Vrste troškova Troškovi u kratkom roku Troškovi u dugom roku

Vrste troškova Utrošci i troškovi Podela troškova prema faktorima proizvodnje Podela troškova prema mestima nastanka Podela troškova prema vezanosti za nosioce Podela troškova prema načinu prenošenja na nosioce Podela troškova prema zavisnosti od obima proizvodnje Dodatni, neotklonjivi i oportunitetni troškovi

Utrošci i troškovi Troškovi su proizvod utošaka faktora proizvodnje i njihovih cena po jedinici utroška Utrošci faktora proizvodnje su oblik trošenja u naturalnom vidu Utrošci su fizički iskazane količine faktora proizvodnje koje se troše u procesu proizvodnje

Utrošci Bitno svojstvo utrošaka je količina utrošenih faktora proizvodnje Količina utrošaka zavisi od: Intenziteta trošenja Vremena trošenja Utrošci faktora proizvodnje se razlikuju po: Mestima nastanka (tehnološka, netehnološka) Mogućnostima merenja (merljivi, nemerljivi) i jedinicama mere (fizičke jedinice mere ili neke druge) Vezi sa nosiocima

Uslovljenost utrošaka Utrošci su uslovljeni: Tehničkim faktorima Organizacionih faktorima Tehnički faktori su: Karakteristike proizvoda Karakteristike tehnološkog procesa Karakteristike sredstava za rad Karakteristike materijala Tehnički uslovi rada Tipovi proizvodnje Nivo tehničke opremljenosti rada Organizacioni faktori – subjektivni faktori (izraz subjektivnih kvaliteta proizvođača)

Podela utrošaka Utrošci materijala Utrošci sredstava za rad Utrošci radne snage

Utrošci materijala Fizički iskazane količine materijala utrošene u proizvodnji Osnovna karakteristika trošenja materijala: Postepeno unošenje u proces proizvodnje Jednokratna upotreba Utošci materijala se, prema faktorima koji uslovljavaju njihovo trošenje, dele na: Standardne utroške materijala Stvarne utroške materijala

Standardni utrošci materijala Standardni utrošci materijala nastaju pod isključivim delovanjem tehničkih faktora Standardni utrošci materijala -minimalna količina materijala potrebna za proizvodnju proizvoda određenih karakteristika

Stvarni utrošci materijala Stvarni utrošci materijala – količina materijala koja je stvarno utrošena u procesu proizvodnje Stvarni utrošci materijala nastaju pod uticajem tehničkih i organizacionih faktora Osnovni pojavni oblici organizaciono uslovljenih utrošaka materijala: Škart Kalo Rastur

Vrste materijala prema ulozi u procesu proizvodnje Osnovni materijal (materijal za izradu) Pomoćni materijal Energija Režijski materijal

Utrošci sredstava za rad Pretpostavljeni iznosi fizičke istrošenosti sredstava za rad Unose se u ukupnom uznosu, ne ulaze u supstancu proizvoda, koriste se u više ciklusa proizvodnje, zadržavaju svoj oblik Jednokratno se unose u proces proizvodnje i višekratno se koriste

Oblici stvarnog trošenja sredstava za rad Habanje Starenje Lom i kvar

Utrošci radne snage Količina bioenergije koja se troši u procesu rada Utrošci radne snage se izražavaju vremenskim jedinicama mere Trošenje radne snage je neodvojivo od ličnosti radnika, tj. od njegove Kvalifikovanosti Intenziteta rada Načina (metod) rada

Utrošci radne snage Da bi vreme trajanja procesa rada bilo adekvatan izraz utrošaka radne snage potrebno je obezbediti nepromenljivost elementa vezanih za ličnost radnika, tzv. subjektivnih elementa: Kvalifikovanosti – izabrati kalifikovanost za koju su utrošci radne snage minimalni po jedinici proizvoda Intenziteta rada – izabrati intenzitet za koji su utrošci radne snage minimalni po jedinici proizvoda Metoda rada, tj. organizacije – najkraće trajanje procesa rada po jedinici proizvoda

Podela troškova prema faktorima proizvodnje Troškovi materijala – cenovni izraz utrošaka materijala (osnovnog, pomoćnog, energije, režijskog) Troškovi sredstava za rad (amortizacija) - deo vrednosti sredstava za rad koji se uračunava u cenu koštanja i utvrđuje se na osnovu pretpostavljenog veka upotrebe ili broja proizvoda u čijoj proizvodnji učestvuje (troškovi tekućeg i investicionog održavanja i troškovi sitnog inventara i alata) Troškovi radne snage – nadoknade za izvršeni rad, naknade za odsustvovanje sa posla, porezi i doprinosi za socijalno i zdravstveno osiguranje radnika

