Seminarski rad iz sociologije: Mitologija i kultna shvaćanja

Mitologija

Etimologija MIT (grč. mŷthos - riječ, govor; povijest) znači: 1. priča, predajno vjerovanje starih naroda o podrijetlu svijeta, o prirodnim pojavama, o bogovima i legendarnim herojima 2. prenes. bajka, priča, izmišljotina, nevjerodostojan prikaz nekih događaja. (Veliki rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić, Zora, 1968.)

Mit - predstavlja priče nastale u raznim kulturnim područjima širom svijeta koje govore o porijeklu i nastanku čovjeka, naroda, i drugih živih bića, te bogova i heroja kulture, kao i nastanka civilizacije i cjelokupnog svemira. - mitove možemo podijeliti u više kategorija, mogu biti kozmogonijski, vezani uz religiju i rituale, o raznim herojima kulture koji su donosioci civilizacije, o bogovima ili su povijesnog karaktera, koji govore o seobama plemena. - najpoznatija je grčka i rimska mitologija.

mit prvenstveno nastaje na područjima gdje se kulturna tradicija prenosi sa koljena na koljeno, putem usmene predaje. Kod nekih plemena, koja i danas žive izolirano, tradicija pričanja priča o nastanku i porijeklu vlastitog naroda i njihove povijesti očuvala se do danas. Često je puta usmena predaja bila jedini način da povijest vlastite grupe ne padne u zaborav, predajući je prilikom obreda inicijacija mlađim naraštajima, koji će je dalje prenositi svojim potomcima. mnogi stvarni događaji koji su se prenosili sa koljena na koljeno, pretvorili su se u bajke, a stvarni ljudi u heroje kulture, pa je danas nemoguće razlučiti što se stvarno dogodilo, a što nije.

mit može govori o nadnaravnim bićima, precima ili junacima koji služe kao praiskonski tipovi i obrasci ponašanja u primitivnom gledanju na svijet. u književnosti, mit je epski oblik pripovjedne proze koji oblikuje mitske teme, najčešće one o postanku svijeta, životu, smrti, zagrobnom životu.

Mitologija ili mitološka priča mitloška priča je simbol, odnosno, skup simboličnih slika proizašlih iz ljudske psihe. Predstavljena je kroz simbole, jer drugačije nije ni moguće, zato što prenosi istinsku poruku koju riječima ne može objasniti. Mitologija je točka susreta nepoznatog i poznatog, odnosno, ljudske svijesti i podsvijesti. Ona je ljudima nekada služila kao vodič kroz životna iskušenja i životne izazove. Uz ritual i umjetnost, mitologija je činila religijsku cjelinu i ova tri elementa, ako su odvojena, gube na moći svoje poruke.

dio mitova bavi se tematikom sazrijevanja pojedinaca - prijelaz iz djetinjstva i adolescencije (psihološke ovisnosti) u samoodgovornu i neovisnu odraslu osobu. Mitologija je nekoć, kroz svoju univerzalnu poruku, dovodila ljude u sklad sa svijetom u kojem žive.

Nirvana

druge priče u mitologiji obično objašnjavaju postanak svemira, prirodne fenomene i, općenito, sve pojave za koje ne postoji jednostavno i logično objašnjenje. Nemaju svi mitovi potrebu da objašnjavaju nepoznato. Postoje i mitovi koji također sadrže natprirodne pojave i događaje, ali su to puno jednostavnije i kraće priče koje se jednostavno prenose usmenom predajom s generacije na generaciju. mitologija predstavlja skup priča, možda nekim dijelom i istinitih, dijelom legendarnih, a najvećim dijelom metaforičkih ili simboličkih, te se u njima tom "izmišljenom" stvarnošću pokušava predočiti ono ljudima neshvatljivo.

