Platon život i djela

Aristokle - Platon potomak ugledne aristokratske atenske obitelji: Otac Ariston iz obitelji atičkog kralja, majka dolazi iz Solonovog kruga Ujaci Kritija i Harmid, atenski političari iz vlade Tridesetorice Nije bio oženjen niti je imao djecu Sokratov učenik postaje s 20 godina U mladosti je želio aktivno sudjelovati u politici Platon (427.-347. pr.K.) je potomak ugledne aristokratske atenske obitelji (aristokratske - koja je u principu protiv demokracije) Pravo ime mu je Aristokle, a Platon nadimak (znači široki-h pleća) Otac Ariston iz obitelji posljednjeg atičkog kralja Majka dolazi iz Solonovog kruga Ujaci Kritija i Harmid, atenski političari iz vlade Tridesetorice Peloponeski rat (Atena–demokracija – Sparta–aristokracija); trajao 27 godina, osiromašio Atenu: "domaći i unutrašnji rat" Sokratov učenik postaje s 20 godina. Prije toga bio je učenik sofista Kratila. U mladosti je želio aktivno sudjelovati u politici. Kuga u gradu (i Periklo je od nje umro), ratni neuspjesi, za Peloponeskog rata U prevratu 404. godine vlast grabi aristokracija, vlada Tridesetorice (i Platonovi ujaci sudjeluju); Platon ima 24 godine, pozivaju ga da sudjeluje – nadao se da će vlada Tridesetorice učiniti kraj bespravlju, ali je bilo još gore.

"gorko sam se razočarao" u politici vidio je kako vlast pokušava uvući Sokrata u svoje prljave igre tjerajući ga da sudjeluje u hvatanju i ubojstvu jednog građanina (Leonta Salaminjanina, a bez suda), što Sokrat odbija. Naravno da to (Sokratu) ne opraštaju. Nakon pada vlade Tridesetorice, Sokrata optužuju i osuđuju... obnovljena je demokracija smaknula njegova učitelja i uzora - Sokrata! Napušta Atenu (ipak je on bio Sokratov učenik) Putuje… Megara (južno od Atene), Kirena (sjeverna Afrika), Egipat, Južna Italija (pitagorovci), Sirakuza (Sicilija) pokušaj ostvarenja svojih ideja države – neuspješno uhvaćen – prodan kao rob otkupio ga je učenik koji nije htio uzeti novac skupljen za njegov otkup za taj je novac kupljeno zemljište za njegovu buduću školu... i tako do četrdesete… "gorko sam se razočarao" vidjevši kako vlast pokušava uvući Sokrata u svoje prljave igre tjerajući ga da sudjeluje u hvatanju i ubojstvu jednog građanina (a bez suda), što Sokrat odbija. Naravno da mu to ne opraštaju. Nakon pada vlade Tridesetorice, Sokrata optužuju i osuđuju... obnovljena je demokracija smaknula njegova učitelja i uzora - Sokrata! Platon je ogorčen, ali i dovoljno i mudar, te se kloni neposredna sudjelovanja u političkim zbivanjima: "Razborit čovjek mora dizati svoj glas ako mu se čini da se državom loše upravlja, ali samo onda ako mu ne prijeti smrt... "problemi politike i socijalne etike ostaju međutim ipak osnovnim interesom čitava njegova života. Napušta Atenu (ipak je on bio Sokratov učenik), putuje Egipat, Južna Italija (pitagorovci), Sicilija, Sirakuza... (pokušaj ostvarenja svojih političkih ideja – neuspješno) S oko 40 godina vraća se u Atenu osniva i stalno poučava u svojoj školi Akademiji (u Akademovom vrtu) u Ateni gotovo pedeset godina. (Na ulazu u nju je pisalo: Neka ne ulazi nitko tko nije vješt u geometriji.) Sama Akademija je trajala do 529. god. poslije K. tj. preko 900 godina. Slavna tradicija te akademije prisutna je i danas u nazivima najviših nacionalnih znanstvenih ustanova a njegove preporuke i sustav obrazovanja u mnogočemu je ostao do danas, npr. obavezna poduka iz matematike. Umire u dubokoj starosti 437.god. Iza sebe je ostavio 35 dijaloga i 13 pisama.