Podela troškova prema mestima nastanka Troškovi izrade – nastaju na mestima izrade i nazivaju se i proizvodni troškovi (troškovi osnovnog materijala, pomoćnog materijala, pogonske energije, radne snage na poslovima izrade, na pomoćnim poslovima u proizvodnji, troškovi sredstava za rad kod funkcionalne amortizacije) Režijski troškovi- ostali troškovi (rukovodeća mesta u proizvodnji, sva izvršna i rukovodeća mesta izvan proizvodnje)

Podela troškova prema vezanosti za nosioce Pojedinačni troškovi - nastaju u vezi sa izradom određenog proizvoda ili pružanja usluge (troškovi osnovnog materijala i radne snage na poslovima izrade) Zajednički troškovi – nastaju zajedničkim trošenjem faktora proizvodnje i oni su zajednički za sve proizvode koji su proizvedeni u određenom periodu i na određenom mestu

Podela troškova prema načinu prenošenja na nosioce Direktni troškovi – mogu se direktno ili neposredno preneti na nosioce (troškovi osnovnog, pomoćnog materijala, radne snage na poslovima izrade) Indirektni troškovi - ne mogu se direktno vezati za nosioce, već posredno prema određenom kriterijumu raspoređivanja

Podela troškova - zavisnost od obima proizvodnje Fiksni troškovi Varijabilni troškovi Kratak rok Dugi rok

Dodatni, neotklonjivi i oportunitetni troškovi Dodatni troškovi – promena ukupnih troškova, zbog promene plana aktivnosti Neotklonjivi troškovi – troškovi koji su nastali kao rezultat prethodnih poslovnih odluka (ne utiču na odluke) Oportunitetni troškovi – žrtvovana korist zbog neprihvatanja sledeće najbolje alternative istog rizika Računovodstveni i ekonomski troškovi

Troškovi u kratkom roku Fiksni troškovi Varijabilni troškovi

Fiksni troškovi Ukupni fiksni troškovi (UFT) – ne menjaju se sa promenom obima proizvodnje Prosečni fiksni troškovi (PFT = UFT/Q) – opadaju sa povećanjem obima proizvodnje Pad prosečnih fiksnih troškova, zbog povećanja obima proizvodnje, naziva se degresija fiksnih troškova po jedinici

Ukupni i prosečni fiksni troškovi

Vrste fiksnih troškova Troškovi sredstava za rad – vremenska amortizacija Troškovi rada i materijala u pripremnoj fazi Troškovi rada najviših rukovodilaca

Varijabilni troškovi Menjaju se sa promenom obima proizvodnje Komponente varijabilnih troškova: Proporcionalni troškovi Progresivni troškovi Degresivni troškovi Relativno-fiksni troškovi

Proporcionalni troškovi Ukupni proporcionalni troškovi Prosečni proporcionalni troškovi

Ukupni i prosečni proporcionalni troškovi

Vrste proprocionalnih troškova Troškovi osnovnog materijala Troškovi pomoćnog materijala i energije Troškovi radne snage na poslovima izrade Troškovi sredstava za rad kod funkcionalne amortizacije

Relativno-fiksni troškovi Ukupni relativno-fiksni troškovi Prosečni relativno-fiksni troškovi

Ukupni i prosečni relativno fiksni troškovi

Vrste relativno-fiksnih troškova Troškovi materijala i rada na pripremno-završnim poslovima (organizaciona radna mesta)

Varijabilni troškovi Ukupni varijabilni troškovi (UVT) Prosečni varijabilni troškovi (PVT = UVT/Q)

Ukupni i prosečni varijabilni troškovi

Marginalni troškovi Marginalni troškovi – promena ukupnih troškova po jedinici promene obima proizvodnje (MT = ΔUT/ΔQ) Marginalni troškovi - promena ukupnih varijabilnih troškova po jedinici promene obima proizvodnje (zato što se fiksni troškovi ne menjaju) - MT = ΔUVT/ΔQ)

Ukupni troškovi i prosečni ukupni troškovi Ukupni troškovi (UT) – zbir ukupnih varijabilnih troškova (UVT) i ukupnih fiksnih troškova (UFT) Prosečni ukupni troškovi (PUT) – ukupni troškovi po jednici obima proizvodnje (UT/Q)