mitologija je metafora stvarnosti koju su koristile generacije čovječanstva s namjerom da poduče, prenesu mudrost ili jednostavno dadu odgovor na „ono nešto nepoznato.“ Iz tog razloga lako je zamijetiti da je mitologija često utjelovljivala i narodnu ili već pripadajuću religiju stanovništva. S obzirom da je mitologija jednako kao i religija u to doba često igrala ulogu koju danas zauzima znanost, ne možemo o njoj više pričati kao o znanosti, s obzirom da ne posjeduje nikakve znanstvene metode, ali može se govoriti o njenom utjecaju na razvoj čovjekovog razmišljanja. Mitologija je znanost koja proučava priče fantastičnog sadržaja u kojima su junaci bogovi, polubogovi, heroji i slično. Te priče bilježi mit, legenda, tradicija, usmena predaja i drugo.

Grčka mitologija

grčka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je, naravno, u vjerovanju starih Grka. grčki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a živjeli su na Olimpu.

Grci su bili umjetnici da zaodjenu istinu i stvarnost u ruho legende, a bogatstvom mašte i ljepotom riječi, boja i oblika oni su besmrtne bogove spustili među smrtnike, dok su ljudima u isto vrijeme, kroz apoteozu, otvorili put do vrhova Olimpa i božanskog života. Grci su jedini antički narod koji se nije plašio da sa finom i diskretnom ironijom pokaže da su ljudi stvorili bogove, a ne bogovi ljude i da bogovi postoje ljudi radi, a ne ljudi radi bogova. U toj slobodi da kroz kozmogonije, teogonije i gigantomahije ruše, kad im ustreba ili kad im se prohtje, stvaraju i dovode nova božanstva, leži snaga grčkog duha, hrabrost cijelog jednog etnosa, slobodnog i podjednako nezavisnog i prema nebu i prema zemlji.

Rimska mitologija budući da je helenska kultura imala velik utjecaj na rimsku kulturu, možemo s pravom reći da se rimska mitologija uvelike podudara s grčkom.

Nordijska mitologija dio je germanske mitologije (tzv. sjevernogermanska mitologija), ali je poznatija od mitologije ostalih germanskih naroda. Razlog tomu je činjenica da su narodi Skandinavije i Islanda pokršteni kasnije pa su, prema tome, duže njegovali svoja pretkršćanska vjerovanja. Zbog toga je nordijska mitologija daleko bogatija materijalom za proučavanje što je utjecalo da se danas u većini jezika termin nordijska mitologija koristi u širem smislu, za mitologiju svih germanskih naroda. najveći dio izvora nastao je na Islandu između 12. i 14. stoljeća na staroislandskom ili staronordijskom jeziku, a koji je u to vrijeme bez većih poteškoća bio razumljiv i u Skandinaviji.

nordijska se mitologija razvijala do otprilike 12. st nordijska se mitologija razvijala do otprilike 12. st. kada je kršćanstvo iskorjenjuje, ali se i posljednja 2–3 stoljeća njezinog razvoja odigravaju u sredini u kojoj postoji određeni kršćanski utjecaj. Važna je i činjenica da gotovo svi izvori potječu iz vremena nakon pokrštavanja i da su njihovi zapisivači kršćani koji zapisuju materijal i njima samima dalek, kako u vremenskom smislu, doslovce nekoliko stoljeća, tako i u percepciji i shvaćanju toga pogleda na svijet. Tu su i česte nepodudarnosti pa čak i kontradiktornosti među izvorima. Sve su to činjenice zbog kojih nikada nećemo imati potpunu i cjelovitu sliku o nordijskoj mitologiji

s druge strane, ona zasigurno nikada nije ni bila cjelovita s druge strane, ona zasigurno nikada nije ni bila cjelovita. Kao što se sjevernogermanska razlikuje od mitologija ostalih Germana, a u starijim razdobljima su te razlike bile manje od onih u kasnijim razdobljima, vrlo je vjerojatno da postoje, naravno manje, i razlike na nordijskom području. Naime, na prostoru koji zauzima približno 1.000.000 km2, u vrijeme kad se religija čuvala i prenosila usmenim putem i kad je postojalo mnogo bogova, pojedina su mjesta gajila kult različitih bogova, što potvrđuju i toponimi i arheološki nalazi. Prema tome, sasvim je vjerojatno da su pojedini mitovi na pojedinim područjima imali različitu sudbinu, čuvali su se, mijenjali ili zaboravljali.