Izvan politike o politici Platon je ogorčen, ali i dovoljno i mudar, pa se kloni neposredna sudjelovanja u političkim zbivanjima: Razborit čovjek mora dizati svoj glas ako mu se čini da se državom loše upravlja, ali samo onda ako mu ne prijeti smrt... Ipak: problemi politike i socijalne etike ostaju osnovnim interesom njegova života.

Neka ne ulazi nitko tko nije vješt u geometriji. Akademija S oko 40 godina vraća se u Atenu. Osniva i stalno poučava u svojoj školi Akademiji (u Akademovom gaju) u Ateni gotovo pedeset godina. Na ulazu u nju je pisalo: Aγεωμέτρητος μηδεὶς εἰσίτω Neka ne ulazi nitko tko nije vješt u geometriji. Sama Akademija je trajala do 529. god. poslije Kr. tj. preko 900 godina. car Justinijan ju ukida i to se smatra krajem Antike i početkom Srednjega vijeka Akadem atenski heroj, spominje se u legendi o junaku Tezeju, otmičaru Helene. Akadem je Heleninoj braći odao mjesto gdje je sakrivena Helena. Po gaju blizu Atene, koji je bio posvećen Akademu, nazvana je Platonova filozofska škola. S oko 40 godina vraća se u Atenu osniva i stalno poučava u svojoj školi Akademiji (u Akademovom vrtu) u Ateni gotovo pedeset godina. (Na ulazu u nju je pisalo: Neka ne ulazi nitko tko nije vješt u geometriji.) Sama Akademija je trajala do 529. god. poslije K. tj. preko 900 godina. Slavna tradicija te akademije prisutna je i danas u nazivima najviših nacionalnih znanstvenih ustanova a njegove preporuke i sustav obrazovanja u mnogočemu je ostao do danas, npr. obavezna poduka iz matematike. Platon je u početku poučavo u vrtu a kasnije pa u kući u kojoj su se školovali ali i stanovali mladi ljudi ne samo iz Atene već i iz ostalih dijelova svijeta. To je bila prva škola filozofije, zasnovana kao univerzitet. Imala je svoj statut, program, pravila ponašanja, spavaonice, knjižnicu… Nastala je po uzoru na pitagorejske škole s tom razlikom da se učenci nisu odijelili od svijeta. V Akademiji se pored filozofije proučavala matematika, geometrija, astronomija, govorništvo, glazba, logika, gramatika i brojna druga znanja… Umire u dubokoj starosti 437.god. Iza sebe je ostavio 35 dijaloga i 13 pisama.

Akademija ipak traje Slavna tradicija Platonove akademije prisutna je i danas u nazivima najviših nacionalnih znanstvenih ustanova. Sustav obrazovanja ostvaren u njegovoj Akademiji u mnogočemu je ostao do danas (npr. obavezna poduka iz matematike. Umire u dubokoj starosti 437.god.