Ukupni troškovi i prosečni ukupni troškovi

Ukupni troškovi Kriva ukupnih troškova izvodi se vertikalnim sumiranjem kriva ukupnih fiksnih troškova (UFT) i ukupnih varijabilnih troškova (UVT), zato što su ukupni troškovi jednaki zbiru ukupnih fiksnih troškova i ukupnih varijabilnih troškova (UT = UFT + UVT) Kriva ukupnih troškova nikada ne počinje od nule Kriva ukupnih troškova počinje od iznosa fiksnih troškova, jer kada je obim proizvodnje jednak nuli, ukupni troškovi su jednaki ukupnim fiksnim troškovima

Prosečni ukupni troškovi Prosečni ukupni troškovi (PUT) jednaki su ukupnim troškovima po jedinici proizvoda i izračunavaju se kada se ukupni troškovi podele sa ukupnim brojem proizvedenih proizvoda Prosečni ukupni troškovi pokazuju iznos ukupnih troškova po jednom proizvodu Na primer, ako su ukupni troškovi UT = 9200 dinara, a ako je obim proizvodnje Q = 10 proizvoda, prosečni ukupni troškovi iznose 920 dinara (9200/10 = 920 dinara), i pokazuju koliki je iznos ukupnih troškova po jednom proizvodu Pošto su ukupni troškovi jednaki zbiru ukupnih fiksnih i ukupnih varijabilnih troškova, tj. UT = UFT + UVT, i prosečni ukupni troškovi jednaki su zbiru prosečnih fiksnih troškova (PFT) i prosečnih varijabilnih troškova (PVT), odnosno PUT = PFT + PVT

Prosečni ukupni troškovi Kriva prosečnih ukupnih troškova – ima oblik slova U Kriva prosečnih ukupnih troškova je uvek iznad krive prosečnih varijabilnih troškova

Ukupni troškovi: Tabela Q UFT UVT UT 50 1 40 90 2 60 110 3 75 125 4 120 170 5 180 230 6 270 320 7 380 430 8 520 570

Prosečni troškovi: Tabela Q PFT PVT PUT MT - 1 50 40 90 2 25 30 55 20 3 16,67 41,67 15 4 12,5 42,5 45 5 10 36 46 60 6 8,33 53,3 7 7,14 54,28 61,42 110 8 6,25 65 71,25 140

Alternativni oblici funkcija ukupnih i prosečnih troškova Kubna funkcija ukupnih i prosečnih troškova - grafik Kvadratna funkcija ukupnih i prosečnih troškova - grafik Linearna funkcija ukupnih i prosečnih troškova - grafik

Alternativni oblici funkcija ukupnih troškova, prosečnih ukupnih troškova, prosečnih varijabilnih troškova i marginalnih troškova

Troškovi u dugom roku U dugom roku su svi troškovi varijabilni Kriva dugoročnih ukupnih troškova (DUT) – počinje od nule i njen oblik zavisi od prinosa obima (rastući, konstantni i opadajući)

Funkcije kratkoročnih ukupnih troškova i dugoročnih ukupnih troškova

Dugoročni prosečni troškovi Dugoročni prosečni troškovi – količnik dugoročnih ukupnih troškova (DUT) i obima proizvodnje (Q) Kriva dugoročnih prosečnih troškova (DPT) – oblik razvučenog slova U

Dugoročni prosečni troškovi

Dugoročni prosečni troškovi i dugoročni marginalni troškovi Odnos dugoročnih prosečnih troškova (DPT)i dugoročnih marginalnih troškova (DMT) Efekti ekonomija obima postoje sve dok su DMT manji od DPT DPT su najniži kada su DMT i DPT izjednačni Kada su DMT veći od DPT –disekonomija obima

Promena dugoročnih prosečnih troškova i dugoročnih marginalnih troškova

DPT i veličina kapaciteta Kriva DPT – instrument planiranja veličine preduzeća (planska kriva troškova) DPT - izbor optimalne veličine kapaciteta

Veličine kapaciteta i kratkoročni prosečni troškovi

Veličina kapaciteta: KPT i DPT Kapaciteti različitih veličina prikazuju se krivama kratkoročnih prosečnih troškova - KPT A, KPT B, ...KPT F Kada su prisutne ekonomije obima svaka sledeća kriva KPT je ispod i desno od prethodne Kada su pristne disekonomije obima svaka sledeća kriva KPT je iznad i levo od prethodne