Postoje dvije skupine bogova: ASI - bogovi rata VANI - bogovi blagostanja, zdravlja i plodnosti - oni su dugo međusobno ratovali, no kako niti jedni nisu mogli pobijediti, odlučiše sklopiti primirje te su razmijenili taoce.

Neki od bogova… ASI Odin - često zvan i Svih Otac, smatra se najstarijim i najmoćnijim od svih bogova. Tor ili Vignir – najstariji Odinov sin. Heimdall, Hallinskidi ili Gullintanni poprilično je enigmatičan bog; govori se da je sin devet majki koje su jedna drugoj sestre. Tyr - bog rata. Loki - zvan i Lopt i Hvedrung, zapravo nije bog iako živi s njima u Asgardu. Vidar - sin Odina i žene–diva Grid. On je najjači bog nakon Tora. Osvetit će smrt očevu tako što će ubiti vuka Fenrisulfa.

VANI Njord - bog mora. Frey - zove se još i Frö, Atridi i Menglad Freyja, Mardell ili Syr - božica ljubavi i ljepote. Frigg ili Hlin Odinova - žena, majka je mnogih bogova. Henir (Ve) i Lodur (Vili) Odinova - su braća koja su mu pomogla stvoriti svijet i ljude. Ull - bog zime

Moderna mitologija ponajbolji primjeri moderne mitologije donose popularni filmski i televizijski serijali. to su serijali Star Trek, koji je stvorio Gene Roddenberry i Star Wars, koji je osmislio George Lucas. od književnosti se izdvaja trilogija Gospodar prstenova. Zatim su tu još i mitološke priče prikazane kroz crtane filmove Walta Disneya, kao što su Kralj lavova (The Lion King)

Gospodar prstenova daje odgovore i objašnjenja o postanku svijeta, ponešto o čovjeku i daje jednu alternativnu priču o nastanku svijeta, jedan novi uvid, nov način razmišljanja. glavna simbolika koju priča jasno naglašava je simbolika prstena. Prsten simbolizira moć. Moć je predstavljena kao jedna od osnovnih ljudskih slabosti i najvećih kušnji koju samo rijetki i čvrsti mogu savladati. Čovjek se pred iskušenjem moći vrlo lako slomi i ubrzo moć počne kontrolirati čovjeka, a ne obratno. Upravo zbog toga, priča nam predstavlja vrlo posebne junake - male ljude, hobite.

poruka je jasna - mali je čovjek sposoban za velike stvari poruka je jasna - mali je čovjek sposoban za velike stvari. Između ostalog, ova mitološka priča pokazuje i vrijednosti zajedničkog rada i prijateljstva. Glavni junak, Frodo Baggins, koji žrtvuje svoje tijelo kako bi bio izjeden iznutra od strane prstena, nikada ne bi uspio uništiti prsten da mu nije pomogao njegov vjerni prijatelj Sam Gamgee.

Ratovi zvijezda (Star Wars) mitološka priča koja se također temelji na određenim simbolima ljudske podsvijesti. Prvenstveno, ono što je inovativno u ovom djelu je svemirski prostor koji nije u cijelosti obuhvaćen ljudskim saznanjima. Na taj način on podsjeća na mjesta u koja nitko prije nije kročio, poput šuma, pustinja ili špilja u starim mitovima. Osim toga, prikazan je glavni junak, Anakin Skywalker, koji je, takoreći, rođen "po duhu svetom" i on predstavlja izbavitelja, mesiju, spasitelja koji će uništiti zlu silu i vratiti mir galaksiji. Ovo je itekako simbolika koja može pronaći svoje poveznice s Isusom. u cijelosti, ova priča govori o sistemu, državnom i političkom stroju, koji se suprotstavlja čovječnosti, a to je upravo ono s čime se čovjek današnjice susreće. Hoće li sistem čovjeka lišiti njegove čovječnosti ili će čovjek uspjeti koristiti sistem u ljudske svrhe.