Djela - dijalozi Platonovo učenje poznajemo izvorno jer su njegova djela sačuvana u cjelini. Većinom su to dijalozi. U obliku razgovora prenio je Platon žive misli svoga vremena, stvarne polemike Sokrata sa sofistima. Ta suprotstavljanja, u kojima Platon svjedoči ali i domišlja antiteze različitih životnih nazora, izražena su u dotjeranu obliku zavidne literarne vrijednosti. Sokrat se javlja kao nosilac Platonovih shvaćanja. Najpoznatiji dijalog je Politeia - Država u kojoj se isprepliću ontološka, etička, estetička, spoznajna, psihološka, politička i druga razmatranja. Njegov sustav sazrijeva pola stoljeća pa stoga povjesničari filozofije razlikuju nekoliko etapa Platonova razvoja: sokratsko, prijelazno, zrelo i kasno doba. Dijalozi Platon je jedan od najvećih filozofa uopće. Pod utjecajem je elejaca i pitagorejaca, a posebno Sokratove etike. On je na svoj način domislio tokove, pretpostavke, temeljne stavove i konzekvencije dotadašnjeg razvoja grčke filozofije. Platon je prvi grčki filozof koji je u svojim djelima nastojao obuhvatiti gotovo sve filozofske probleme, ostavljajući nam iza sebe sačuvan skoro cijeli opus svojih djela. Platonovo učenje poznajemo izvorno jer su njegova djela sačuvana u cjelini. Većinom su to dijalozi. U obliku razgovora prenio je Platon žive misli svoga vremena, stvarne polemike Sokrata sa sofistima. Ta suprotstavljanja, u kojima Platon svjedoči, ali i domišlja antiteze različitih životnih nazora, izražena su u dotjeranu obliku zavidne literarne vrijednosti. Sokrat se javlja kao nosilac Platonovih shvaćanja. Pojedine filozofske probleme koji ga zaokupljaju nije Platon izlagao sustavno, nego ih isprepliće i ponavlja u različitim dijalozima.Tako, npr. u najpoznatijem dijalogu u Državi isprepliće ontološka, etička, estetička, spoznajna, psihološka, politička i druga razmatranja. Usto on paralelno razvija probleme, teze i prigovore, tako da njegov sustav sazrijeva pola stoljeća. Povjesničari filozofije razlikuju nekoliko etapa Platonova razvoja: sokratsko, prijelazno, zrelo i kasno doba. Najpoznatiji su dijalozi: Država (O pravednosti) Simpozij (O ljubavi) Fedon (O duši) i Fedar - spisi zreloga doba Parmenid (Dijalog o idejama) Protagora (O vrlini) Teetet i Sofist (O znanju) Zakoni i drugi. Sačuvano je ukupno 35 dijaloga i 13 pisama.

Najpoznatiji dijalozi Država O pravednosti Simpozij O ljubavi Fedon O duši i Fedar - spisi zreloga doba Parmenid Dijalog o idejama Protagora O vrlini Teetet i Sofist O znanju Zakoni

Kako je pisao/govorio primjer Platonovog teksta – dijaloga Iz Politeia – sedma knjiga

Kako je pisao/govorio (primjer Platonovog teksta – dijaloga) — ... dakle Predoči si da ljudi žive u podzemnoj špilji, koja ima dug ulaz, otvoren prema svjetlu; da su ljudi u njoj od mala s okovima na nogama i vratu tako, da ostaju na istom mjestu i gledaju samo preda se, te glavu radi okova ne mogu naokolo okretati, a svjetlo im ognja gori odozgo i izdaleka - njima za leđima; među ognjem i sužnjevima zamisli put gore, a uza nj zid, kao što čarobnjaci stoje pred gledateljima iza ograde, preko koje pokazuju svoje sljeparije. — Predočujem si. — Predoči si dakle uz taj zid ljude, koji nose svakakve sprave, što iznad zida izviruju, kipove, druge životinje kamene, drvene i svakojako izrađene; i kako je prirodno, da jedni nositelji govore a drugi šute. — Čudnu sliku veliš i čudne sužnjeve. — Nalik na nas! Jer misliš li najprije, da bi sužnji od sebe samih i jedan od drugoga što drugo vidjeli osim sjena, što bi od ognja padale na stijenu pećine pred njima? — Naravno, ako bi bili prisiljeni cijeli život držati glavu nepomično? — A što bi vidjeli od predmeta, koji bi se mimo nosili? Zar ne bi isto? — Svakako. — Ako bi dakle mogli među sobom razgovarati, misliš da sjene, koje bi vidjeli, ne bi običavali zvati jednako kao i prave predmete? — Bez sumnje. — Što dalje, ako bi u tamnici od suprotne strane odjekivalo, kad bi koji od prolaznika progovorio, misliš da bi oni držali kako netko drugi govori, a ne sjena, koja bi mimo prolazila? — Zeusa mi, ne mislim. — Sasvim bi dakle takvi ljudi držali, da ništa drugo nije istina nego sjene predmeta? — Veoma nužno. — Gledaj dakle, što bi im se dogodilo, kad bi se toga izbavili, odbacili okove i izliječili ludosti. Kad bi koji bio odvezan i prisiljen iznenada ustati, okretati vrat, stupati i gledati gore prema svjetlu, osjećao bi kod svega toga bol, i radi bještanja svjetla ne bi mogao spoznati ono, od čega je do tada vidio sjenu — Što bi, misliš, rekao, ako bi mu tko govorio, da je do sada gledao tlapnje, a sada bolje vidi, sada, okrenut prema predmetima, je bliže bitku... Misliš li, da ne bi bio u zabuni i mislio, da je istinitije ono što je do tada gledao, nego ono što mu se sada pokazuje? — Dakako... Iz Politeia – sedma knjiga