Veličina kapaciteta: KPT i DPT Kada su prisutni efekti ekonomije obima minimalni troškovi manjih kapaciteta su veći od prosečnih troškova većih kapaciteta za isti obim proizvodnje – racionalnije je nepotpuno koristiti veći kapacitet nego da prekomerno koristiti manji kapacitet

Veličina kapaciteta: KPT i DPT Kada su prisutni efekti disekonomije obima minimalni troškovi manjih kapaciteta su manji od prosečnih troškova većih kapaciteta za isti obim proizvodnje – racionalnije je prekomerno koristiti manji kapacitet nego nepotpuno koristiti veći kapacitet

Veličina kapaciteta: KPT i DPT Kriva dugoročnih prosečnih troškova obavija sve krive kratkoročnih prosečnih troškova i naziva se krivom obvojnicom

Tražnja i veličina kapaciteta Izbor veličine kapaciteta zavisi od tražnje za proizvodima preduzeća Odrediti visinu tražnje Pogrešna procena visine tražnje ima za posledicu veće troškove

Uticaj obima tražnje na izbor veličine kapaciteta

Empirijski oblik krive DPT U praksi, kriva DPT nema oblik slova U Kriva DPT, u praksi, ima oblik slova L Sa povećavanjem veličine fabrike, kriva DPT opada, zbog ostvarenih ekonomija obima Kada se iskoriste sve prednosti ekonomija obima, troškovi ne počinju da rastu, već postaju konstantni – dostigli su minumum i povećavaju se srazmerno veličini obima proizvodnje Obim proizvodnje kada su DPT dostigli minimum (Q1) naziva se minimalni obim efikasne proizvodnje

Empirijski oblik krive dugoročnih prosečnih troškova

Kalkulacija troškova Kalkulacija troškova - postupak raspoređivanja ukupnih troškova na nosioce Cilj kalkulacije je da se svaki proizvod optereti troškovima, koje je izazvao Principi kalkulacije: Tačnost Prilagodljivost Dokumentovanost Blagovremenost Preglednost Jednoobraznost Uporedivnost Ekonomičnost

Kalkulacija troškova Kalkulacija troškova se deli prema: Vremenu izrade Načinu izrade Prema vremenu izrade kalkulacija može da bude: Prethodna ili planska Međukalkulacija Naknadna ili stvarna Prema načinu izrade (metodu raspoređivanja troškova na nosioce) kalkulacija može da bude: Diviziona kalkulacija Kalkulacija ekvivalentnih brojeva Kalkulacija vezanih proizvoda Dodatna kalkulacija

Diviziona kalkulacija Primenjuje se za raspoređivanje troškova na homogene proizvode Utvrđuju se ukupni troškovi na određenom mestu troškova (pogon, sektor, služba) i dele se sa ukupnom količinom proizvoda koja je proizvedena na tom mestu troškova

Kalkulacija ekvivalentnih brojeva Primenjuje se za raspoređivanje indirektnih troškova kada se proizvodi više srodnih proizvoda Za pojedine proizvode se utvrđuju koeficijenti (normativ rada , mašina) Množenjem količine proizvoda i utvrđenih koeficijenata dobijaju se ekvivalentni brojevi (obim proizvodnje u uslovnim jedinicama) Deljenjem indirektnih troškova sa zbirom uslovnih jedinica utvrđuje se visina indirektnih troškova po jedinici uslovnog obima Ovaj iznos se množi sa odgovarajućim koeficijentom da bi se dobio iznos indirektnih troškova po jedinici stvarnog obima proizvodnje

Kalkulacija vezanih proizvoda Koristi se za raspoređivanje troškova na proizvode koji nastaju u jedinstvenom tehnološkom postupku Osnovni proizvod i sporedni proizvodi Problem raspoređivanja zajedničkih troškova na nosioce i problem raspoređivanja troškova osnovnog materijala na proizvode Utvrđuje se iznos ukupnih troškova i oduzima se procenjena vrednost sporednih proizvoda (njihova očekivana prodajna cena) Preostali iznos troškova se deli sa proizvedenom količinom osnovnog proizvoda Nedostatak - promena prodajne cene sporednih proizvoda

Dodatna kalkulacija Koristi se za raspoređivanje indirektnih troškova na heterogene proizvode Indirektni troškovi se raspoređuju na nosioce po određenom ključu (odnos ukupnih indirektnih troškova i zbira ukupnih direktnih troškova ili samo jedne vrste direktnih troškova) Cena koštanja jedinice proizvoda se dobija dodavanjem indirektnih troškova direktnim troškovima i njihovim deljenjem sa brojem jedinica proizvoda