novija tri nastavka govore o padu junaka za koga je prorečeno da će uništiti zlu silu koja je obuzela čitavi univerzum. U svojoj želji da spasi ženu od umiranja, zbog svoje privrženosti i nemogućnosti da se pomiri sa životom, junak pada i prelazi na ono što je simbolično nazvano Tamnom stranom sile. starija tri nastavka predstavljaju staru mitološku priču o junakovoj pustolovini koja će formirati njegov karakter. Priče o junacima poput ovih simboliziraju ono što se događa u svakome od nas kroz našu pojedinačnu pustolovinu života. One pomažu ljudima, kroz svoju simboliku, u transformaciji svjesnosti i omogućuju im ispunjeniji i lakše prihvatljiviji život prepun iskušenja.

Kultna shvaćanja

Organizacije koje se javljaju unutar religije su: crkva sekte denominacija kult

Kult - etimologija kult lat. (cultus od colere - obrađivati zemlju; štovati, častiti) 1.) religiozni obredi, služenje božanstvu 2.) prenes. obožavanje, izvanredno štovanje koje se iskazuje nekoj osobi ili nekom predmetu

nove skupine kojima pripada naslov "kultovi" često imaju izvjesne karakteristike. obično imaju vrlo snažnog, utjecajnog i nadarenog vođu. apsolutna pokornost tom vođi i njegovu naučavanju važna je značajka. Ta pokornost može značiti napuštanje doma, posla, obitelji i imovine. postoje, čini se, četiri glavne kategorije kultova.

To su skupine osobnog poboljšanja, kao što je scientologija, čiji članovi nastoje otkriti sami sebe i poboljšati svoju osobnost. To su istočnjačke skupine kao Misija božanskog svjetla. čiji sljedbenici vjeruju da mističan Istok pruža bolji smisao života nego materijalistički Zapad. Postoje i skupine ujedinjenja kao što su Moonijevnci, koji uzimaju elemente istine od mnogobrojnih religija i tvrde da ih sve ispunjavaju. Tu su i kršćanske devijantne skupine kao što su Božja djeca i Put, prenaglašavaju dodatna vlastita učenja, pa se više ne mogu nazivati kršćanskima. Druge nove (ipak ne tako nove) vjere ne mogu se nazvati kultovima. Naprimjer, Baha'i je takva skupina ujedinjenja, ali je više mlada religija negoli kult. Kristadelfianizam, Adventisti sedmoga dana i Moralno ponovno naoružavanje pokreti su nastali iz glavne kršćanske struje, a posjeduju i svoja posebna učenja.

Zašto porast kultova? mnogi su, posebno mladi ljudi, potpuno razočarani društvom. Politika ne pruža odgovore. Znanost stvara više problema nego što ih rješava. Mehanistički svjetonazor o čovjeku i društvu doveo je do obezvrjeđenja čovjekove osobnosti, kojemu je potreban pravi identitet. Budućnost izgleda zastrašujuća zbog prijetnje nuklearnog rata i iscrpljivanja prirodnih bogatstava. U isto vrijeme obiteljski život ne pruža sigurnost, a crkva na Zapadu izgleda slabi. ljudi traže pomoć. U mnogim slučajevima čini se da kultovi pružaju odgovor. Imaju visoko organiziran sistem u koji treba vjerovati i uključiti se. Pokazuju stvarno zanimanje za nove članove i pravo oduševljenje u širenju svoje poruke.

