Filozofija odgoja (63612) (PO001) IZVANREDNI STUDIJ Filozofija odgoja (63612) (PO001) Opterećenje: 15P. Akademska Godina 2017.-18. Predavanje br. 1.

IZVORNA FILOZOFIJA I SUVREMENI SVIJET Predavač prof. dr. sc. Fulvio Šuran (Dormitantium Animorum Excubitor)

Kako čovjek gleda, obuhvaća i tumači svijet . I. Suvremeni zapadni pojedinac obično u svijetu živi kao u kakvoj dobro uređenoj kući - (treća dimenzija stvarnosti) – u kojoj se bez problema i snalazi. Ali kada mu ta poznatost postane problematična (egzistencijalna kriza, depresija, itd.) odjednom se nalazi 'pod vedrim nebom' bez onih potrebnih četiri kolca ‘da razapnemo šator’». Naime, sve je postaje upitno.

Pitanja o sebi i svom svijetu II. Naime: Čovjekov svijet i život oduvijek je bio zagonetan, složen, neizvjestan, a time i izazovan. To se, dakako, ne može (sasvim) shvatiti ako se ostane utaboren u okviru pojedinih znanosti i struka, već samo u ‘umnoj otvorenosti’, ne zadržavajući se dakle unutar granica jedne discipline ili struke ili profesije (prof. deformacija: prof., itd., već na interdisciplinarni način.

III. Međutim čovjek (kao individua) ne doživljava sebe izvana: kao fenomen, stvar, objekt, predmetom uvjetovanom (svojom) okolinom., već iznutra: kao poćetak i kraj svjeta kao: „  "MJERILO SVIH STVARI; ONIH KOJE JESU DA JESU, A ONIH KOJE NISU DA NISU". (Protagora). A druge osobe, one koje se nalaze ‘izvan nas’? One su, više ili manje promatrane kao upotrebni predmet ugode (simpatije) ili nelagode (antipatije): „homo homini lupus est” (Th. Hobbes) u svijetu gdje vlada, BELLUM OMNIUM CONTRA OMNES / RAT SVIH PROTIV SVIJU, (Th. Hobbes, Leviathan / Levijatan), I, poglavlje XIII).

III. Čovjek kao individua ne doživljava sebe izvana: kao fenomen, stvar, objekt, predmetom uvjetovanom (svojom) okolinom., već iznutra: kao poćetak i kraj svjeta ili kao „  "MJERILO SVIH STVARI; ONIH KOJE JESU DA JESU, A ONIH KOJE NISU DA NISU". (Protagora). A druge osobe, one koje se nalaze ‘izvan nas’? Kao upotrebni predmet ugode ili nelagode: „homo homini lupus est” (Th. Hobbes) u svijetu gdje vlada , BELLUM OMNIUM CONTRA OMNES / rat svih protiv sviju, (Th. Hobbes, Leviathan / Levijatan), I, poglavlje XIII).

V. Samo (interpretativna) otvorenost (o načinu tumačenja) - koja čovjeka ne ‘promatra’ kao stvar (poput znanosti); o spoznaji/znanju koje se može ‘naučiti’ na djelu (aktivno a ne pasivno) u vidu ‘odvažnosti’ da se živi u skladu s vlastitom interpretativnom paradigmom života – čini da čovjek progleda u bit stvari. To, prije svega, proizlazi iz sudioništva i svjedočenja samoga sebe (a ne iz nečega izvana - iz različitih tradicija, institucija, interpretacija koje, doduše, možemo dijaloški uvažiti, ali ne i nekritički prihvatiti). Zaporka je tu: biti budan je sve.

VI. Ta i takva egzistencijalna pitanja neposredno se tiču svakoga. Naime: mi nismo puki promatrači te životne igre pitanja i odgovora, već ulog u toj igri. Čovjek je od rođenja osuđen da sumnja.

Filozofija i svagdašnje iskustvo Filozofija se se dakle uvijek pita o čovjeku i svijetu kako su nam dati u svakidašnjem iskustvu. Filozofija polazi od svakodnevnog iskustva kritički ga propitujući. Svakidašnjim iskustvom raspolaže svaki čovjek. Stoga se filozofija tiče svakoga. Filozofija traga za smislom čovjeka i svijeta. Ona je, stoga, čovjeku zadana i neizbježna. Koje je boje ova ormar?(BOJA ORMARA KAO SVAKODNEVNO ISKUSTO, NEŠTO SAMORAZUMLJIVO) Je li smeđ zato što ga ja vidim smeđega ili ga ja vidim smeđega jer je on po sebi smeđ? (KRITIČKO PROPITIVANJE - SVAKODNEVNO ISKUSTVO GUBI SVOJU SAMORAZUMLJIVOST, POSTAJE PROBLEM) Moram raditi da bih zaradio novac kako bih prehranio obitelj. Je li rad, stvaralaštvo, svrha samom sebi, ispunjava li radom čovjek svoj smisao ili je rad sredstvo preživljavanja? Filozofska se pitanja nameću svakom čovjeku i čovjek na njih odgovara. No nije svaki odgovor na filozofsko pitanje filozofija. Riječ je o tzv. predznanstvenoj filozofiji koja je negdje “pokupljena” bez kritičkog promišljanja, o pretpostavkama nikada svjesno promišljenima, a koje često rukovode ljudskim riječima i djelima. Filozofirati se može na različitim razinama, a filozofska tradicija postavlja našem filozofiranju standard. Iz toga jasno slijedi da je poznavanje filozofske tradicije uvijet filozofiranja na nivou tradicije. U tom se smislu može naučiti filozofirati upuštajući se u dijalog s tradicijom.