Prvo razdoblje (djela u duhu svog učitelja Sokrata) Odbrana Sokratova - Sokratova odbrana na suđenju Kriton Sokrat kao dobar građanin koji odlučuje ispiti otrov zbog pokoravanja zakonima Eutifron Sokrat počinje razgovor o prirodi pobožnosti Lahet O hrabrosti. Ijon Protiv pjesnika Protagora O vrlini - vrlina je znanje i stoga se može naučiti. Harmid O umjerenosti Lisip I O prijateljstvu Država O pravdi Prijelazno razdoblje, Platon traži vlastiti put filozofskog promišljanja Gorgija Političar, ili pravo jačega nasuprot filozofu Menon Ispravlja se teza da se vrlina može naučiti Eutidem Protiv logičkih pogreški Hipija I O lijepom Hipija II Da li je bolje činiti zlo namerno ili nehotice Kratil O teoriji jezika. Prvi pokušaj utemeljenja filozofije jezika Meneksen Parodija retorike

Zrelo razdoblje (u kojem je Platon došao do svojih vlastitih postavki): Gozba Sva zemaljska ljepota samo je sjenka istinske Ljepote Fedon Ideje i besmrtnost Država knjige II–X. Veoma naglašen metafizički dualizam Fedar O prirodi ljubavi i trodijelnosti duše, kao u Državi Kasno razdoblje: Teetet O spoznaji. Pobija se Protagorin skepticizam. Parmenid Odbrana teorije ideja od kritike Sofist Ponovno razmatranje teorije ideja Državnik Vladar ima znanje. Država zakona je iz nužde Fileb Odnos uživanja prema dobru Timaj Nauka o prirodi. Demijurgova djelatnost Kritija Idealna država nasuprot osvajačkoj pomorskoj Zakoni i Dodatak Zakonima Platon pravi ustupke realnom životu Sedmo i Osmo pismo