u većini slučajeva članovi raznih kultova su iskreni ljudi, koji osjećaju da su pronašli nešto važno. Ako razgovarate s njima na uglu ulice, vidjet ćete da su vrlo prijateljski nastrojeni - premda uporni u svom razgovoru. Većina je uvjerena da je njihovo uvjerenje najispravnije. na nesreću, mnogi su članovi prekasno ustanovili da ono u što su se uključili ima skrivenih struja zbog kojih su sve manje sretni. Članu može biti vrlo teško nešto poduzeti kad je opkoljen pritiscima čvrsto povezane skupine. Može li se takvima na neki način pomoći? Prvo, treba obznaniti činjenice.

u nekim slučajevima ne moramo otići daleko da bismo vidjeli znakove opasnosti. U drugima su opasnosti pažljivo skrivene. drugo, onim ranjenima treba pomoći - mladima, slaboumnima, osamljenima, lutalicama, ožalošćenima. Možemo im pomoći uvidjeti opasnosti koje im prijete. iznad svega trebalo bi pronaći prave odgovore na duhovne potrebe i probleme društva. Odgovori pravog kršćanstva su još uvijek pravovaljani kao i nekad.

Naši ''bogovi'' ???

Kult slavnih kao što su stari Grci imali svoje bogove koje su obožavali, divili im se i štovali ih, tako i mi danas imamo naše ‘bogove’ koji su nam uzor i poput kojih želimo biti. te ‘bogove’ nazivamo zvijezdama ili celebreties, koji predstavljaju ideal onoga što bi smo mi željeli ili trebali biti. Zato imamo stalnu potrebu znati sve o njima, da bi im bili što sličniji. Trudimo se imati što više stvari koje nas povezuju s njima (npr kupnja CD-a) i na taj način omogućavamo njihovu buduću egzistenciju. Kroz sve te stvari manifestira se kult slavnih. njihov utjecaj posebno je vidljiv kod mlade populacije koja je još uvijek u potrazi za svojim identitetom, te ga pronalaze poistovjećujući se sa svojim idolima. Nažalost, taj utjecaj ponekad može biti i koban.

'Victoria Beckham ubila je moju Sophie' Majka tinejdžerke Sophie Mazurek (19) koja je umrla od anoreksije nakon dvije godine borbe s opakom bolešću optužila je Victoriju Beckham i kompaniju za promicanje takvog izgleda što rezultzira smrću djevojčica. - Sophie je bila velika obožavateljica showa American top model gdje se promiču mršavice, a te djevojke poput Beckhamove su upravo ono kako djevojke ne bi smjele izgledati - kaže majka umrle Sophie koja tvrdi da je njena djevojčica mislilia kako su žene poput Victorije jako glamurozne, a to je i sama htjela postati. Sophie Mazurek Tinejdžerka je hrpu novaca trošila na magazine i slike poznatih zvijezda koje izgledaju mršavo, a sebe je uvjeravala da je u odnosu na njih predebela. 15 mjeseci je provela u bolnici i na kraju nije izdržala. - Bila je normalna djevojčica ali anoreksija se potpuno izmakla kontroli - rekla je njena majka.

DEATH

Demetrin kult Demetra (grč. Δημήτηρ, Dêmếtêr = majka zemlja) Rejina je i Kronova kći, sestra Zeusova i majka Perzefonina.; božica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu žita. Demetrin je pandan u rimskoj mitologiji Cerera. Antički su narodi smatrali da je identična Izidi u egipatskoj mitologiji.