Što je filozofija? http://en.wikipedia.org/wiki/The_School_of_Athens Pitati se o filozofiji, o tome što ona jest i koji je njen smisao (ako pretpostavimo da ga uopće ima) i pokušati suvislo odgovoriti na to pitanje znači filozofirati. Odgovor na pitanje “Što je filozofija?” nije moguć sa stanovišta izvan filozofije. Stoga ćemo se, umjesto stroge definicije filozofije, morati zadovoljiti pokušajem da joj se približimo neizravnim putem. Predloženi “put” svakako nije jedini mogući. Rafael, Atenska škola

filozofija pita zašto dok znanost kako. Φίλος – filos (prijatelj, ljubitelj) Σοφία – sofia (mudrost) filozofija pita zašto dok znanost kako.

Filozofska se pitanja neposredno tiču svakoga. I ne samo Filozofska se pitanja neposredno tiču svakoga. I ne samo. Mi nismo puki promatrači te vječno djetinjaste filozofske igre pitanja i odgovora, nego smo mi sami ulog u igri. Čovjek ne samo da je od rođenja osuđen na filozofiju nego je ona i univerzalna. Ona u stvari potječe od jednostavnih emocija naročito: strah, užas, radost i znatiželja.

Izvori filozofije Čuđenje nad onim što se drugima čini samo po sebi razumljivim. Sumnja (dakle strah) u sve što se u svakodnevnom iskustvu, znanostima ili objavi uzima kao prešutna pretpostavka. Platon (427-347) ČUĐENJE - Filozofska tradicija zarana ističe čuđenje kao “duševno stanje filozofa” (Platon), koji se “zbog čuđenja ... počinju baviti mudrošću.” (Aristotel) Svakidašnje iskustveno znanje pokazuje se u čuđenju kao neznanje, a svijest o vlastitom neznanju rađa želju za istinskim znanjem. Ono, mora, međutim, biti različitog karaktera od svakidašnjeg iskustvenog. (Leibniz – slučajne i nužne istine) 2. SUMNJA - U čuđenju izgubljena samorazumljivost čini svakodnevno iskustveno znanje dvojbenim. Dvojbenim prvenstveno postaje znanje utemeljeno u osjetilnom iskustvu. Sumnja, međutim, ne vodi relativizmu; ona je samo put k nedvojbenom. Filozofska kritika iskustvenog znanja vodi izvjesnijim znanjima, umnim istinama utemeljenim u razumu i umu. (Descartes) Sumnja, osim toga, kritički razara svaku dogmu utemeljenu na autoritetu (znanstvenom, religijskom, političkom). Predvidjevši pomrčinu sunca 585. prije Krista, Tales je iskazao filozofsku sumnju u prešutne pretpostavke koje mu je mitološka tradicija nudila. Sumnja je porodila filozofiju koja je mitološku (antropomorfnu, teleologijsku) sliku svijeta zamijenila znanstvenom (kauzalnom). Tales (624-547)

U vidu zanosnog poleta (thaumazein ) ili zapanjujuće začuđenosti pri nepoznanicom i htijenju da se prekorači određeno stanje stvarnosti.

Za to je potrebno puno ljubavi Za to je potrebno puno ljubavi. Simbol toga je : Eros – demon u potrazi za istinom i ljepotom, jer: Platon, dijalog Gozba “Kao sin Porosa i Penije u ovakav je usud postavljen Eros: ... niti je kao besmrtan po naravi ustrojen, niti kao smrtan ... niti je Eros siromašan niti je bogat. A i u pogledu mudrosti i neukosti u sredini je. S tim naime stoji ovako: Od bogova niti jedan ne ljubi mudrost, niti žudi mudrim postati – već jest naime. A ni oni neuki ne ljube mudrost, niti žude mudrima postati. Jer to je baš teškoća s neukošću: sebi se činiti dostatnim, a da se nije lijep, dobar i pametan. Koji su onda Diotimo – rekoh ja – oni koji ljube mudrost (filosofi), ako nisu ni mudraci ni neuki? No to je već i djetetu jasno, oni između tog obojeg, kojima bi i Eros pripadao.” (Platon, Simpozij) “... Eros kao jedan demon, posrednik je između bogova i ljudi, bogatstva i bijede, istine i privida, ljepote i ružnoće, jedinstva i mnoštva. ... Posredujući između neznanja i mudrosti, on je ona snaga koja uopće omogućuje rađanje filosofije, jer bogovi ne teže za mudrošću, ne filosofiraju, već jesu mudri, a filosofira još manje onaj tko je nerazuman, jer je taj u svome nerazumijevanju posve sam sebi dovoljan. Samo je Eros ljubeći mudrost i težeći za njom nužno filosofičan, i on filosofirajući biva između mudraca i neznalice.” (Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike)

Zato će Aristotel i kazati kako se filozofija rađa iz thaumazein, grčki pojam koji označuje zadivljujuće čuđenje pred nepoznatim, pred životom.