Filozof - pisac - pjesnik Svi Platonovi spisi osim Odbrane Sokratove (i nekoliko pisama) imaju dijaloški oblik: Filozofski dijalog u Platonovim spisima dobiva umjetničku obradu. U njegovim dijalozima raspravljaju filozofi, pjesnici i mladi ljudi iz Sokratovog društva. Svi spomenuti u tekstu dijaloga su povijesne osobe i dijalog obično nosi naziv po nekome od njih. Glavni lik – osnovni sugovornik - u većini dijaloga je Sokrat Dijalozi pokazuju sposobnost za živo postavljanje scene, kojoj ne nedostaje ni dramatike. Mrski su mu sofisti a posebno se izdvaja lik sofista Protagore. Dijalozi su prožeti sjajnim pjesničkim slikama i usporedbama: opisi zagrobnog života, stvaranja svijeta, mit o Prometeju, stvaranje čovjeka, Atlantida... Platon nije samo veliki mislilac, nego i originalni umetnik, pisac dramatskoga dijaloga prožetog pesničkim motivima, majstor vajanja književnog lika i brušenja istančane scenske atmosfere te veliki stilista. Svi Platonovi spisi osim Odbrane Sokratove imaju dijaloški oblik. Premda se dijalog kao književni postupak javlja i ranije, napose u arhajskoj grčkoj poeziji, ipak je filozofski dijalog svoj oblik dobio tek u Sokratovoj školi, a pravu umetničku obradu u Platonovim spisima. U njegovim dijalozima raspravljaju filozofi, pesnici i mladi ljudi iz Sokratovog društva. Sva ta lica su istorijske ličnosti, i dijalog obično nosi naziv po nekome od njih. Glavni lik u većini dijaloga je upravo Sokrat i ti su dijalozi među najuspelijima s književne tačke gledišta (Gozba, Fedon, Fedar). Kasnije, počev od šezdesetih godina 4. veka stare ere, Sokratu se dodeljuje manje mesto u raspravama: on se prvo pojavljuje samo kao jedan od učesnika, da bi u Zakonima – poslednjem Platonovom delu – Sokratov lik sasvim iščezao. Platonovi dijalozi pokazuju autorovu sposobnost za živo postavljanje scene, kojoj ne nedostaje ni dramatike, kao što je okupljanje građana povodom dolaska jednog čuvenog sofiste u Protagori, gozba posle pobede na tragičkim takmičenjima u Gozbi, izlet za vreme vrućeg letnjeg dana u Fedru, Sokratov sastanak s prijateljima pred smrt u Fedonu. Platon je veliki majstor potretisanja likova: sva su lica potpuno individualizovana, čime se ističu njihovi međusobni kontrasti. Mnoga su, posebno Platonu mrski sofisti, dati satirički, gde se posebno izdvaja lik Protagore. Od svih likova najuspeliji je Sokratov: ispod satirske, silenske spoljašnosti toga starca, koji s lakoćom obara lažne autoritete, otkriva se u raspravama intelektualna i moralna draž, koja podstiče razmišljanje i ponašanje njegovih sagovornika. Dijalozi su prožeti sjajnim pesničkim slikama i poređenjima, koje često predstavljaju sredstvo Platonovog književnog stila, posebno u motivima koje ispunjavaju praznine u njegovom filozofskom sistemu te na mestima gde se istina ne može razumski dokazati (prikaz lebdenja još neovaploćene duše na granicama nebeskih prostranstava i posmatranje istine u Fedru, slika zagrobnog života u Gorgiji, Fedonu i Državniku, priča o stvaranju sveta u Timaju, priča o borbi iz pradavnih vremena između idealnog grčkog polisa i moćne "Atlantide" u Timaju i Kritiji, mit o Prometeju i Epimeteju u Protagori, te mit o cepanju pračoveka na muškarca i ženu u Gozbi).

preporuka Odbrana Sokratova Fedon je opis tuge učenika koju Sokrat svojom vedrinom uspijeva ublažiti Fedar sadrži mnogo pjesničkih slika pejzaža Gozba je vjerojatno najbolje Platonovo djelo s književnog stanovišta. Filozofija u njemu nije u prvom planu a opisane su žive iskre životne radosti priča o ljubavi. Politeia – Država je najvažnije Platonovo djelo i sadrži sve osnovne teme filozofije: ontologiju, gnoseologiju, antropologiju i praktičnu filozofiju (etiku i politiku) Među književno najuspelijim dijalozima jesu: Odbrana Sokratova, koji je ceo duboko poetičan i prožet herojskim žarom Sokrata koji ide u smrt ostajući veran svojoj misiji; Fedon, u kome prevladava tuga koju Sokrat svojom vedrinom uspeva ublažiti; Fedar, koji sadrži mnogo pesničkih slika, od pejzaža do drugog Sokratovog govora; te Gozba, verovatno najbolje Platonovo delo s književnog stanovišta, u kome filozofija zauzima samo malo mesta i u kome se uz žive iskre životne radosti priča o ljubavi.