljom, to su kozmopoliti, a druga skupina biljaka ograničena je rasprostranjenosti, to su endemi. Endemi mogu biti ostaci iz davne geološke prošlosti nekog područja ili su se pak razvili u novije geološko doba Hrvatska, je u usporedbi sa zemljama Srednje Europe ima mnogo endema, a najpoznatiji su Velebitska degenija, Hrvatska sibireja, Dubrovačka zečina… Floru danas možemo naći samo na pojedinačnom nalazištu (Zmijinac, Srebrni slak)

68 Velebitska degenija Hrvatska sibireja Dubrovačka zečina

69 Vegetacija u obliku džungle
VEGETACIJU čini skup svih biljnih zajednica nekog područja Hrvatska pripada vegetacijski vrlo bogatim europskim zemljama Raznolikost vegetacije odražava i bogatstvo flore Vegetacija u obliku džungle Šumska vegetacija

70 Važnost biljaka Kao što je poznato, biljke su u prvom redu izvor kisika. Rabe se u prehrani, služe kao sirovine za odjeću, ogrijev i graditeljstvo, za izradu različitih tehničkih predmeta, u medicini i farmaciji za pripremu lijekova, a nije manje važno ni da kao krasnice svojom bojom, oblikom i mirisom uljepšavaju naš život.

71 Biljke možemo još podijeliti i na: 1. Biljke koje se rabe za prehranu
To su kultivirane i divlje vrste koje nas opskrbljuju šećerima, bjelančevinama, mastima i uljima te mineralima i vitaminima. Pripadaju im žitarice, povrće, plodovi i sjemenke lepirnjača i jestive gljive. U ovu skupinu spadaju i voće; jezgričasto, koštuničasto, jagodičasto, bobičasto, južno voće, agrumi i lupinato voće povrće agrumi

72 kakaovac konoplja 2. Začinske biljke:
Pripadaju im kim, anis, kopar, paprika, komorač, papar, vanilija, cimet i mnoge usnače. 3. Biljke za pripremanje napitaka i pića Pripadaju im: kavača, jevac, i kakaovac, te hmelj i vinova loza. 4. Tekstilne biljke Daju vlakana za predivo Poznate biljke su : pamuk, od koje se kao vlakna rabe dlačice na sjemenkama, lan, konoplja i brnistra. kakaovac konoplja

73 Crni kukurijek Velebilje 5. ljekovite i otrovne biljke
Ublažavaju ili liječe bolesti ( usnače, gavočike, sitnolisna lipa, bazga…) Mnoge biljke među njima sadrže i otrov (štitarke, tise, velebilje,kužnjak, crni kukurijek i đurđica) 6. Ukrasne biljke To su biljke lijepog oblika, boje i mirisa, s kojima ukrašavamo okoliš i domove To se: petunija, crvenusalvija, maćuhica, verbena, potočnica te salamnato cvijeće. Crni kukurijek Velebilje

74 breskva banana smokva 7. Područja i podrijetla kultiviranih biljaka
Proso, soja, breskva, čaj, krastavac potječu iz Kine Riža, agrumi, kokos, banana i cimet potječu iz Indijskog područja Mediteransko je područje koljevka mnogo poznatih kultiviranih biljaka: artičoke, masline, lana, lavande, vinove loze, smokve itd. Sve su te biljke danas raširene diljem zemlje breskva banana smokva