Ako se želi saznati što je filozofija Ako se želi saznati što je filozofija? Mora se prije odgovoriti na pitanje: zašto filozofija Odgovor je jednostavan da se oslobodimo straha od smrti kao ništavilo. U tome ću se koristiti starogrčkim mitom - (u grčkom je jeziku najstarije značenje pojma mythos riječ, izreka, objava. Inače Mythos označuje i samu stvar, stvarnost. Samo će kasnije pojam mythos poprimiti značenje legende, basne, priče, tj. mita) - o kralju Midi.

Svijest o izgubljenosti, konačnosti i ograničenosti čovjekova bića. Potresenost Suvremena filozofija naglašava upravo moment potresenosti kao jedan od izvora filozofije. Naravno, iz potresenosti kao prirodnog ljudskog stanja (suočenost s tamom beskraja i besmisla) ne proizlazi nužno filozofija. Postoje različiti nefilozofski pristupu čovjeku i svijetu (znanstveni, religijski, umjetnički ...) Svijest o izgubljenosti, konačnosti i ograničenosti čovjekova bića.

“Znam da ne znam” Sokrat Filozofija počinje čim nam naš “poznati”, svakidašnji svijet izgubi svoju samorazumljivost. Filozofija započinje pitanjem o onome naizgled neupitnom. “Tko sam ja?” Začuđeni Sokrat provjerava navodne riječi delfskog proročišta da je on najmudriji od Grka. U razgovoru s uglednicima svog vremena različitih zanimanja nastoji naći mudrijeg od sebe, ali ne uspijeva. Svi oni, naime, posjeduju određena znanja, ali im nedostaje općenitog znanja o bitnome, a da toga uopće nisu svjesni. Stoga Sokrat zaključuje da se njegova mudrost sastoji u svijesti o vlastitome neznanju.

Priča se kako je kralj Mida dugo lovio u šumi mudrog fauna Silena, Dionisova pratioca, a nikako da ga uhvati. Kad mu je na kraju to i uspijelo, uporno ga počeo pitati što je za ljude najbolje, najpoželjnije i najsavršenije. Ukrućen i nepomičan, Silen šuti; no nakon poduže šutnje, prisiljen kraljevim navaljivanjem, uz grohotan smijeh faun Silen konačno i odgovori: „bijedni i smrtni soju, sine slučaja i patnje, zašto me prisiljavaš da ti kažem ono što bi za tebe bilo najprobitačnije da nikad ne saznaš? Za tebe je ono najbolje posve neostvarivo, nedostižno: ne roditi se, ne postojati, biti ništa. A druga stvar koja bi za tebe bila poželjnija, to je umrijeti što prije“

Svaki tip kulture nalazi korijen u tom ‘egzistencijalnom šoku’ i (posljedično) primarnoj čovjekovoj potrebi da egzorcira vlastito ništavilo (smrt) i da se obrani od tjeskobe zbog izvornog užasa od praiskonskog ništavila, koji je nastao u trenutku rođenja svijesti.

I prvi filozofi bavili su se i problematikom smrti kao fenomena koji treba ne toliko egzorcizirati, pa se zato i bitno razlikuje od religioznih objava i iluminacija, već prvenstvno objasniti, tj. obuhvatiti u spoznatljivim okvirima. Tako na primjer i prvi filozofski tekst - poznati Anaksimandrov fragment - govori o smrti: „Anaksimandar ... je rekao ... da je 'apeiron' počelo bića ... i iz čega bića nastaju u to isto i propadaju po nužnosti. Jer ona po redu vremena plaćaju kaznu i odštetu jedna drugima zbog nepravde.“ Međutim njih ne zadovoljava spasenje koje neko više ili manje određeno božanstvo može njima ponuditi u zamjenu za nekakvo osobno ili tuđe žrtvovanje već istina.

Dakle potreban je dijalog, jer: “Kada mi filozofiramo? Očigledno tek onda kad povedemo razgovor s filozofima. To uključuje da s njima pretresemo ono o čemu oni govore. To zajedničko pretresanje ... To je razgovaranje ... Razgovaranje kao dijalog.” Martin Heidegger Platonova Akademija, detalj rimskog mozaika

Gnothi seauton – Spoznaj sama sebe! Filozofija Polazište Izvori Ljubav prema mudrosti Svakodnevno iskustvo čovjeka u svijetu Gubitak samorazumljivosti čuđenje sumnja potresenost “Znam da ne znam” Dijalog Čovjekov usud Jacques-Louis David, Sokratova smrt

Jer je život; jer je izvorna stvarnost

Što se 3. dimenzije tiče, njezine osobine su: Kojeg možemo tumačiti posredstvom: TRI DIMENZIJE STVARNOSTI Što se 3. dimenzije tiče, njezine osobine su:

LIMES