Demetra je Zeusu rodila kćer Perzefonu Demetra je Zeusu rodila kćer Perzefonu. Kad se ona igrala s nimfama na livadi, pod njom se otvorila zemlja te se iz ponora pojavio Had i oteo je. Had ju je duboko volio i nije ju htio pustiti iz podzemnoga svijeta. Demetra je čula krik njezine kćeri i potrčala u pomoć, ali je već bilo kasno. Demetra je lutala svijetom devet dana bez hrane i pića, sve dok joj Helije nije otkrio što se s Perzefonom dogodilo. Nesretna je majka pošla na Olimp i zatražila od Zeusa da joj pomogne. za to se vrijeme Had oženio Perzefonom i dao joj da kuša zrna šipka (kad bi netko kušao nešto iz podzemnoga svijeta, više se nije mogao vratiti na zemlju). Demetra se potom zatvorila u svoj hram u Eleuzini te na svijet poslala neplodnost uzrokovavši velike neizdržive katastrofe i za ljude i za bogove. Zeus je odlučio umiješati se te je odredio da Perzefona trećinu godine živi u podzemnome svijetu s Hadom, a ostatak godine na zemlji. Tako da Demetra tugujući na zimu zemlji daje neplodnost dok joj kći odlazi u Had, a kad se vrati, odijeva prirodu u zelenilo i cvijeće. Tako su nastala godišnja doba.

Triptolema, sina eleuzinskog kralja Keleja Demetra je naučila uzgajati biljke, kao zahvala za to što su je Triptolemovi roditelji ugostili u svome domu dok je tugovala za Perzefonom, premda oni nisu znali da su primili božicu. Podala mu je zrnje žita i naučila ga orati te mu je rekla da to umijeće širi dalje. drugom je Kelejevu sinu, Demefontu, namjeravala podati besmrtnost uronivši ga u vatru. No, tada je naišla njegova majka Metanira i kriknula puna užasa. Na to se Demetra prestraši, ispusti dječaka u vatru, a on izgori. Nakon njezina odlaska, u Eleuzini je sagrađeno svetište u njezinu čast, koje je poslije postalo središte Demetrina kulta.

Dionizijev kult Dioniz je bog mističnih religijskih rituala. Po tračkim misterijima on nosi bossoris, lisičino krzno, koje simbolizira novi život. Dionizijski misteriji ostali su jedni od najtajnijih mističnih kultova antičke Grčke. Mnogi povjesničari vjeruju da je Dioniz sinestezija lokalnog grčkog božanstva prirode i mnogo jačeg božanstva iz Trakije ili Frigije, kao što je Sabozios. Općenito Grci vjeruju da je dionizijski kult u Grčku došao iz Anatolije. Po pričama, nakon rođenja Zeus odnosi Dioniza u zemlju Nisa. Grčki koncept gdje se zemlja Nisa nalazi dopušta da ona bude Anatolija, Libija, Etiopija, Arabija. Sve u svemu to nam sugerira da je namjerno postavljen u magičnu, daleku zemlju.

Tragovi istih ili vrlo sličnih božanstava mogu se pronaći u Mikeni i minojskoj kulturi. Dioniz je u kulturi Grčke i njezinih prethodnika prisutan dugo vremena (prije 1500. pr. Kr.), no uvijek ostaje donekle stran. Tipična dionizijska obilježja jesu bik, zmija, bršljan i vino. Dioniz ima snažnu povezanost sa satirima, kentaurima i silenima. Satiri su po Grčkoj mitologiji poluljudi, poluživotinje, koji opsjedaju šume i prate Pana ili Dioniza. Hesiod ih naziva braćom planinskih nimfa te Kuretesa, no beznačajnom i ništavnom rasom. Satiri su muški sljedbenici Dioniza, njegove su sljedbenice menade. Satiri nisu besmrtni, nego mogu umrijeti. Seleni su tek stari satiri. U grčkim je gradovima ulica spajala kazalište i Dionizov hram, što je omogućavalo održavanje svečanih procesija koje su objedinjavale kult u hramu i proslavu u kazalištu.

Kult Sunca u razdoblju Stare egipatske države razvio se službeni Kult Sunca. Sa slabljenjem kraljevske moći Kult Sunca je oslabio, Raov je je utjecaj bio velik, kojeg je kasnije Oziris oslabio. Kasnije je «stvoren» veliki državni bog Amon-Ra. Ali Kult Sunca je zbog udaljenosti običnom puku ostao kraljevskim i državnim kultom.

Kraj

Izradile: Martina Novački Milica Simonović Tamara Strižak Antonija Tisaj